Svijet

Pratite nas na Google news

Stranci u Siriji: Nemamo vremena za političke razgovore

Stranci u Siriji: Nemamo vremena za političke razgovore
Foto: Tanjug/AP - Ilustracija | Stranci u sirijskim odbrambenim snagama: SAD su najveći izvoznik dobrovoljaca
N.N.

Šejn Bauer, novinar američkog progresivnog lista "Mother Jones", već duže istražuje fenomen Amerikanaca koji su otišli da se bore u Siriji: bilo kao vojnici, ljevičarski dobrovoljci u kurdskim snagama narodne odbrane (YPG) ili kao džihadistički dobrovoljci za terorističku organizaciju Islamska država.

Autonomna enklava na sjeveroistoku Sirije koju je posjetio 2018. godine, a koju Kurdi zovu Rožava, sada je pod napadom turske vojske i sirijskih pobunjenika pod njenim zapovjedništvom, nakon što je američki predsjednik Donald Tramp naredio da se američke snage povuku sa tog područja i ostavio kurdske saveznike na cjedilu.

"U štabu Sirijskih odbrambenih snaga u Hasaki trojica bijelaca u kamuflažnoj odjeći ukrcala su se u kamionet. Vozio je komandant, Francuz u tridesetim godinama s brižno obrijanom glavom. Brkati i namršteni Irac je na suvozačevom sjedištu. Iza je mršavi Amerikanac, koji izgleda kao da je u kasnim dvadesetim, s puškom M16 između nogu. Poziva me da uđem. 'Odakle si?' pitam ga. Tražio je da ga zovem Berksvedan, što je kurdska riječ za 'otpor', ali zvat ću ga jednostavno Beri. Beri nosi crno-crvenu anarho-sindikalističku oznaku na rukavu uniforme. On i njegovi drugovi traže da ih ne fotografišem i odbijaju moj zahtjev da posjetim njihovu bazu u gradu koji su preoteli Islamskoj državi. Umjesto toga, vozimo se do mirne trgovine kebabom kako bismo razgovarali", za web stranicu "motherjones.com" piše Šejn Bauer.

On kaže da je Beri već više od šest mjeseci dobrovoljački borac u kurdskim snagama. On smatra da je to "najbolja stvar koju u životu trenutno može učiniti neko ko sebe smatra militantnim ljevičarom".

Ovo je njegova prva posjeta Bliskom istoku. U SAD-u je Beri bio u pokretu Antifa. Tukao se s fašistima, a ponekad je na proteste "za svaki slučaj" nosio skriveno oružje. U tim krugovima je Beri prvi put čuo za Rojavu, poluautonomnu kurdsku regiju na sjeveroistoku Sirije, koja je privukla pažnju anarhističkih krugova. Njeno ime znači "zapad", a odnosi se na zapadni dio domovine Kurda, koja se proteže kroz Siriju, Tursku, Irak i Iran. Njihove vlade potiskivale su dugogodišnju želju Kurda za nezavisnošću mjerama koje su se kretale od zabrane kurdskog jezika do istrebljivanja 182.000 Kurda tokom osamdesetih godina za vrijeme režima Sadama Huseina.

Ideološka inspiracija za projekat Rojave dolazi od Abdulaha Očalana, osnivača Kurdske radničke partije (PKK).

"Kad se Beri kod kuće u Americi prvi put sreo s Očalanovim pisanjem, privukle su ga određene ideje. Za Očalana je kapitalizam 'nerazdvojna komponenta' nacionalne države. Ono što je potrebno je 'demokracija bez države'. 'Shvatio sam to kao anarhističku revoluciju', kaže Beri. Danas se gotovo nemoguće provesti ulicama kurdskog dijela Sirije a da se kroz njegove guste brkove ne spazi Očalanov osmijeh. On je na zidovima, plakatima, čak i na kućištima mobilnih telefona. SAD njegovu grupu smatraju terorističkom organizacijom, ali njegov je lik često našiven na uniforme milicija koje čuvaju koalicione baze i koje nose oružje dobijeno od Amerikanaca", piše Bauer.

Potom se osvrće na Abdulah Očalana - oca kurdske samoupravne revolucije.

