RIM - Osuđeni nacistički zločinac Erih Pribke, odgovoran za jedan od najtežih masakara u Italiji, slavi danas u Rimu svoj stoti rođendan.
Ovaj bivši SS oficir se nikada nije pokajao, a u međuvremenu je postao ikona mladih neonacista u Italiji, ocjenjuje njemački radio Dojče vele.
Novi ljevičarski gradonačelnik Rima želi da spriječi polujavnu proslavu stotog Pribkeovog rođendana, za razliku od svog prethodnika iz Nacionalne alijanse, koji je to dozvolio i koji je i sam bio zet deklarisanog neofašiste.
Međutim, slavlje Pribkea naročito želi da spriječi Udruženje italijanskih partizana iz Drugog svjetskog rata.
"Valjda je jasno koliko bi bilo nedostojno proslavljati rođendan čovjeka koji je ubio više ljudi nego bilo koji fiktivni serijski ubica na televiziji“, kazao je predsjedavajući udruženja Frančesko Polkaro.
Pribke je kao pripadnik SS-a kriv za masakr u Ardeatinskim pećinama kada je, navodno, prema direktnom naređenju Hitlera, u martu 1944. strijeljao najmanje 335 ljudi - u znak odmazde za napad italijanskih partizana na nacističku kasarnu u Rimu, u kome su ubijena 32 pripadnika ovih ozloglašenih jedinica.
Prije toga je Pribke bio jedan od glavnih mučitelja i ubica u rimskom štabu SS-a i Gestapoa, u Via Taso, kazao je Frančesko Polkaro, koji se čudi da uopšte ima Italijana koji žele da proslave Pribkeov rođendan.
"U Italiji su korijeni fašizma još živi i morate biti veoma oprezni, čak iako se neki političari polažu zakletvu na Ustavu koji podstiče iz duha otpora", rekao je on i upozorio da "duhovni stavovi koji su podstakli rađanje fašizma, još nisu nestali“.
Slučaj Pribke pokazuje koliko je kasno počelo suočavanje sa njemačkim ratnim zločinima u Italiji, ocjenjuje njemački radio.
Decenijama je u fokusu bila zapadna integracija te zemlje: zemlja sa najjačom komunističkom partijom Zapadne Evrope, trebalo je da u 60-im i 70-im ostane model zapadne demokratije u Južnoj Evropi, za razliku od Španije i Grčke.
U Italiji se nerado govorilo o njemačkim ratnim zločinima i slučajevi su namjerno odugovlačeni i zabašurivani - tek je istraga oko Pribkea iznijela na vidjelo dokaze hiljade ratnih zločina.
Poslije rata Pribke je pobjegao u Argentinu, gdje je živio dok 1995. Italija nije izdejstvovala njegovu ekstradiciju i izvela ga pred sud, koji ga je osudio na doživotni zatvor.
Oslobođen na prvoj instanci, 1998. dobio je doživotnu zatvorsku kaznu da bi godinu dana kasnije bio pušten u kućni pritvor zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Danas povremeno šeta po svojoj četvrti u Rimu, sa dva tjelohranitelja i njegovateljicom. Navodno je potpuno gluv i slabog pamćenja, navodi Dojče vele.
Nikada nije izustio ni riječ kajanja, a čak je za njemački "Zidojče cajtung" govorio o zavjeri protiv njega iza koje stoji izraelski centar za lov na naciste "Simon Vizental".