Tek što je prošla ponoć, sveštenik prilazi mladoj ženi, hvata je za čelo, a ona, uz stravične bolove, pada na zemlju. "Vatra! Vatra! Vatra!', uzvikuju preplašeni seljani, dižući ruke prema nebu.
Ovo je samo jedan od rituala kojim sveštenik Selestin Efiojong oslobađa svoje seljane zlih duhova i vještičarenja. U tami ovog malog nigerijskog sela, te iste noći obavljeno je nekoliko sličnih rituala.
"Upravo sam oslobođena od vještica i vilenjaka!' ushićeno uzvikuje mlada žena nad kojom je ritual izveden.
Sveštenici u jugoistočnoj Nigeriji tvrde da su vještice i vilenjaci uzrok siromaštva i svih bolesti koje pogađaju nigerijski narod. Oni koji su opsjednuti zlim duhovima moraju biti oslobođeni i pročišćeni od zla, a to se čini upravo ovim iscrpljujućim ritualima.
Međutim, ono što je daleko strašnije svakako je da su najčešće žrtve ovih besmislenih optužbi i rituala djeca. Sveštenici vrlo lako uspijevaju ubijediti majke da su im djeca opsjednuta zlim duhovima, te da predstavljaju opasnost po porodicu.
"Plašim se. Rekli su mi da su moja djeca vještice i da me svakog časa mogu ubiti", kaže majka troje djece.
Tu na scenu stupa Sem Ikpe Itauma, aktivista Udruženja za dječja prava, koji obilazi nigerijska sela uvjeravajući porodice da je s njihovom djecom sve uredu. Štaviše, u više navrata je uspio spasiti živote ove nedužne djece.
"Evo, da nismo sad došli u ovo selo, ovo troje djece bi bacili u rijeku, zakopali žive ili izboli do smrti", priča Sem.
On pokušava da uvjeri majku, koju je neposredno prije Sema posjetio sveštenik, da njena djeca nisu vještice, ali teško da mu ko od seljana vjeruje. Porodica ih je odbacila i Semu ne preostaje ništa drugo, nego da tu djecu povede sa sobom i smjesti u sirotište organizacije "Child's Rights & Rehabilitation Network" (CRARN), gdje se trenutno nalazi oko 200 djece. Sva ova djeca su optužena za vještičarenje i odbačena od svojih porodica. Međutim, Sem nekada nailazi i na teške slučajeve, jer većina te djece biva mučena i zlostavljana prije nego ih on spase. U Semovom sirotištu imaju sve uslove za normalan život.
Jedno od djece koje je Sem spasio je i Godvin, čija je priča tipična za hiljade nigerijske djece. Ovo petogodišnje siroče ostalo je bez majke, a seoski sveštenik je rekao njegovoj porodici da je on vještac i odgovoran za majčinu smrt.
Kada je Sem došao u selo, počeo je da istražuje. Na kraju se saznalo da su rođaci batinama natjerali malog Godvina da prizna da je vještac, te da je zapravo on kriv za smrt svoje majke.
Nakon toga su ga zaključali u sobu s lešom njegove majke i pune tri nedjelje je proveo s njom. Tek nakon što je komšija javio Semu za Godvinov slučaj, ovaj je došao u selo i spasio ga.
I druga djeca u sirotištu su slične sudbine i mnogi od njih imaju ožiljke od prebijanja ili od rezanja mačetom. Pa, ipak, koliko god nesrećna bila, ova djeca su imala sreće da prežive, za razliku od djece koja su ubijena.
"U nigerijskom narodu postoji vjerovanje da su djeca - vještice zapravo najopasnija, jer navodno imaju moć da se transformišu u mačku, zmiju, insekte, ali i da ubiju porodicu, izazovu bolest ili da donesu nesreću svojoj porodici", kaže Sem i dodaje: "Kada neko dijete optuže da je vještica ili vještac, onda ga svi počnu mrziti, a na kraju, ako ih ne ubiju, otjeraju od kuće da sami lutaju šumama... Međutim, daleko strašnija je sudbina djece koju mučki ubiju", kaže Sem.
Sem ne vjeruje u sve te priče o vješticama i na sve načine pokušava da razuvjeri i lokalno stanovništvo, koje je potpuno opčinjeno tim pričama.