"Očalan je 1980. godine iz rodne turske prebjegao u Siriju. Asadov režim suzbijao je prava kurdske populacije, ali je dopustio Očalanu da na sirijskom teritoriju formira kampove za obuku. Od tamo su njegovi gerilci kretali u napade na sirijskog neprijatelja Tursku, s namjerom da osnuju nezavisnu kurdsku komunističku državu. SAD su 1997. godine PKK označile terorističkom organizacijom, a sljedeće godine je tadašnji sirijski predsjednik Hafez al-Asad izbacio Očalana. Uz pomoć CIA, turski su ga obavještajci uhvatili u Keniji 1999. godine. Očalan je osuđen na smrt zbog izdaje i separatizma. Njegova je kazna kasnije preinačena u doživotni zatvor. Godinama je bio u samici kao jedini zarobljenik ostrvskog zatvora, koji je čuvalo 1.000 vojnika. Predano je čitao i pronašao inspiraciju u piscima kao što su Michel Foucault i Immanuel Wallerstein. Ali nitko na njega nije uticao koliko Murray Bookchin, opskurni anarhistički mislilac iz Vermonta. Bookchin je kritikovao tradicionalnu ljevicu zbog ropskog vezivanja za vijekove stare klasno orijentirane ideje Karla Marxa. Jednom je gradonačelnika Burlingtona Bernieja Sandersa proglasio 'entristom' koji vodi 'građansku oligarhiju'. Njegov opus od dvadesetak knjiga nema nikakve veze s etničkim nacionalizmom, Sirijom i Turskom. Njegova se djela uglavnom bave teorijskim i političkim okvirom antiautoritarne ljevice", piše Bauer i dodaje:

"Očalana je posebno očarala Bookchinova knjiga iz 1982. godine 'The Ecology of Freedom: The Emergence and Dissolution of Hierarchy' ('Ekologija slobode: Nastanak i raspad hijerarhije'), koja predlaže stvaranje egalitarnog 'ekološkog društva'. Očalan je 2004. godine pisao Bookchinu, želeći njegove ideje primijeniti na Bliski istok. Ono što je Öcalana najviše zanimalo bila je Bookchinova ideologija komunalizma, prema kojoj bi središnju vladu zamijenile labave federacije autonomnih zajednica. Očalan je napisao novi manifest 'Democratic Confederalism' (Demokratski konfederalizam), koji je Bookchinove ideje spojio s onima rastućeg kurdskog feminističkog pokreta. Bookchin je umro 2006. godine. Očalan je svojim gerilcima naredio da prestanu napadati tursku vladu. Umjesto agitacije za komunističku državu, Očalan je počeo pozivati na stvaranje sistema u kojem će 'procesi donošenja odluka biti na zajednici'".

Bauer piše da dok je Očalan sjedio iza rešetaka, njegovi sljedbenici u Siriji su nastavili da se organizuju.

"Godine 2003. osnovali su Stranku demokratske unije (PYD), čija je ideologija bila identična PKK-ovoj, ali je bila oblikovana neprijateljstvom prema Asadima. Kurdi čine oko 10 odsto stanovništva Sirije, ali njih 300.000 nema državljanstvo, što je posljedica pokreta arabizacije koji je započeo pedesetih godina. Hafez al-Asad je preselio Kurde iz sela blizu turske granice te tako stvorio arapski pojas koji razdvaja nacionalističke težnje sirijskih i turskih Kurda. U školama se nije mogao podučavati kurdski jezik, a kurdska djeca morala su recitovati himnu u kojoj se naglašava da je Sirija arapska republika. Publikacije na kurdskom jeziku su zabranjene, kao i kurdska nošnja i proslave kurdskih praznika. Pripadnici PYD-a učestvovali su u kratkotrajnom ustanku u Kamišliju 2004. godine. Sirijska vlada uhapsila je 2.000 ljudi, a mnogi su bili mučeni. Ostali su se sakrili, a stranka je u Siriji pala u zaborav, baš kao i Očalanove ideje. Nakon što je 2011. godine izbio ustanak protiv Asada, pripadnici PYD-a vratili su se kućama i organizovali milicije", piše novinar.

Nakon što je 2013, godine u Rojavi formirana samouprava, politika se radikalno promijenila. Umjesto da se vrti oko jedne snažne figure ili centralne vlasti, teritorija je organizovana u kantone, uglavnom samoupravne regije, koje imaju vlastite institucije i vijeća koje donose odluke. Tri Rojavina kantona su u području s kurdskom većinom uz granicu s Turskom, a ostatak Demokratske federacije Sjeverne Sirije takođe je podijeljen u kantone.

Federacija, kantoni, komune: svima upravljaju po jedan muškarac i jedna žena 

Svaki je kanton podijeljen na seoske komune. Kamišli ima više od 150 komuna. Ona koju je posjetio autor teksta ima 257 domova. Svake dvije godine stanovnici biraju muškarca ili ženu koji upravljaju zajednicom i sastaju se sa dopredsjedavajućim iz ostalih komuna kako bi rješavali zajedničke probleme. Komuna prodaje gas za grijanje i kuvanje, upravlja zdravstvenom njegom, razvija lokalne privredne projekte i pomaže da pomiri lokalne sporove. Komuna u kojoj je bio Bauer upravo je pomogla da se riješi bračni spor i uspostave noćne patrole kako bi se poboljšala bezbjednost. Druga komuna planira da postavi uličnu rasvjetu.

