Prema zakonima Ruske Federacije informacije po državnim arhivima ne mogu da ostanu tajne duže od 30 godina.
Ali to ne ide baš tako, objasnio je istoričar Sergej Kudrjašov za Radio "Echo Moscow", a piše RBTH, zato što nisu propisane kazne za one koji ne poštuju takav zakon, pa nekoliko vladinih agencija svoje arhive naprosto i dalje radije drže zatvorenima.
Federalna sigurnosna služba (FSB), nasljednik OGPU-a, NKVD-a i KGB-a iz doba Sovjetskog Saveza nije izuzetak.
Još uvijek je mnoštvo tajni oko aktivnosti sovjetskih obavještajaca, a država ne žuri da ih otkrije. Ovdje su neki od najzanimljivijih slučajeva.
Slučaj Raula Volenberga
Švedski diplomata Raul Volenberg radio je u Mađarskoj tokom 1944. i 1945. godine, pokušavajući da spasi što više Jevreja. Pronalazio im je švedske pasoše i smještao ih u zgradi ambasade Švedske.
Njegova djela spasila su hiljade ljudi od smrti, pa je Volenberg danas jedan od najpoznatijih pravednika među narodima. Njegov tragičan susret sa sovjetskim agentima dogodio se u prvoj polovini 1945. godine kada je Crvena armija opsjedala Budimpeštu.
Volenberg je posjetio maršala Rodiona Malinovskog, zapovjednika ofanzive na nacističke položaje u gradu, da bi ga uhapsili službenici kontraobavještajne službe SMERSH i optužili da je špijun. Bio je rat i to je bio posljednji put da ga je neko u javnosti vidio živog.
Ministar inostranih poslova SSSR-a Andrej Gromiko predao je 1957. godine dokument tadašnjem švedskom ambasadoru u Moskvi dokument po kojem je Volenberg umro 1947. u Moskvi u zatvoru Lubjanka.
Bio je to prvi put da je SSSR priznao da je Volenberg umro u Moskvi, ali razlozi su i danas nejasni. Zvanično, zapisnici sa saslušavanja su nestali. Mnoštvo poznavalaca situacije danas smatra da Gromikov dokument nije bio autentičan. Bilo je mnoštvo "svjedoka" koji su tvrdili da je Volenberg bio živ i u 50-ima, da je živio u sovjetskom logoru, čak da je uspio da pobjegne.
Tek 2016. godine Volenberga je Stokholm zvanično proglasio mrtvim. 25. jula ove godine Volenbergova porodica tužila je ruski FSB, zahtijevajući pristup dokumentima povezanima s njegovom smrću.
Berijina smrt
Lavrentij Berija bio je šef NKVD-a od 1938. do 1945. godine i rukovodilac sovjetskog nuklearnog programa. S Volenbergom nema ama baš ništa zajedničkog osim jedne stvari - smrt obojice imala je veze sa sovjetskim tajnim službama.
Kad je Staljin umro 1953. godine, Berija, ozloglašen po svojim spletkama i kao rukovodilac krvave represije, izgubio se u borbi za moć novih sovjetskih vođa Georgija Malenkova Nikite Hruščova. Kraj takve karijere značio je i kraj života.
Optužili su ga da je špijunirao za Veliku Britaniju i da je krivotvorio mnoštvo progona. Već 23. decembar 1953. godine osudili su ga na smrt i istog dana pogubili. Takva je barem zvanična verzija.
Ali, neki istoričari vjeruju da suđenja uopšte nije ni bilo, nego da su svemoćnog šefa tajne policije izbušili mecima istog dana kad su ga uhapsili 26. jul 1953. i da su njegovi rivali potom izmislili sve ostalo kako bi svoje aktivnosti učinili legalnim. Ova verzija opisana je u filmu iz 2014. "Likvidacija Lavrentija Berije". Film se oslanja na činjenicu da su okolnosti Berijinog hapšenja i Hruščov i Malenkov i još neki istaknuti sovjetski lideri opisali svaki drugačije. Niko nikada nije naveo tačna mjesta i Berijinog pogubljenja i mjesta na kojem su ga sahranili, tako da njegov stvarni kraj ostaje tajna.
Čekisti i misticizam
Hitlerove tajne službe imale su posebno odjeljenje koji se, između ostalog, bavio paranormalnim aktivnostima – Ahnenerbe. Za sovjetske obavještajce to nije dolazilo u obzir i zato što je SSSR bio skeptičan prema misticizmu i, još gore, zato što su to smatrali protivmarksističkim.
Ali, uvijek se nađe nekakav izuzetak. Gleb Boki bio je agent Čeka-OGPU-a od 1921. do 1934. godine. Bio je poznat kao osnivač sistema Gulag, ali i po svom zanimanju za paranormalne aktivnosti i komuniciranje s misticima u okviru posebnog odjeljenja OGPU-a kojim je zapovijedao.
Čak je s okultistom Aleksandrom Barčenkom pokušao da organizuje sovjetsku ekspediciju u Tibet u potrazi za mitskom zemljom Šambalom. Projekat mu je otkazala vlada, proglasivši to trošenjem i vremena i novca.
U Velikoj čistki u 30-im smaknuti su i Boki i Barčenko. Ne postoje dokazi da su se sovjetske tajne službe poslije bavile natprirodnim stvarima, ali u Rusiji i danas postoje ljudi koji nastavljaju da vjeruju da tajne službe u arhivima kriju i mnoštvo informacija o NLO-ima, vanzemaljcima, dokaze o natprirodnom, o antičkim misterijama i sličnom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.