NJUJORK - Uprkos dobrim namjerama Donalda Trampa, malo je vjerovatno da će njegov samit sa Vladimirom Putinom biti korak dalje u izgradnji prijateljstva između SAD i Rusije, ocjenjuje Time.
Tramp i Putin će taj susret ocjenjivati kao uspjeh, ali ne treba očekivati da će se odnosi Vašingtona i Moskve poboljšati, piše američki magazin.
Predsjednik SAD će, nakon samita NATO-a u Briselu, gdje će se vjerovatno prepirati sa američkim saveznicima, otputovati u Helsinki gdje se 16. jula sastati sa svojim ruskim kolegom.
Prvi zvanični samit dva lidera će danima diktirati novinske naslove i komentare, piše Time i navodi da je to potpuno razumljivo, kad se uzme u obzir da, od svega što je neobično u vezi sa Trampom, najneobičniji je njegov lični odnos sa Putinom.
S druge strane, Tramp smatra da davanje bilo kakve uvjerljivosti pričama o ruskom miješanju u američke izbore podriva njegovu legitimnost kao šefa države i njegov izborni trijumf nad Hilari Klinton.
Pored toga, dodaje Time, Tramp uvijek nastoji da radi upravo suprotno od onoga što je radio Barak Obama, pa je tako hladan odnos svog prethodnika sa Putinom i dobar odnos sa Angelom Merkel - "okrenuo naglavačke".
Ništa od toga, međutim, ne objašnjava u potpunosti Trampovu upornu želju da se angažuje sa Putinom.
Neko bi mogao reći da ima logike u tome da Tramp, kao najviše antisistemski orijentisani predsjednik koga su Amerikanci ikada izabrali, to radi u inat demokratama i republikancima u Kongresu. Ali nema baš mnogo logike da to čini i u inat osoblju Bijele kuće i svojim savjetnicima.
Samit u Helsinkiju, uprkos svoj galami koja ga prati, trebalo bi da se odvija dobro. I Putin i Tramp su saglasni kada se radi o određenom broju geopolitičkih pitanja.
Time navodi da se oni slažu da bi SAD trebalo da se značajno manje angažuju u Siriji, obojica otvoreno dovode u pitanje korisnost NATO-a i obojica žele mir na Bliskom istoku.
Oni se, izgleda, slažu i da Rusija treba da se vrati u G7, sa čime se ostale članice neće složiti, ali to je nevažno: činjenica da će mediji zbog toga biti ljuti samo će biti dodatan podsticaj za Trampa, a Putin će biti više nego srećan da bude dIo toga.
Sjaj samita, međutim, neće dugo trajati, ocjenjuje Time.
Za razliku od Putina, Trampova vlast ima domaća ograničenja (mediji, njegovi republikanci, kao i sopstvena birokratija). Nedavno je odbor Senata podržao procjenu američkih obavještajnih službi da se Rusija miješala u izbore 2016. godine.
Što se Trampa lično tiče, taj odbor je slobodno mogao da objavi i da Rusi stoje iza otmice Lindbergove bebe (1932. godine).
Međutim, čitava istraga o ruskom miješanju u izbore otežava Trampu da se suprotstavi američoj "političkoj gravitaciji" kada se radi o bilo čemu što je u vezi sa Rusijom.
Da nema tih specifičnosti oko Trampa, približavanje SAD i Rusije imalo bi puno geopolitičkog smisla. Za Rusiju, Kina je mnogo veći strateški problem nego što su to SAD, piše Time i primjećuje da su prijateljstva između država građena i na manjim zajedničkim osnovama.
Nažalost, međutim, i uprkos Trampovim dobrim namjerama, najmanje je izgleda da bi on mogao da izgradi jedno takvo prijateljstvo, konstatuje se u tekstu.