Vjerovatno najdramatičniji učinak revolucija u Rojavi imala je na žene. Svaka javna institucija, od komuna preko sudova do kantonalnih ministarstava, ima predsjedavajućeg. Kantoni traže da najmanje 40 odsto svih političkih pozicija drže žene. I dok su sirijski zakoni temeljeni na šerijatskom pravu, Rojavin društveni ugovor razdvaja religiju i državu. Ukinuti su prisilni brakovi, poligamija i brakovi s djecom. Obrazovni programi potiču žene da budu politički i društveno angažovane pa sve više žena radi izvan svojih domova. Kurdske žene imaju i svoje vojno krilo (YPJ), koje se protiv Islamske države borilo na prvim linijama fronta.

Poginulo 40 stranih dobrovoljaca, od toga 11 Amerikanaca

"Za Berija je ideja odbrane ovog radikalnog eksperimenta imala osjećaj hitnosti i moralne jasnoće. Pokret 'Occupy' je zamro, a radikalni desničari, s kojima su se on i njegovi Antifa drugovi nosili kod kuće, nisu bili toliko snažni neprijatelji kao Islamska država. Beri je 2017. kontaktirao YPG na internetu i popunio aplikaciju kako bi postao borac dobrovoljac. 'SAD su najveći izvor zapadnih dobrovoljaca', kaže Berijev irski prijatelj", piše američki novinar.

"Beri i njegovi drugovi kažu da je 11 od 40-ak stranih šehida ili mučenika došlo iz SAD-a. Poređenja radi, do početka marta 2019. u Siriji su u borbama poginula četiri američka vojnika. Nisu svi Amerikanci koji su se pridružili YPG-u ljevičari. Neki su došli zato što žele 'da ubijaju pješčane crnce', objasnio je Francuz, nazovimo ga Bastien. On kaže kako je YPG u svoj postupak provjere dodao pitanja o političkoj ideologiji podnosioca zahtjeva. Neki pokušavaju da zaobiđu ograničenja. Bastien se sjeća jednog aplikanta koji je rekao da je centrista, ali kada je provjerio njegove profile na društvenim mrežama, vidio je gomilu rasističkih i protrampovih postova", navodi Bauer u tekstu.

On dodaje da nakon što je Beri prihvaćen, doletio je u Sulaimaniiu u iračkom Kurdistanu. Putem je na jednom aerodromu izvan SAD-a, ne želi reći kojem, zaustavljen od američkih službenika i pet sati ispitivan. Kaže da su provjerili njegov krivični dosje, pretražili njegov stari profil na Facebooku i potom ga pustili.

"Mislim da su bili zabrinuti da ću se pridružiti Daešu. Pitali su me šta mislim o islamu", rekao je Beri, koristeći uvredljiv izraz za Islamsku državu.

Bauer piše da se Beri vjerovatno ne mora brinuti zbog američkih agenata.

"Nekoliko je američkih boraca YPG-a otvoreno govorilo o vremenu provedenom u Siriji i dosad nijedan nije procesuiran. Ostale američke drugove takođe su ispitivali federalni agenti", kaže Beri.

Agenti ih nisu upozorili da se ne smiju boriti protiv Islamske države u Siriji, ali im je rečeno da mogu biti optuženi za terorizam budu li okrenuli oružje protiv Turske, NATO-ovog saveznika.

Čitali Če Gevaru i Džordža Orvela

Bilo je manjih sukoba Kurda sa sirijskom vladom, ali s obzirom na to da je Islamska država uglavnom neutralisana u Siriji, Turska je sada najveća prijetnja Rojavi. Turci smatraju da je YPG ogranak njihovog neprijatelja PKK-a. U januaru 2018. godine turska vojska i savezničke snage Slobodne sirijske vojske (FSA) napale su Afrin, jedini dio Rojave koji nije pod američkom zaštitom, kako bi ga preotele od "terorista" iz YPG-a. Ostatak Rojave vjerovatno će doživjeti istu sudbinu ako se SAD povuče bez dogovora kojim bi se spriječio turski napad.

"Nakon što je potajno prešao u Siriju, Beri je sa grupom stranih novaka prošao mjesec dana vojne i ideološke obuke. Čitali su knjige o gerilskim taktikama Če Gevare, Mao Ce-tunga i vijetnamskog generala Vu Ngujena Giapa. Jedna od najpopularnijih knjiga u njegovu bataljunu bila je 'Homage to Catalonia' (Kataloniji u čast) Džordža Orvela, u kojoj opisuje svoja iskustva u komunističkoj brigadi koja se u Španskom građanskom ratu borila protiv fašista. Čitali su i tekstove PKK-a. Kad je Beri završio trening, poslan je na front u Deir Ezzor. 'To je bio posljednji pravi Daešov džep pa su se žestoko borili. Bio je to njihov kraj', rekao je Beri. Njegov je internacionalni bataljon štitio Sirijske demokratske snage, koje su napredovale protiv Islamske države", piše Bauer.

