Čovjek kojem je povjeren zadatak da sprovede reforme i izvuče Italiju iz najveće krize do sada, zapravo je bivši predsjednik Evropske komisije, ali i jedan od istaknutijih članova "svjetske vlade u sjenci" i specijalni savjetnik "Koka-Kole" i Goldman Saksa.
Mario Monti, bivši čelnik Evropske komisije, rektor i predsjednik čuvenog Univerziteta Bokoni, trebalo bi da bude čovjek koji će do kraja sprovesti mjere "stezanja kaiša" zbog kojih se donedavni premijer Italije Silvio Berluskoni i povukao.
Osim što ima zavidnu reputaciju i kao političar i kao ekonomista - ovo potonje toliko da je, čak, postao specijalni savjetnik kompanije "Koka-Kola" - Monti je, mada se o tome ne govori previše u italijanskim i zapadnim medijima, i jedan od najistaknutijih članova Bilderberg grupe, "svjetske vlade u sjenci" (neformalne organizacije koja okuplja svjetsku finansijsku i političku elitu", a navodno je i član Trilateralne komisije, koja okuplja političke i poslovne lidere Amerike, zapadne Evrope i Japana (Trilaterala).
Kada je riječ o poređenju sa Berluskonijem, onda Monti ne može da bude više različit nego što jeste.
Sa velikim brojem diploma najcjenjenijih fakulteta (osim Bokonija, tu je, recimo, i Jejl), njega će u svijetu cijeniti mnogo više nego Berluskonija. I dok će biti cijenjen u svijetu, suočiće se s problemima u svom dvorištu, jer niko od Italijana, realno, nije glasao za čovjeka koji je tek ovog mjeseca položio senatorsku zakletvu.
Marija Montija će u svijetu zbog mnogo toga više cijeniti od Silvija Berluskonija
Monti je rođen 1943. godine u gradu Vareze, na sjeveru Italije. Studirao je ekonomiju na prestižnom Univerzitetu Bokoni, a kasnije i na Jejlu u SAD.
Primjera radi, jedan od predavača na Jejlu mu je bio i Džejms Tobin, kreator tzv. Tobinovog poreza, kojim se predlaže oporezivanje finansijskih transakcija kako bi se ograničile spekulacije.
Po povratku u Italiju predavao je na Univerzitetu Torino, punih 15 godina, pa se 1984. godine vratio na Bokoni, ovaj put kao rektor.
Godine 1994. postavljen je za evropskog komesara i to je bio njegov prvi mandat u Komisiji. Njegov drugi mandat bio je od 1999. do 2004. godine, kada je i dobio nadimak Super-Mario.
U tom periodu Monti je blokirao spajanje "General Electrica" i "Honeywella" te je vodio bitku sa moćnim njemačkim regionalnim bankama.
Poznat je i po tome što je kao evropski komesar za konkurenciju inicirao antimonopolsku inicijativu protiv "Microsofta", kada je "Microsoft" kažnjen sa 497 miliona evra zbog zloupotrebe svoje dominantne pozicije na tržištu.
Aktivan je u brojnim udruženjima, a 2010. godine bio je jedan od osnivača evropske federalističke inicijative, poznate kao Spinelli Group, čiji je cilj bio promocija EU integracija. Primjera radi, neki članovi te grupe su Žak Delor, bivši predsjednik Evropske komisije, Joška Fišer, bivši njemački ministar spoljnih poslova, i mnogi drugi uticajni Evropljani.
Upravo zato nije ni čudo što je u EU poznat kao žestok zagovornik što veće integracije EU putem tržišta i oslobađanja državnih banaka od državnog vlasništva, čime cilja na formu američkog FED-a.
Član je više evropskih i svjetskih "think tank" grupa poput Evropa Nova i Evropskog pokreta.
U slobodno vrijeme je upravnik torinskog muzeja za egiptologiju i pasionirani je ljubitelj Egipta, u koji ulaže mnogo vlastitog kapitala. Ima ženu i dvoje djece.
