Situacija u nuklearki Fukušima je i dalje dramatična i tri nedjelje nakon zemljotresa i popratnog cunamija, a oči nacije su i dalje uprte u radnike koji žrtvuju svoje živote kako bi spriječili najgore.
Ukupno 180 tehničara, inženjera i radnika Fukušime, među kojima je najviše dobrovoljaca, radi u smjenama od po 50 kako bi spriječili nuklearnu katastrofu.
"Naravno da se osjećamo neprijatno, radimo uprkos povećanoj radijaciji i nismo sigurni šta može da se dogodi. Nivo radijacije stalno varira", rekao je Mičiko Ocuki, jedan od radnika dobrovoljaca, odbijajući da prizna da je on heroj nacije.
A uslovi u kojima rade ljudi koji u svojim rukama drže sudbinu Japana bukvalno su nepodnošljivi. Spavaju, ili bar pokušavaju da odspavaju, na podu jedine sigurne sobe u nuklearki, koja je izgrađena za evakuaciju radnika u slučaju zemljotresa. Svako od njih ima samo po jedno ćebe, a preživljavaju na malim količinima vode i hrane.
Stručnjaci tvrde da je im je za ovakve uslove rada potrebno daleko više hrane i vode, ali činjenica je da je teško naći vozače koji će se žrtvovati i herojima nacije dopremiti osnovne namirnice. I dopremanje iz vazduha je ograničeno, upravo zbog visokog nivoa radijacije.
Da je hrane vrlo malo, svjedoči i to da za doručak imaju samo malu porciju supe od povrća i to im je sve do večere, koja se sastoji od konzerve piletine s rižom.
Svaki od njih ima svega litar i po vode dnevno, pa zato ruke peru alkoholom, kako ne bi trošili vodu. Kupanje je neizvodljivo, a i presvlačenje je vrlo rijetko.
Prostorija u kojoj spavaju je suviše mala, pa spavaju na smjenu. S obzirom na to da se nalazi u neposrednoj blizini nuklearke, provjetravanje ove prostorije je neizvodljivo, pa tako moraju nositi zaštitne maske čak i unutra.
Kada su na smjeni u nuklearki, nose respiratore i bijela zaštitna odijela, koja nisu potpuno otporna na sve elemente radijacije.
Smjena traje svega sat vremena, jer se više ne smiju zadržavati zbog visoke radijacije, bez obzira na svu zaštitnu opremu. Situacija, koja postaje sve neizvjesnija iz sata u sat, stvara dodatne tenzije, pa su tako mnogi radnici pod velikim stresom.
"U situaciji gdje ne dobijaju dovoljno vode i hrane, a i san im je ograničen, znači da će iz dana u dan biti sve manje efikasni, a stres i tenzije mogu dovesti i do grešaka, koje mogu biti pogubne", kaže profesor Hirotada Hirose, psiholog specijalizovan za stresne situacije.
Međutim, oni koji proživljavaju najteže trenutke u životu, ne predaju se, već naprotiv, svojim izjavama žele da ohrabre naciju da će sve biti dobro, jer oni daju sve od sebe da tako i bude. A kako je njihovim porodicama, to samo one znaju. Supruga jednog inženjera koji radi u nuklearki kaže da je on potpuno svjestan da svoj život žrtvuje za budućnost nacije. Prije izvjesnog vremena poslao joj je mejl sljedeće sadržine: "Budite mi dobro, mene neće biti neko vrijeme." Jedna djevojčica čiji otac radi u nuklearki na Tviteru je postavila poruku koju su prenijele sve svjetske agencije: "Moj tata radi u nuklearki i nikada do sada nisam vidjela moju majku da toliko plače. Ljudi u elektrani se bore i žrtvuju samo da bismo mi bili zaštićeni. Tata, vrati se živ!", napisala je ova djevojčica.