Prvo ubistvo u 150godišnjoj istoriji ostrva Norfolk, poznatijem kao južnopacifički raj, čiji su stanovnici potomci pobunjenika sa "Bauntija", nije 2002. godine imalo samo mladu ženu za žrtvu. Naime, ovim zločinom ubijena je tada i romantična vizija mirnog društva u kojem nikada nije bilo zločina. Ubica je pronađen tek nedavno, a suđenje za jedini zločin u istoriji ovog raja počelo je prošle sedmice i opet u žižu javnosti vratilo ostrvo Norfolk.
Suđenje je `uzdrmalo` raj i oživjelo sjećanje na krvavo porijeklo ostrvljana, čiji su preci u međusobnim obračunima prolili isuviše krvi.KRVAVA ISTORIJA
Ostrvo danas ima više od 1.300 stanovnika, a nalazi se oko 1.500 kilometara od istočne obale Australije. Prvobitno je bilo naseljeno istočnim Polinežanima, a dolaskom Britanaca (prvi je bio kapetan Džejms Kuk 1774), postalo je kažnjenička kolonija, kratko vrijeme i vojna baza. Polovina današnjeg stanovništva su potomci doseljenika sa ostrva Pitkern (riječ je o pobunjenicima sa `Bauntija`), koji su se tu preselili usljed prenaseljenosti Pitkerna 1856.
Naselivši ovaj, po mnogima, raj pobunjenici su se nadali da će svoj život proživjeti u miru i spokoju. Međutim, idila nije dugo trajala i tokom naredne decenije, usljed osvete i ljubomore, ubijeni su mahom svi sa broda, svi osim jednog.
Možda baš zbog svoje krvave istorije, njihovi potomci koji su naselili Norfolk živjeli su punih 150 godina u pravom bezgrešju, bez ubistava i kriminala. A, onda je ubijena Džanel Paton, jedna od mnogih koji su došli na ostrvo da rade u turističkoj industriji.
TAMNI OBLAK NAD OSTRVOM
Sve je počelo 2002. godine kada se za Uskrs na ostrvu pojavila TV ekipa. Tom Lojd (77), vlasnik ostrvskih dnevnih novina, sjeća se da su se počeli raspitivati o Džanel koja je nestala.
`Kasnije smo čuli da je pronađena mrtva i ispostavilo se da je ubistvo bilo krajnje surovo. Džanel je bačena u jarak, a tijelo je bilo puno lomova i ubodnih rana. Čitavo selo je bilo u šoku i nevjerici. Tamni oblak sumnje nadvio se nad nama i to je trajalo pune četiri godine`, priča Lojd i nastavlja: `U svojim srcima smo znali da više ništa neće biti kao prije ako se ispostavi da je ubica neko od ostrvljana.` A, kada je uhapšen Glen Meknil čitavom ostrvu je laknulo. Naime, Meknil je u vrijeme ubistva bio na mjestu načelnika ostrva, ali inače je rođeni Novozelanđanin i porijeklom nije iz Norfolka. Policija ga je uhapsila nakon detaljne DNK analize. Meknil se na početku prošlonedjeljnog suđenja izjasnio da nije kriv. Ukoliko bude osuđen, može dobiti kaznu doživotnog zatvora. Pitanje je samo gdje će kaznu odslužiti? Naime, na Nofolku zatvora nema. Postoje dvije manje ćelije, pa će tako Meknil ako bude osuđen kaznu, najvjerovatnije, izdržavati u Australiji ili Novom Zelandu. Mještani su zadovoljni jer ubica nije jedan od njih, ali ipak, kako Tom Lojd kaže, `ostrvo je izgubilo dugo čuvanu nevinost`. A, o nevinosti svjedoče mještani i lokalni policajci.
BESPOSLENI POLICAJCI
Leri Endrjuz, šef policijske stanice Norfolk, kaže da je u karijeri imao svega nekoliko slučajeva narkomana i saobraćajnih prekršaja.
`Na to se svodi kriminal na našem ostrvu. Ukoliko izgubite novčanik, budite sigurni da će taj isti novčanik biti predat policiji, a novac će sigurno biti netaknut`, kaže Endrjuz.
I Vladin zvaničnik iz Australije, koji živi u Norfolku, potvrđuje da za tri godine, koliko živi na ostrvu, nikada nije zaključao kuću ili auto.
`Ukoliko odletim u Sidnej, budite sigurni da ću auto ostaviti na aerodromu, naravno sa ključevima unutra. Ma ne možete ni zamisliti kakav mir ovdje vlada`, kaže ovaj Australijanac.
Stanovnike ostrva raspoznajete po tome što govore singsong jezik, jedinstvenu mješavinu engleskog i tahićanskog. Svi se međusobno poznaju, uvijek se pozdravljaju, pa čak i ako se vide sa udaljenosti, obavezno mašu jedni drugima ili ako su u autu, sviraju u znak pozdrava. S obzirom na to da najveći broj stanovnika potiče od pobunjenika, tj. svi imaju mahom ista prezimena, onda u telefonskom imeniku uglavnom stoje nadimci, kako bi se izbjegla zbrka. Nadimci su krajnje neobični, pa tako na ostrvu možete sresti Morga, Dusija, Tufija, Mučija, Lupija ili Smudža. Kada neko od ostrvljana umre, zastave se spuštaju na pola koplja, bez obzira na njegov položaj ili funkciju. Lokalni biznismen Tim Person ostrvo opisuje kao istinsku utopiju, gdje vlada međusobno poštovanje i tolerancija. Za razliku od nekih, on tvrdi da je oduvijek bio ubijeđen da ubica nije rođeni ostrvljanin, što se, kaže, na kraju pokazalo tačnim. Za razliku od Lojda, ostrvljani vjeruju da njihova nevinost nije izgubljena te da će Norfolk, poslije suđenja koje je u toku, biti isti i za narednih 100 godina.