SEUL - Smrt sjevernokorejskog vođe Kim Džong-Ila podgrijala je nade u Južnoj Koreji da bi se podijeljeno poluostrvo moglo ujediniti, ali mnogi govore da bi u slučaju naglog spajanja obje zemlje platile "traumatičnu cijenu", piše agencija Asošijeted pres.
Jedinstvena, ponovo ujedinjena Koreja dugo je san naroda sa obje strane najmilitarizovanije granice na svijetu, a Južna Koreja čak ima posebno ministarstvo koje se bavi tim pitanjem.
Međutim, prema ocjenama analitičara, eventualni kolaps Sjeverne Koreje i žurno ujedinjenje donijeli bi, sa jedne strane, propast vladajuće klase u Pjongjangu - na sjeveru dok bi Seulu - na jugu, s druge strane, natovarili ogroman finansijski teret i talas izbjeglica sa sjevera. Južnu Koreju - azijsku silu u usponu, ujedinjenje sa siromašnom Sjevernom Korejom moglo bi da košta i do hiljadu milijardi dolara.
Posmatrači ne predviđaju kolaps na komunističkom sjeveru, niti brzometno ujedinjenje kakvo je viđeno 1990. godine u Njemačkoj.
Štaviše, Kim Džong-Un, najmlađi sin Kim Džong-Ila, učvršćuje vlast kao vrhovni vođa Sjeverne Koreje, brzo stekavši podršku vlade i vojske poslije smrti oca. Međutim, ogromne promjene u Sjevernoj Koreji - zemlji kojom je Kim Džong-Il neprikosnoveno i apsolutno vladao 17 godina, podstakle su na jugu maštanje o ujedinjenju, i to ne samo među onima koji se sjećaju kakva je zemlja bila prije no što je 1945. godine podijeljena na američku i sovjetsku okupacionu zonu, iz koje su proizašle Republika Koreja - na jugu, i Demokratska narodna republika Koreja - na sjeveru.
I dok mnogi stanovnici Južne Koreje podržavaju eventualno ponovno spajanje, anketa sprovedena prije Kimove smrti pokazala je da dvije trećine smatra da bi cijena ujedinjenja bila veća od dobiti.
O spajanju se razgovara i na sjeveru, i na jugu, ali svaka strana ima svoje viđenje zajedničke budućnosti. Sjeverna Koreja govori o dvočlanoj federaciji, u kojoj se svaka država članica ponaša po sopstvenim pravilima, ali obje nastupaju kao Koreja.
Južna Koreja i njen saveznik SAD, bi najvjerovatnije željeli da vide Koreju isključivo kao liberalnu demokratiju, ili da makar ide u tom pravcu.
S tačke gledišta analitičara u Seulu, princip sporog ali sigurnog, uz postepeno prilagođavanje privrede siromašnog sjevera, bio bi ključan za ujedinjavanje dviju Koreja. Suprotno tome, iznenadno ujedinjenje bi teško pogodilo uspješnu privredu juga i njegovo veoma uređeno društvo.
U Ustavu Južne Koreje ujedinjenje se pominje kao strateški cilj, a se u Seulu se procjenjuje da privreda Sjevera iznosi samo 40 dio snage Juga. Procjenjuje se da bi Južna Koreja morala da otvori ekonomiju Sjevera za trgovinu i investiranje, da brzo podigne standard tamošnjeg stanovništva, da kontroliše njihov dolazak na jug i da birokrate sa sjevera obuči da rukovode na osnovu novih pravila u novim uslovima, a sve bi to bilo veoma skupo.
Jedan institut pri južnokorejskoj vladi je nedavno procijenio da bi ujedinjenje u prvoj godini koštalo Jug oko 240 milijardi dolara, a za 10 godina 2,4 hiljada milijardi dolara.