BERLIN - Do sada niko u istražnom odboru njemačkog Bundestaga za Avganistan nije tako jasno govorio o vojnoj misiji u toj azijskoj zemlji koja je propala poslije 20 godina. "Bilo je glupo držati se tog kursa. Ne vjerujem da se uopšte može stvoriti civilno društvo po nekakvom receptu", rekao je Stefano Pontekorvo. Italijan je bio civilni predstavnik NATO u Avganistanu sve do naglog povlačenja međunarodnih trupa u avgustu 2021.
U saslušanju koje je potrajalo pet sati je i on bio upravo brutalno iskren u svojoj ocjeni te misije. Pontekorvo smatra da je Avganistan zemlja koja se protivi svim ciljevima vrijednim hvale prava prema zapadnim mjerilila kao što su demokratija i ljudska prava.
Dugo je pričao i o "mehuru od sapunice" koji je zapad stvorio - o Kabulu, prestonici sa njenom urbanom elitom "kojoj je bilo bolje jer smo mi bili tamo". Ali 60 odsto stanovništva Avganistana živi na selu, mnogi daleko od bilo kakvih tekovina civilizacije. "A njima je potpuno svejedno, ko je na vlasti", kaže ovaj Italijan.
Državne institucije su se urušile onog trenutka kada je avgusta 2021. iz zemlje pobjegao Ašraf Gani, posljednji predsjednik izabran pod nadzorom zapadnih saveznika.
Džon Manca, bivši sekretar NATO za vojne operacije još 2001. je upozorio saveznike da se u misiju u Aganistan kreće s lošom strategijom. "Mi smo djelimično bili zaslijepljeni svojom predrasudama".
Misiju u Avganistanu vidi i kao dobru pouku - uvijek se mora dobro paziti da "međunarodna misija, s vremenom neprimjetno ne promjeni svoj karakter". Ukratko: neko društvo se ne može promijeniti ako za to nema političke volje.
Kao ključnu grešku u Avganistanu, i ovaj Amerikanc, kao i mnogi drugi vidi u takozvanom sporazumu iz Dohe kojeg je SAD pod Trampom sklopila s talibanima: "Taj sporazum je bio izuzetno slab". Isključivanje avganistanske vlade i NATO saveznika iz pregovora ojačalo je utisak među talibanima da je predsjednik Gani marioneta Vašingtona.
Slično misli i Džon Sopko, bivši glavni inspektor za obnovu Avganistana (SIGAR). Njegov tim i on su od 2008. pisali godišnje izvještaje o razvoju situacije u zemlji, redovno bi javljali o sve većim problemima, a to je onda bio razlog da se šalju milijarde i milijarde dolara za razvoj školstva i zdravstvao. "Ipak, to nikad nije dovelo do iskrene podrške stanovništva vladi u Avganistanu", sažima Sopko.
Po njemu, najveći problem je - korupcija. Previše novca je stizalo previše brzo što još samo ubrzalo korupciju.
Šta je najveća greška međunarodnih institucija u misiji u Avganistanu? - glasilo je pitanje u istražnom odboru. Sopko je okrutno jasan: "Pretjerana samouverenost i licemjerje."
Njegov kolega iz SIGAR-a, Dejvid Jang dodaje i par detalja: neznanje i nestručnost. U Avganistan su se i na odgovorne dužnosti po pravilu slali ljudi koji jedva da su imali neko obrazovanje, a čitava logistika snabdijevanja od vojne opreme do hrane i rezervnih djelova je išla ili preko zvaničnih američkih kanala, ili preko privatnika koji su radili za njih.
"Kako je uopšte moguće da 20 godina stvaramo oružane snage, koje su potpuno zavisne od isporuka iz SAD? Stvorili smo modernu vojsku i opremili je oružjem visoke tehnologije. Ali kad je završena podrška iz inostranstva, Avganistanci nisu niti mogli održavaju te sisteme", govori Sopko.
Obojica stručnjaka su potpuno saglasni da se vojna misija ne bi bolje završila ni da su međunarodne snage tamo duže ostale. Ne bez gorčine, njihov je zaključak: "Nismo baš imali razumjevanja niti smo razumjeli okruženje u kome smo djelovali."
Za Jorga Nirnbergera, portparola socijaldemokratske frakcije u ovom istržanom odobru Bundestaga, najveća greška američke misije bila je to što okolnosti u Avganistanu nisu bile shvaćene i nije postojala održiva strategija. Njegov zaključak: "Međunarodni partneri, a posebno Njemačka, trebalo je da budu mnogo tjesnije uključeni. Moramo da učimo iz ovoga za buduće operacije i da se bolje koordiniramo sa našim partnerima", prenosi "RTCG"