Inače, vjerovanje u postojanje zlih duhova i vještica ukorijenjeno je u tradiciju nigerijskog naroda, ali posljednjih deset godina djeca su postala glavne žrtve ovih besmislenih vjerovanja i oni su ti koji najviše stradaju.
"Mislim da je to sve zbog nevjerovatne socijalne krize i siromaštva. Narod je siromašan i neobrazovan, a takvi su najpodložniji raznim vjerovanjima. Najranjivija su zapravo djeca samohranih majki, razvedenih roditelja i, uopšte, djeca iz disfunkcionalnih porodica", kaže Sem.
Njegovo sirotište je već sad prebukirano, tako da su neka djeca osuđena da sama lutaju ulicama.
"Roditelji su me istjerali iz kuće jer kažu da sam vještac", kaže Semjuel (15), koji već pet godina živi na ulici, nakon što ga je lokalni sveštenik optužio da je kriv za neke iznenadne smrti u porodici.
"Kada su me jedan dan odveli u crkvu, sveštenik me je pretukao. Tada su me otjerali od kuće i od tada lutam živim gdje stignem", rekao je on.
Semjuel sad živi u jednoj napuštenoj kući sa još desetoro djece, koja su takođe optužena za vračanje. Ovoj djeci pomaže lokalna organizacija "Stepping Stones Nigeria", koja, kao i Semova organizacija, nastoji da spasi što više ove unesrećene djece.
"Ti samozvani proroci, tj. lokalni sveštenici, iskorištavaju neobrazovanost roditelja na selu kako bi izvukli novac od njih. Prvo vam kažu da vam je dijete opsjednuto i narede vam da ga dovedete u crkvu kako bi ga oni oslobodili kroz poseban ritual, ali taj ritual nikada ne uspije. Kada roditelji pitaju sveštenika kako nije uspio da ih oslobodi, njegov odgovor je, uglavnom, kako su ti zli duhovi zaposjeli cijelo tijelo i da je za njega kasno. Tada obično otjeraju djecu od kuće", kaže Luki Injang, jedan od aktivista "Stepping Stones Nigeria".
Inače, cijena za oslobađanje djece od zlih duhova kreće se između 300 i 2.000 dolara.
Jedan od najpoznatijih istjerivača zlih duhova je ujedno i najuticajnija nigerijska proročica Helen Ukpabio, koja radi u Liberti gospel crkvi. Ona je 1999. godine snimila film o istjerivanju zlih duhova iz djeteta, koji je osuđen širom svijeta.
Tokom propovijedanja u svojoj crkvi, ona redovno navodi uspješne slučajeve istjerivanja zlih duhova i oslobađanja djeteta.
"Vještice i vilenjaci počinju da me se boje. Dok sam živa, neće imati mira," samo je dio njene propovijedi.
Naravno, u Nigeriji ima i onih dobrih sveštenika koji vjeruju da je obrazovanje najjače oružje protiv ovog sujevjerja.
Da stvar bude još komplikovanija, lokalne vlasti optužuju Sema i Lakija Injanga da zapravo koriste djecu kao paravan za prevaru.
"Ne želimo da provincija Akva Ibom bude označena kao najzaostalije mjesto na svijetu, a tako ih predstavljaju te nevladine organizacije koje, zapravo, nastoje da izvuku korist od svega toga, da zarade što više novca" kaže Aniekan Umanah, komesar za informisanje provincije Akva Ibom, u kojoj je zabilježeno najviše slučajeva dječjeg vještičarenja.
Lokalne vlasti smatraju da su priče o spasavanju djece ipak preuveličane.
Sem i ostale nevladine organizacije demantuju da žele da zarade na djeci, insistirajući da je sve uredno zapisano i zavedeno, te da jednostavno nema govora o prevari.
"Relevantne vladine organizacije rade na ovom problemu i mi se nadamo da će one učiniti više od lokalnih vlasti. Mora se raditi na obrazovanju roditelja, ali se mora stati i ukraj ovim lažnim sveštenicima. U suprotnom, situacija će biti samo još gora", kaže Sem.
Međutim, dok stanje ne bude poboljšano, selima provincije Akva Ibom i dalje će noćima odzvanjati krici nekih novih vještica, koje upravo oslobađaju od zlih duhova.