NABLUS - Malo je zajednica na svijetu koje su starije od Samarićana. Već gotovo 3.000 godina oni žive u izolaciji. Međutim, sada, dok im broj opada, neki se okreću spoljnom svijetu kako bi popunili svoje redove.
Tri hiljade godina Samarićani su se molili na brdu Gerizim, u blizini Nablusa, na Zapadnoj obali. Molitve, na hebrejskom i aramejskom jeziku, nekad je izgovaralo preko milion Samarićana.
Sada ih je samo 750, na Gerizimu i u izraelskom mjestu Holon. Ruševine na Gerizimu sa kojih se pruža pogled na Zapadnu obalu su sve što je ostalo od drevnog samarićanskog hrama.
Samarićani koji žive u Kirjat Luzi, na Gerizimu, su potomci Jevreja koji su izbjegli prisilno preseljenje u Vavilon kada su Asirci zauzeli ovo područje 721. godine prije nove ere.
Samarićani su danas stiješnjeni između Palestinaca u Nablusu i Jevreja u susjednim naseljima. Izolacija je ostavila svoj žig. Učestali brakovi osoba u bliskom srodstvu doveli su do urođenih fizičkih mana kod mnogih Samarićana.
Elazer Sadaka i njegov unuk kažu da su direktni potomci Arona, Mojsijevog brata. Sadaka je visoki samarićanski sveštenik koji tvrdi da njegova porodica tu živi oko 150 generacija. On se slaže da dopusti svojim saplemenicima da se žene i udaju van zajednice Samarićana kao način da je spasu. "Pošto sam sveštenik, dao sam dozvolu da stupaju u brak s kim hoće. Takođe je problem što među nama nema dovoljno žena", izjavio je.
Sadakin sin, Jair, je trebalo da slijedi tradiciju i oženi se rođakom. Međutim, Jair ima dva gluvonijema brata pa je otkazao vjenčanje i oženio se Aleksandrom, djevojkom iz Ukrajine.
Aleksandra i jedna žena iz Rusije su jedine strankinje koje su se do sada udale za Samarićane iz Gerzima. Još nekoliko žena iz Rusije i Ukrajine udalo se za Samarićane iz izraelskog Holona.
Odnos između muškaraca i žena među Samarićanima danas je četiri prema tri žene. Na brdu Gerizim, ta razmjera je možda dva prema jedan u istoj starosnoj grupi. Neki Samarićani se nikada ne žene, dok Samarićanke kažu da brak van zajednice nije rješenje.
Strankinje moraju da žive sa Samarićanima šest mjeseci prije nego što se ožene - kako bi se vidjelo da li mogu da usvoje samarićanske običaje.
Izolacija i samoća su problem za pridošlice. Međutim, s obzirom na manji broj žena, muškarci iz ovog drevnog plemena će vjerovatno nastaviti da tragaju za suprugama van svoje zajednice.