"Američka vojska nije odana Kurdima"

Berijevi komandanti pozivaju na vazdušne napade američkih aviona, a mnogi njegovi saborci u YPG-u dobili su oružje od Pentagona u okviru nastojanja da se naoružaju i obuče grupe koje će se boriti protiv Islamske države, vrijednog 2,2 milijarde dolara. Ipak, Beri prezire američku vojsku:

"Oni nisu odani Kurdima. Oni su odani svojoj vlastitoj naciji zato što ljudima djeluje dobro da se bore protiv Daeša i zato što se boje onoga što će Daeš učiniti bijelcima u Americi. Jedini razlog zbog kojeg im je stalo do YPG-a u ovom trenutku je što se borimo protiv zajedničkog neprijatelja. To je sve", kaže Beri.

Bastien kaže kako je uništavanje Rake, glavnog grada Islamske države, od strane koalicionog aviona 2017. godine bilo opravdano.

"Ne volim jednostavna istorijska poređenja, ali znate li kako je Njemačka izgledala nakon rata? To je nešto što se moralo učiniti. Da, bombardovanje. Bilo je toga dosta, ali šta se može? To je bio Daeš. Lako je sad, sjedeći u Njujorku ili ko zna gdje, reći da je trebalo bombardovati malo manje. Dođi, uzmi pušku, bori se, primi metak, pa onda nešto reci", kaže Bastien.

Neosporno je da je odnos kurdskih snaga sa SAD pretvorio projekat Rojave u nešto više od pokušaja uspostavljanja direktne demokratije i kurdske samouprave. Sve do 2015. godine YPG je uglavnom bio okupiran zadržavanjem ostalih militantnih grupa izvan kurdskih područja. Nakon što su američke specijalne snage intervenisale kako bi spriječile da Islamska država zauzme kurdski grad Kobani, Pentagon je započeo formalni savez s YPG-om, dostavljajući mu oružje i planirajući zajedničke operacije, među ostalim i koalicijske zračne udare.

Fantazija o Siriji kao zametku svjetske revolucije

"Problem je bio u tome što je, sklopivši partnerstvo s YPG-om, SAD jačale neprijatelja NATO-ovog saveznika", piše američki novinar.

"Mi smo doslovno saopštili YPG-u da moraju promijenili svoj brend. I u roku od jednog dana oni su objavili kako postaju Sirijske demokratske snage. Mislim da je bilo pametno ubaciti 'demokratiju' u naziv", rekao je general Rejmond Toni Tomas iz generalštaba specijalnih operacija. Prema Tomasu, SDF je imao 50.000 boraca koji "rade na našoj stvari". To što su thiljade tih boraca, a ne Amerikanci, ginule u borbi protiv Islamske države, ostalo je neizrečeno.

"Beri je ubrzo po dolasku u Siriju shvatio da je njegova 'odluka o dolasku bila ponešto romantična'. Rojava nije bila anarhistička revolucija kakvu je zamišljao. Bio je razočaran što i dalje postoje političke stranke i izbori - državne zamke. Ipak, revoluciju u Rojavi i YPG-ovu taktičku alijansu s SAD-om smatra dijelom veće antikapitalističke borbe. Stara marksistička paradigma o uklanjanju kapitalizma drži da radnička klasa treba ustati protiv vladajuće klase", piše Bauer i citira Berija:

"Ali kapitalizam je sada globalna ekonomija pa radnici više nisu ljudi u ruševnim straćarama u Americi kao nekad. Oni su na mjestima kao što su Latinska Amerika, Jugoistočna Azija, Afrika i Bliski istok. Da bih se učinkovito borio protiv kapitalizma, smatrao sam da moram doći na mjesto gdje radnici odbacuju kapitalizam".

Kad je autor teksta inzistirao na odgovorima o različitim aspektima revolucije, Beri je priznao kako o tome malo zna:

"Mi se držimo linije fronta. Nemamo vremena za duge političke razgovore."

Mnogo je stranaca koji su se borili u Siriji i koji mogu reći isto. Neki na ovu zemlju gledaju kao na zametak globalne antikapitalističke revolucije. Ostali smatraju da je ona ploča na kojoj mogu iscrtati svoju viziju islamističke države. Neki nisu znali jezik niti imali ikakva saznanja o zemlji prije njihova dolaska. Oni su vojnici koji projiciraju maštarije o Siriji kako bi pronašli smisao u svom ratu.

(Index.hr)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije