Bezobzirna upotreba sile, besprimjerna je u 90-godišnjoj istoriji Turske republike. Erdoan je propustio trenutak sa koga bi se moglo vratiti razumu i deeskalaciji, komentariše urednik redakcije DW na turskom.
Erdoan je propustio trenutak sa koga bi se moglo vratiti razumu i deeskalaciji. On se odlučio za konfrontaciju sa političkim protivnicima i protiv je iskrenog dijaloga koji bi mogao da dovede do smirivanja situacije i mira u članici NATO – Turskoj. Brutalni postupci turske policije u noći između subote i nedelje u parku Gezi i na glavnom istanbulskom trgu Taksim, protiv mirnih demonstranata koji su boravili pod šatorima u kampu, protiv ekoloških aktivista i grupa civilnog sektora, trenutno je vrhunac jedne politike koja odražava opasan zahtev za svemoći. Bezobzirna upotreba sile i protiv žena, dece i starijih ljudi, besprimjerna je u 90-godišnjoj istoriji Turske republike.
Erdoanu nedostaje temeljno razumijevanje demokratskih principa. On je to dokazao i tokom prethodnog vikenda kada je okupio pristalice svoje religiozno-konzervativne partije AKP, koja u Turskoj vlada uz apsolutnu većinu. Njegove pristalice u Istanbulu i Ankari su, uz pomoć svih sredstava gradske uprave, transportovani na mjesto održavanja mitinga. Istovremeno, njegova policija spriječila je demonstracije protivnika, rastjerujući ih suzavcem i vodenim topovima pri čemu je ta voda delimično bila obogaćena hemikalijama.
Da li režim poštuje međunarodno pravo?
Ipak, sve više ljudi se priključuje protestima. Oni su pri tom spremni da rizikuju i život, a to pokazuje da u turskom društvu, koje je inače beznadežno ispolitizovano i podijeljeno, protestni pokret protiv Erdoana nije izgubio ni hrabrost ni odlučnost da se suprotstavi diktatu AKP. Intervencija policije, koja je suzavcem napala čak i bolnice i hotele u kojima su bili povrijeđeni demonstranti, trenutno podgrijava sumnju u to da li režim uopšte poštuje međunarodno pravo.
Erdoan je zaslijepljen bijesom prema strankama i grupama koje drugačije misle. U parlamentu je svoje političke protivnike nazvao „teroristima“, što pokazuje potpuni nedostatak poštovanja prema demokratskom političkom sučeljavanju sa političkim protivnicima. Novine, radio i televizijske stanice koje ne može da kontroliše, Erdoan zabranjuje posredstvom odluka Nadzornog saveta za medije ili ih zastrašuje ogromnim novčanim kaznama. On, naravno, ne može da kontroliše izvještavanje međunarodnih medija – zato ih optužuje da su plaćenici koji iz inostrantstva podržavaju protivnike prosperitetne Turske.
Pri svemu tome, Erdoan u stvari nema ni jedan razlog da se tako zaleti – privreda je uspješna, isto kao i turizam, a uloga Turske kao jakog regionalnog igrača obećavala je puno podrške i iz inostranstva. Međutim, sada je ugrožen miran suživot islama i demokratije na osnovu laicizma kao striktnog odvajanja religije i države. Erdoan nije dosegao veličinu jednog međunarodnog, poštovanog i demokratski besprekorno legitimisanog državnika, izgubio je strpljenje i živce očekujući da će na sljedećim parlamentarnim izborima ponoviti fantastičan rezultat iz 2011. kada je osvojio skoro 50 odsto glasova. Njega su iziritirale kritike njegovog odnosa prema neistomišljenicima i medijima koje su se čule u zemlji, ali i iz inostranstva.
Evropa mora da sačuva mogućnost uticaja
Ono što sada ni u kom slučaju ne smije da se desi jeste prekid pristupnih pregovora Evropskoj uniji. Evropska unija, a prije svega Njemačka, ne bi smjele da rizikuju da zabiju nož u leđa demokratskom pokretu u Turskoj. Evropa mora da ostavi otvorenu mogućnost da utiče na događaje u Turskoj. Naime, skoro smirivanje situacije nije na vidiku. Glavnu odgovornost za taj razvoj događaja snosi Erdoan koji je odbio iskreni dijalog sa političkim protivnicima i kritičarima iz civilnog društva.