SKRENTON - Bivši sudija okruga Luzerna Mark Kjavarela osuđen je danas na 28 godina zatvora jer je sistematski slao maloljetne prestupnike zbog beznačajnih prestupa u privatne zatvore od čijih vlasnika je uzeo milion dolara mita.
U slučaju koji je postao poznat kao "djeca za gotovinu", Vrhovni sud Pensilvanije pročešljao je oko 4.000 presuda Kjavarele između 2003. i 2008.
Sud je konstatovao da je taj sudija narušio ustavna prava maloljetnika, uključujući i pravo na pravnog zastupnika i pravo na žalbu.
Kjavarela (61) je ranije već osuđen zbog "reketiranja".
Njegovi advokati tražili su "razumnu" kaznu u završnoj riječi, navodeći da je on "već dovoljno kažnjen".
"Medijska pažnja u ovom slučaju je prevazišla mnoge druge, pa čak i slučajeve strašnih ubistava. Uprkos negiranju (krivice), on će zauvijek ostati nepravedno etiketiran kao sudija u slučaju 'djeca za gotovinu'", navode Kjavarelovi advokati.
Federalni tužioci optužili su Kjavarelu i drugog sudiju, Majkla Konahana, koji je kao predsjedavajući sudija ukinuo okružni zatvor za maloljetnike, da su uzeli dva miliona dolara mita od vlasnika dva pritvorna maloljetnička centra i iznudili stotine hiljada dolara od suvlasnika tih privatnih zatvora.
Kjavarela, poznat po oštrom i autokratskom ponašanju u sudnici, slao je u te zatvore djecu, neku čak i svega 10 godina staru, od kojih je većina napravila prvi prestup i to beznačajan.
Sudija je ostao pri svom stavu i poslije hapšenja, navodeći da je novac dobio legalno i odbacujući optužbe da je žrtvovao djecu za novac.
Po izvorima na internetu, privatni zatvori u SAD postoje od polovine 19. vijeka, ali tada su to bili radni logori u kojima su osuđenici radili za privatne gazde, angažovane za javne radove.
Nagli rast broja osuđenika tokom 1980-ih godina, većinom zbog državnog "rata protiv droge" u SAD, doveo je do pretrpanosti državnih zatvora u čemu je privatni biznis vidio priliku za zaradu.
Prvi savremeni privatni zatvori su nastali u SAD 1984. godine, a sada ih ima više od 260, kapaciteta 130.000 ljudi.
Državni rashodi po jednom kažnjeniku u privatnim zatvorima su do 25 odsto manji od rashoda u državim zatvorima. Kritičari kažu da se ušteda u privatnim zatvorima postiže uskraćivanjem aktivnosti zatvorenicima, a štedi se i na hrani.