MANILA - U istočnoj i jugoistočnoj Aziji ovih dana se rasplamsava debata o implikacijama razmiještanja američkog raketnog naoružanja na Filipinima i drugim zemljama u regionu.
Filipinski predsjednik Ferdinand Markos mlađi, u obraćanju novinarima, pretposljednjeg dana januara izjavio je da bi vratio Sjedinjenim Državama njihov (protiv)raketni sistem "Tifon" kada bi Kina prestala sa agresivnim ponašanjem i sprovođenjem prisile prema njegovoj zemlji, prenosi RTS.
Jedna baterija tog sistema srednjeg dometa prebačena je na Filipine u aprilu prošle godine tokom redovne, krupne zajedničke vežbe armija te ostrvske zemlje od 110 miliona stanovnika i SAD "Balikatan". "Tifon" je i nakon okončanja te višemjesečne vježbe ostao na filipinskom tlu, izazivajući periodične proteste kineske vlade.
"Ne razumijem te komentare u vezi sa raketnim sistemom 'Tifon'. Mi ne dajemo nikakve komentare o njihovim raketnim sistemima, a oni su 1.000 puta moćniji od onoga što mi imamo", rekao je Markos tokom svečanosti povodom otvaranja nove piste aerodroma Maktan-Sebu, reagujući na proteste vlasti u Pekingu.
Osvrćući se na učestale incidente između brodova kineske obalske straže i filipinskih ribara u vodama oko ostrva Spratli, na oko 250 kilometara od Filipina, on je dodao: "Hajde da napravimo dogovor sa Kinom: prestanite da polažete pravo na našu teritoriju, prestanite da maltretirate naše ribare i pustite ih da zarađuju za život, prestanite da udarate u naše brodove i gađate naše ljude vodenim topovima, prestanite da nas ciljate laserima, prestanite sa vašim agresivnim ponašanjem i prisilom i ja ću vratiti rakete Tifon."
Manila i Peking se spore oko teritorija i resursa u Južnom kineskom moru, a vlada predsjednika Markosa, koji je na dužnost stupio u junu 2022, predano radi na jačanju armije i produbljivanju vojnog saveza sa Vašingtonom kroz usavršavanje interoperabilnosti, ustupanje skladišta, radionica i čitavih kasarni na korišćenje američkoj vojsci.
Mlađi Markos to vojnopolitičko zbližavanje sa Vašingtonom i sam raketni sistem "Tifon" koristi kao sredstvo odvraćanja, koje bi trebalo da ubijedi mornaricu i obalsku stražu Narodne Republike Kine da odustanu od nastojanja da zagospodare ribom i naftom bogatim vodama u istočnom dijelu Južnog kineskog mora, koje su znatno bliže filipinskom ostrvu Palavan nego kineskoj obali i koje u Manili stoga nazivaju Zapadnim filipinskim morem.
Raskid sa politikom prethodnika predsjednika Rodriga Dutertea, koji je radi uspostavljanja čvršćih ekonomskih veza sa Pekingom svjesno i pragmatično potisnuo u drugi plan teritorijalni spor između dvije zemlje, i otvoreno i snažno okretanje Markosa Vašingtonu i njegovim saveznicima, čini se, doprinijeli su obnavljanju i produbljivanju tenzija u okolini Spratli ostrva, pa se politički komentatori u Kini i Filipinima slažu u ocjeni da su odnosi između njihovih zemalja na najnižem nivou u prethodnih desetak godina.
Raketni sistem "Tifon", nazvan tako po grčkom bogu oluje i u medijima često pogrešno označen kao "tajfun", posebno je veliki kamen spoticanja u odnosima između dvije zemlje.
On ispaljuje projektile "SM-6", čija je namjena presretanje raketa i obaranje aviona, ali može biti prilagođen i za lansiranje krstarećih projektila "tomahawk".
"Tifon" ne samo što potire glavnu prednost Kine u odnosu na SAD i njene saveznike u eventualnom okršaju oko Tajvana - brojnost i visoka koncentracija raspoloživih projektila i vazduhoplova, već čini mogućim i napade na kinesko kopno, na tamošnje aerodrome i raketne baze, jer novije verzije "tomahawka", imaju domet od 1.600 do 2.500 kilometara.
Izjava filipinskog predsjednika, koja je, kako se čini, data u revoltu, izazvala je novi talas rasprava u vezi sa razmiještanjem tog američkog sistema na Filipinima, koje otkrivaju suštinu problema.
Jer, tvrde vojni analitičari na Filipinima, ono što zaista brine vojnopolitički vrh u Pekingu, nije razmiještanje jedne baterije "Tifona", već trend naoružavanja njihove zemlje, tj. realna mogućnost da će u nju uskoro pristići nove baterije istog tipa, ali i drugo raketno naoružanje američkog porijekla.
Više od svega Peking uznemirava činjenica da je u toku sprovođenje američkog plana o formiranju raketnog štita koji bi se protezao od južnog Japana, preko Tajvana, do Filipina i Guama i koji bi, s obzirom na prednost u kvalitetu podmornica i broju nosača aviona koju imaju SAD i njeni saveznici poput Japana i Australije učinio blokadu i zauzimanje Tajvana nemogućim, čak i za tako ekonomski i vojno moćnu zemlju kao što je Kina.
Filipini su vrlo bitna karika u tom vojnom lancu zbog svoje izrazite geografske blizine Tajvanu i južnoj Kini - oni predstavljaju jednu vrstu nepotopivog nosača aviona i raketa.
Taj štit bi takođe omogućio i stalnu kontrolu SAD nad Južnim kineskim morem, ali i utvrdio njihovu dominaciju nad jugozapadnim Pacifikom, jer one posljednjih godina, pored jačanja svojih utvrđenja na tom potezu i naoružavanja tamošnjih savezničkih armija, rade i na otvaranju novih radarskih stanica, raketnih, mornaričkih i vazduhoplovnih baza na Palauu, u Papui Novoj Gvineji i severnoj Australiji.