Monti ne krije svoj angažman u Bilderberg grupi i njegovo ime se nalazi na spisku komiteta koji je zadužen za organizaciju sastanaka. Na tom istom spisku su i Dejvid Rokfeler, pa Montijev sunarodnik Franko Bernabe (direktor "Telekoma Italije"), Piter Saterlend (prvi čovek Goldman Saksa), Danijel Vasela (predsjednik "Novartisa")...
Pitanje je da li će, ipak, iko iz grupe njegovih uvaženih prijatelja biti spreman da mu pomogne kada se uhvati u koštac sa krizom koja je na koljena oborila Italiju i koja bi domino efektom mogla da sruši i ekonomije drugih država Evropske unije, koje su, naravno, tijesno povezane sa italijanskom.
Rezime ovog političara je svakako takav da ne možemo ne primijetiti jako usku povezanost s bankama i krupnim kapitalom te se ne možemo oteti utisku da je sukob interesa kod Montija skoro pa na samoj granici.
Kada je riječ o već pomenutoj Bilderberg grupi, onda nju često zovu i "svjetska vlada iz sjene".
Monti je specijalni savjetnik "Koka-Kole" i Goldman Saksa
Zbog njene misterioznosti napisano je nekoliko knjiga, a najpopularnija je ona Daniela Estulina, ruskog imigranta, koji posljednjih 15 godina istražuje to tajno društvo, a 2005. godine je čak uspio ući na jedno tajno okupljanje.
Estulin kaže da je sistem Bilderberga dinamičan i mijenja se s vremenom. Upija i stvara nove dijelove dok se istovremeno rješava zastarjelih i neuspješnih ostataka. Članovi grupe dolaze i odlaze, ali sistem ostaje aktivan i održava sam sebe.
Estulin, takođe, tvrdi da je Bilderberg postala svjetska vlada u sjeni koja u potpunoj tajnosti, na svojim godišnjim sastancima razrađuje nacrt kako će provoditi planove o kontroli svijeta putem agresivnih mjera pod maskom "borbe protiv terorizma".
U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, grupa je uključila i bivše zemlje članice Varšavskog pakta.
Međutim, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, grupom još u većini vlada elita iz SAD i zapadne Evrope. Svaki predsjednik i premijer iz država koje pripadaju Evropskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član Bilderberg grupe.
Posebno se referira na zapadnu Evropu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih korporacija, guvernera federalnih rezervi, Evropsku centralnu banku, predsjednika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, evropske kraljevske porodice, američke kongresmene i senatore, potpredsjednika SAD, američkog ministra odbrane i ministra finansija, direktore vodećih bankarskih kompanija itd.
Ono što je važno napomenuti jeste da predsjednik SAD nikada ne prisustvuje sastancima, ali ga zato zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici koji djeluju između Bilderberg grupe i predsjednika SAD.
Jedan od najintrigantnijih primjera djelovanja Bilderberga jeste i onaj iz 2008. godine, kada se Bilderberg grupa sastala se u Šantiliju, u Virdžiniji. Na sastanak su tada došli Barak Obama, tadašnji kandidat za predsjednika SAD, i Hilari Klinton. Tamo su bili i direktori "Vašington posta", "Njujork tajmsa", "Vol strit žurnala", magazina "Tajm", "Le Monda", "El Paisa", "Le Figaroa", "Di Cajta", "Jilands postena" i časopisa "Ekonomist". Međutim, niko od tih medijskih šefova nije smatrao važnim da objavi kako su budući predsjednik SAD i njegova glavna suparnica bili prisutni na tajnom sastanku s najvažnijim svjetskim moćnicima.
