KABUL - Obrađena plavom pokrivkom, koja joj uokviruje lijepo mlado lice, 16-godišnja trudna djevojka iz Avganistana je prividno mirno primila izrečenu kaznu od sedam godina zatvora.
Sudbina joj nimalo nije bila naklonjena, razumijevanja nije imala ni u porodici, ni pred sudijama. Otac ju je prodao za 5.000 dolara jednom starcu da mu bude žena, a ona je voljela momka.
Gadila se starca koji je farbao sijedu kosu i bradu, momka je voljela iskreno. Sada ne zna ko je otac njenog budućeg djeteta, pogotovo što su je u pritvoru, gdje se našla nakon što je pobjegla od kuće, silovali više puta zatvorski stražari.
Pred sudije je izvedena jer je pobjegla od kuće i od muža, što u rudimentalnom i radikalnom islamističkom pravosudnom sistemu u Avganistanu predstavlja "moralni kriminal" koji podliježe najstrožim sankcijama.
"Avganistanski sud je lakrdija", kaže američka pravnica Kimberli Motli, koja je razgovarala s ukupno 348 pritvorenika, sudija i drugih stručnjaka u vezi s avganistanskim pravosuđem u pogledu mladih. Ona, takođe, brani djevojku sa početka priče čije ime ne smije biti navedeno, jer tako nalaže avganistanski zakon.
"Vidjela sam djecu kojoj se sudilo, a da prethodno nisu bila ni saslušna. Slučajeve bez svjedoka. U najvećem broju predmeta su jedini dokazi da nema dokaza. A uvijek je izrečena presuda - kriv", rekla je Motlijeva.
Prema njenoj ocjeni, u najtežem položaju su mlade djevojke i žene, ponekad čak djevojčice. One su u startu žrtve konzervativnog muslimanskog društva u kojem je talibanska vlast zabranila svako školovanje ženske djece, uvela kao običaj prisilnu udaju po dogovoru "glave kuće", pred nasiljem nad ženama "zatvorila oči". Sudski je kažnjivo i samo pojavljivanje djevojčice na ulici u društvu dječaka koji joj nije u srodstvu.
Najšira moguća oblast kaznene politike u Avganistanu odnosi se na žene i "moralni kriminal", koji kao kategorija ne postoji u zakonu, pa sve što se ne može drugačije definisati sudije "odmjeravaju" prema kontroverznom članu 690 u kojem piše da "treba postupiti na način koji pravdu zastupa najbolje".
Avganistanke, pored "moralnog kriminala", najviše odgovaraju za počinjena ubistva. Čak 30 odsto djevojaka u pritvoru je pod sumnjom da su ubice. Većina je, ipak, nevina, ali su ih drugi, uglavnom muškarci čija se riječ ne poriče, okrivili i smjestili iza rešetaka.
"Avganistanke su u bezizlaznoj situaciji u svakom, pa i u kulturnom pogledu, pogotovo u seoskim područjima", tvrdi Motlijeva.
Krive su ako dignu glas, krive su ako ćute. Kada se bune, to je kao da bogohule. Kada ćute to je kao da priznaju krivicu.
U Avganistanu ima najmanje 30 zatvora za mlade u kojima se trenutno nalazi između 600 i 1.000 maloljetnih osoba. U zatvoru u Kabulu postoji "otvorena jedinica" u kojoj je oko 10 mališana. U muški dio zatvora su posjete dozvoljene, a u ženskom dijelu, iza rešetaka, većina djevojaka je ukočenog pogleda, pomirene sa sudbinom i rečenica kojom počinju svaki razgovor glasi: "Znam da sam napravila grešku".