LONDON - Profesor Zubair Kan u svom tekstu na internet stranici "Ejža tajms" objašnjava da su vehabije mrzile Muamera Gadafija jer je odbijao i njihove najminimalnije zahtjeve - da uvede šerijatski zakon ili da zabrani ženama slobodu u odijevanju.
Pošto je Gadafi poražen i ubijen, vehabijski džihadisti, koji su preuzeli kontrolu nad Libijom uz ogromnu pomoć tadašnjeg francuskog predsjednika Nikolasa Sarkozija i britanskog premijera Dejvida Kamerona, nisu gubili vrijeme i uvele su svoju verziju šerijatskog zakona ubijajući i zatvarajući sve neistomišljenike.
Zapadni mediji, koji su nekada bili ispunjeni vijestima o Libijcima pod Gadafijevim režimom, sada ne izvještavaju o kršenjima ljudskih prava u Libiji nakon "oslobođenja" 2011. godine.
Poslije Libije vehabijski džihadisti su krenuli na sirijskog lidera Bašara al Asada i započeli obradu zapadnih medija i javnog mnjenja na način na koji su to činili u Kašmiru devedesetih godina prošlog vijeka.
Čak i najveće zapadne medijske kuće prihvataju bez pitanja navodne "činjenice" da je sirijski predsjednik "bombardovao sopstvene vojnike i postrojenja da bi za to okrivio pobunjenike".
Od početka pobune u Siriji u martu 2011. godine vehabijski pobunjenici su do sada ubili nekoliko hiljada pripadnika sirijskih bezbjednosnih snaga i članova njihovih porodica, ali su i sami pretrpjeli velike gubitke.
Međutim, zapadni mediji navode da su za njihovu smrt odgovorne sirijske bezbjednosne snage, ignorišući pri tom smrtonosno nasilje koje u Siriji čine naoružane vehabijske grupacije.
U današnjoj Siriji žene se mogu oblačiti po sopstvenom nahođenju, ali tamo gdje vehabijski džihadisti preuzmu kontrolu to bi moglo uskoro biti zamijenjeno obavezom nošnje hidžaba, što je već postao slučaj u Egiptu i Tunisu, gdje sekularna atmosfera popušta pred vehabizmom.
Zapadne zemlje su protiv vehabijskog džihadizma i šerijata u sopstvenim redovima, ali su u arapskim zemljama više za vehabijski džihadizam nego za sekularizam.
Rezultat te politike je galopirajući rast vehabizma i šerijata širom arapskih zemalja.
Vehabizam se ukorijenio na Maldivima od vladavine režima predsjednika Mamuna Abdula Gajuma (1978-2008). Mještani Maldiva su odustali od svog tolerantnog islamskog ubjeđenja i kreću se ka mnogo netolerantnijem vehabijskom društvu.
Al kaida, talibani i pokret Laškari taiba su pod nadzorom američke Centralne obavještajne agencije (CIA) i drugih zainteresovanih službi koje žele da destabilizuju zemlje koje nisu prijateljski nastrojene prema njima.
Neprestana demonizacija Irana i rat protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada potvrđuje mišljenje da su se zapadne zemlje udružile sa vehabijama u ratu protiv šiita.
Vehabijski džihadizam ostaje dugoročni bezbjednosni rizik po civilizovani svijet, posebno putem širenja vehabijskog obrazovanja na nekoliko desetina hiljada vjerskih škola širom svijeta.
Vehabijski učitelji utiču na više desetina miliona mladih koji će sigurno ostati izvan produktivne ekonomije i kao posljedica toga biće ispunjeni ozlojenošću i bijesom prema ostatku društva.
Čak ni prisilan egzodus hinduističke zajednice iz doline Kašmira početkom devedesetih godina prošlog vijeka i uništenja nekoliko hinduističkih hramova i Sika za koje su odgovorne vehabije nije umanjio hvalospjeve u izvještajima zapadnih medija o "džihadskim borcima za slobodu" koji se bore protiv "surove indijske vojske".
Na internet stranici "Ejža tajms" pokrenuta je kolumna "Govori slobodno", gdje autori raznih tekstova mogu da objavljuju svoja mišljenja, što je učinio i Zubeir Kan, koji, inače, piše za "Muslim tajms".
Vezane vijesti:
Vehabije radikalizuju i sufizam
Kan: Vehabizam nije religija tolerancije