NJUJORK - Mora li međunarodna zajednica izvršiti napade na Libiju? Ako da, na kojim osnovama bi mogla biti uvedena zona zabrane letenja iznad te zemlje? Protivnici ove ideje strahuju da bi to vodilo u rat.
O uvođenju zone zabrane letenja iznad Libije diskutuje se intenzivno već dvije sedmice. Prvi je tu opciju spomenuo visoki povjerenik UN-a za ljudska prava, Navi Pilaj. „Ukoliko budu potvrđene informacije o vazdušnim napadima na stanovništvo, uvođenje zabrane letenja u cilju zaštite građana, je neophodno,“ rekao je Pilaj. Bilo je to 23. februara. Predsjednik Libije Moamer Gadafi je od tada, ne samo pojačao napade na naoružane pobunjenike, već i na civilne ciljeve.
Ipak odluka u tom smislu nije donesena jer su preovladala međunarodnopravna, politička i praktična razmišljanja. Za uspostavljanje zone zabrane letenja potrebna je prije svega odluka Savjeta bezbjednosti UN-a. To barem za sada naglašavaju svi, bez izuzetka, u diskusijama o ovom pitanju.
Nisu samo dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a s pravom veta – Rusija i Kina – protiv napada na Libiju koja je suverena članica UN-a. Ovoj ideji protive se i stručnjaci za međunarodno pravo na Zapadu među kojima i renomirani njemački stručnjak Rajnhard Merkel. On smatra da se u Libiji odvija jedna vrsta građanskog rata, te da s obzirom na to, u osnovi ne postoji međunarodnopravno opravdanje za intervenciju. Merkel je i jedan od glavnih kritičara intervencije NATO-a na Kosovu 1999. godine jer ona nije imala mandat UN-a. On naglašava da bi u slučaju Libije vojna intervencija bila moguća samo ukoliko bi SB UN utvrdio da je zbog konflikta u Libiji ugrožen svjetski mir.
Na Samitu UN-a 2005. godine aklamacijom je odobren princip tzv. „zaštitne odgovornosti“. Riječ je o mogućnosti da međunarodna zajednica interveniše u situacijama kada vlada određene zemlje ne želi ili nije u situaciji da zaštiti vlastito stanovništvo od genocida, ratnih zločina ili zločina protiv čovječnosti. Međutim, ova odredba do danas nije postala obaveznim dijelom međunarodnog prava.
Zagovornici uvođenja zone zabrane letenja iznad Libije smatraju međutim da postoje uslovi za aktiviranje tzv. međunarodne zaštitne odgovornosti. I sam Savjet bezbjednosti je u jednoglasno usvojenoj rezoluciji saopštio kako je do 26. februara u nasilju Gadafijevih trupa život izgubilo više od 1.000 ljudi. SB je stoga ovlastio Međunarodni krivični sud u Hagu da pokrene istragu protiv Gadafija i njegovih sljedbenika pod sumnjom da su počinili zločine protiv čovječnosti.
No, do eventualne presude Međunarodnog krivičnog suda mogle bi proći godine. A do tada se ne može čekati. Već i sama opasnost da budu počinjeni zločini protiv čovječnosti zahtijeva pokretanje napada, argument je zagovornika uvođenja zone zabrane letenja.
„Efektivno provođenje odluke o zoni zabrane letenja znači rat,“ izjavio je ministar odbrane SAD-a Robert Gejts. Naime, to podrazumijeva prije svega eliminaciju libijske vazdušne odbrane i shodno tome eventualno obaranje libijskih borbenih aviona. Brojni su razlozi za suzdržanost kada je riječ o donošenju ove odluke ne samo u Vašingtonu, već i u Berlinu, Parizu i drugim zapadnim prijestonicama. Jedan od njih je i strah da bi uvođenje zone zabrane letenja dalo Gadafiju argument za njegove teze o „zapadnoj zavjeri“ protiv Libije. Ova teza bi mogla naići na plodno tlo, ne samo kod libijskog, već i kod stanovništva u drugim arapskim i islamskim državama. U ovim državama odluka o uvođenju zone zabrane letenja iznad Libije ni u kom slučaju ne bi naišla na jednoglasnu podršku, ali ni na većinu zagovornika.