BEOGRAD - Neočekivano, poslije 33 godine, isplivali su na površinu detalji misteriozne smrti 40-godišnje baronice Dženet Rotšild, pošto je fotograf Marko Fasoni Aćeti izjavio da je njegova disidentska vatikanska grupa baronicu iskoristila da optuži nekadašnjeg predsjednika Vatikanske banke Paula Kazimira Marčinkusa za silovanje.
Riječki Novi list piše da je nakon toga, prema tvrdnjama fotografa, baronica nestala, a dvije godine kasnije pronađena je mrtva.
Baronica je, naime, bez traga nestala 29. novembra 1980. godine u snježnoj mećavi, što je za aristokratski svijet visokih finansija bio veliki šok, a njeno i tijelo njene sekretarice Gabriele Gurein pronađeno je u brdima dvije godine kasnije, 27. jula 1982. godine.
Navodi se da, iako su posmrtni ostaci baronice i njene sekretarice pronađeni, misterija njihove smrti nikada nije do kraja rasvijetljena , bar ne do ovog trenutka kada bi konačno mogli stići dugoočekivani odgovori na pitanja kako je ili još važnije od toga, zašto je ta prekrasna žena morala umrijeti.
Dženet je rođena u Londonu u porodici srednje klase i tek nakon udaje za Evelina de Rotšilda, nasljednika bankarske dinastije, postala je poznata širom svijeta.
Ljudi su je voljeli i zavidjeli joj, pozivali na sva bitnija događanja, čak i nakon razvoda i drugog braka s preduzenitkom Stefanom Majom, bivša baronica nije izgubila ništa od svog poznatog šarma i kontakata.
Redovno se pojaviljivala na aukcijama, bila je strestveni kolekcionar umjetničkih dijela i putovala je mnogo … sve do trenutka tragedije, njenog nestanka i pronalaska posmrtnih ostataka dvije godine kasnije.
Ukazuje se i da su se nova saznanja o smrti bivše baronice pojavili neočekivano, zahvaljujući drugoj istrazi i svjedočenju fotografa Aćetija u okviru istrage otmice djevojčica Emanuele Orlandi i Mirele Gregori.
List ističe da kopča između otmice dvije 15-togodišnjakinje i baronice Rotšild nije direktna, ali da je između redova jasno šta je fotograf u svojoj izjavi htio da kaže.
"Grupa laika i sveštenika čiji sam bio član, a koja je odgovorna za simuliranje otmice dviju 15-godišnjakinja 1983. godine u stvarnosti je djelovala već neko vrijeme. Započeli smo tako što smo postavili uređaje za prisluškivanje u automobile nekolicine monsinjora kako bi došli do informacija pokrivenih od Savjeta za javne poslove Crkve. Glavni cilj nam je bio nadgledanje i praćenje komunikacije između Svete stolice i zemalja Istočne Evrope kako bi se osporila antikomunistička politika poljskog pape zasnovana na fondovima Vatikanske banke i Solidarnosti", izjavio je svjedok Tužilaštvu, navodi list u autorskom tekštu Šarlote Brnčić.
Drugim riječima , "kontraobaveštaja služba" koja je radila za račun vjerskih disidenata uz podršku nekih "odmetnutih elemenata" tajnih službi, bila je usmjerena na Vatikansku banku koju su držali pod lupom jos od kraja 70-ih godina kada u kontekst priče stupa na scenu baronica Rotšild.
"Kako bismo skinuli sa funkcije predsjednika Vatikanske banke Marčinkusa, čije smo slabosti dobro znali, došli smo na ideju da u cijelu priču upletemo žene na visokim položajima koje bi ga optužile za seksualno zlostavljanje. Jedna od tih žena koje smo pomno odabrali bila je baronica Rotšild na koju je odabir pao zbog veza između dinastije i vatikanskog okruženja. Takođe, i zbog toga što je ona lično poznavala i bila bliska monsinjoru Brunu Heimu, delegatu Ujedinjenog Kraljevstva, a bliskom našoj grupi", svjedoči fotograf.
Ukoliko ne laže, kako se navodi, Aćeti dalje o slučaju ne govori ili pak nije upoznat s nastavkom priče, pa su pojedina pitanja tako ostala "u vazduhu", a odgovori na njih itekako su bitni za slaganje svih djelića mozaika.
Najvažnije od njih jeste da li se baronica na kraju družila, ili ipak nije, sa Marčinkusom u tornju Lora ili u vatikanskim salonima? Da li ga je optužila za zlostavljanje? I posljednje, da li je njena smrt posljedica rata za moć koji se vodio u sjenci Vatikana? U svakom slučaju sigurno je i da bi sama naznaka o mogućim seksualnim ucjenama na štetu Marčinkusa dovela do potrebe da se sve zataška.
Inače, slučaj baronice Rotšild arhiviran je zvanično 1987. godine. Do tada se u prvoj fazi istrage isprva govorilo da su uzrok smrti promrzline koje su žene zadobile.
Više nego sumnjivo je, međutim - jer ko bi pri zdravoj pameti šetao po snježnoj mećavi.
Vještačenja koja su nužno uslijedila nisu isključila mogućnost ubistva, ali je istraga uprkos svemu preduzetom na kraju, ipak, došla do "mrtve tačke" i slučaj je arhiviran, podsjeća riječki list.