BERLIN - U Bijeloj kući se razmatraju tri moguća scenarija za vojni napad na Siriju - uspostavljanje zone zabrane leta, napad raketama i pojačana isporuka oružja ustanicima, prenijela je njemačka medijska kuća Dojče vele.
Prva opcija predviđa uspostavljanje zone zabrane leta. To podrazumjeva da će Amerikanci iznad određenih područja u Siriji onemogućiti preletanje bombardera i helikoptera vojske predsjednika Bašara el Asada. Na taj način Asadova vojska više ne bi bila u poziciji da iz vazduha vrši napade na ustanike i sirijsku opoziciju.
Za pobunjenike bi to bila velika pomoć, smatra Hans-Joahim Šmit iz hesenske Fondacije za mir i istraživanje ratnih konflikata.
Da bi uspostavili zonu zabrane leta, Amerikanci moraju da neutrališu sirijsku protivvazdušnu odbranu, ističe Pol Rodžers, ekspert za bezbjednost britanskog trusta mozgova "Oksfordska istraživačka grupa" (Oxford Research Group).
"To bi moglo da bude veoma skupo, a, prije svega, opasno, zato što je Rusija Siriji obećala isporuku modernih sistema za protivvazdušnu odbranu", smatra Rodžers.
Hans-Joahim Šmit primjećuje: "Ako ih Rusija zaista isporuči, Amerikanci u tom slučaju imaju ozbiljan problem."
Šmit smatra da je manje vjerovatan scenario da će se SAD odlučiti za zonu zabranjenog leta:
"To bi Amerikance uvuklo dublje u konflikt, a to američka administracija ne želi."
Pored toga, za to je potrebna i saglasnost Savjeta bezbjednosti UN i sasvim je sigurno da će Kina i Rusija biti protiv.
Druga opcija vojne intervencije bila bi napadi raketama.
Ekspert Rodžers podsjeća da takve rakete pogađaju cilj sa maksimalnim odstupanjem od 20 metara.
"Deset takvih raketa na jedan cilj imalo bi i efekat zastrašivanja", smatra Rodžers. Tako bi mogli da se unište vojni ciljevi kao što su aerodromi, čime bi se oslabila vojna eskadrila Asadovog režima.
SAD imaju nekoliko razarača i podmornica u Sredozemlju, sa kojih bi mogli da se pokrenu takvi napadi. U tom slučaju, sirijski vojni avioni ne bi mogli da poleću, ali bi se piste mogle brzo popraviti.
Hans-Joahim Šmit smatra da je ta opcija najvjerovatnija. To bi, prema njegovom mišljenju, bio efektivan, ali ograničen napad, u koji Amerikanci ne bi duboko ulazili.
Treća opcija bila bi pojačana isporuka oružja ustanicima. Amerikanci zvanično ne isporučuju oružje sirijskoj opoziciji, ali preko Turske i Jordana oružje i municija stižu, što finansiraju Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Hans-Joahim Šmit smatra da je ta opcija manje vjerovatna, jer za moderno američko oružje pobunjenici moraju da budu i dobro obučeni.