Kao što je Estulin izjavio u mnogobrojnim radijskim intervjuima te godine, Dejvid Rokfeler, Henri Kisindžer, bivši američki državni sekretar, i ostali američki predstavnici Bilderberga rekli su Obami kako je "predsjedništvo njegovo dok ga ne izgubi". To je značilo da će Obama biti predsjednik bude li radio sve kako treba. U suprotnom, predsjednik će postati neko drugi.
Estulin je, takođe, otkrio da je godine 2006. Bilderberg grupa raspravljala u Kanadi o uništenju američkog i španskog tržišta nekretnina. Tu je informaciju Estulin objavio u španskoj verziji svoje druge knjige, koja je objavljena 2006. Godinu i po dana kasnije tržište se srušilo, a ekonomija je pala na koljena.
Krajnjim ciljem Bilderberg grupe Estulin smatra podizanje revolucije u svijetu bez kapi prolivene krvi. Revoluciju je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade, u kojoj će unutrašnja i spoljna politika biti potčinjene međunarodnoj ekonomiji.
Sa druge strane, Trilateralna komisija je zasnovana na principu grupe koja je trebalo da bude sastavljena tako da svaka od tri regije (Sjeverna Amerika, zapadna Evropa i Japan) daje po 100 članova. Danas, tri decenije kasnije, omjer je nešto izmijenjen.
Sjevernoamerička grupa se sastoji od 107 članova: 85 Amerikanaca, 15 Kanađana i sedam Meksikanaca. Japanska grupa se proširila i, uz 75 Japanaca, tu je 11 Južnokorejanaca, sedam članova iz Australije i 15 iz zemalja ASEAN-a, Kine i Hong Konga. Evropljana je ubjedljivo najviše - 150.
Sjevernoamerički predsjednik je Pol Volker, bivši šef američkog Sistema federalnih rezervi (najmoćnije finansijske institucije u svijetu).
U užem krugu (Izvršni komitet) su i: Umberto Anjeli (na čelu najveće italijanske firme IFI), Zbignjev Brzežinski, Robert Has ("Levi Strauss"), Li Honk Ku (bivši korejski premijer), Minoru Makihara (šef "Mitsubishija"), Torvald Stoltenberg (nekadašnji predstavnik UN-a za bivšu Jugoslaviju), Bjorn Svedberg ("Ericsson") i drugi.
Održavaju se redovni godišnji susreti, svaki put na drugom mjestu. Lokacija je tajna, prisutni su samo članovi i posebno izabrani gosti. Kod Bilderberg grupe se, uz uži krug, većina članova rotira. U Trilaterali mandat članovima je od tri godine pa naviše i svakog od njih bira Dejvid Rokfeler lično.
Mario Monti je jedan od najistaknutijih članova Bilderberg grupe, "svjetske vlade u sjenci", a navodno je i član Trilateralne komisije
Izvršni komiteti se sastaju nekoliko puta godišnje i oni razrađuju zadatke koje im formulira uži krug. Uži prsten sastoji se od regionalnih direktora i posebno provjerenih članova svjetskih elitnih organizacija.
Na samom vrhu je centar, koji se sastoji od cara i najuže grupe moćnika. Samo vrh ima 100 odsto informacija i znaju sve šta treba znati. Kako prstenovi opadaju, tako sljedeća grupa ima 90 odsto informacija, niža grupa 80 odsto, sve dok se ne dođe do polovine zamišljene piramide, gdje članovi znaju samo 50 odsto informacija, koje ima vrh.
I na kraju, teorija da tajna društva vladaju svijetom, zapravo je "majka svih teorija", njihovo jezgro, jer sve elite koje žele svojim zakulisnim igrama dograbiti moć kao krajnji cilj imaju uspostavu novog poretka.
U srži ove teorije su tajna društva poput Bilderberga, iluminata te masona, koja poput lutkara upravljaju poznatim ličnostima u politici, ekonomiji ili kulturi, a sve u cilju stvaranja jedne globalne policijske države. Koliko u tome ima istine, u stvari niko ne zna. U suprotnom, ne bi bile obavijene tolikim velom misterije...