BERLIN - Njemački savezni i pokrajinski ministri unutrašnjih poslova žele da ograniče pristup pojedinim socijalnim davanjima za određene građane Evropske unije, a među prijedlozima su stroži uslovi za ostvarivanje osnovne finansijske pomoći nakon kratkog perioda zaposlenja, kao i moguće prilagođavanje dječjeg doplatka troškovima života u zemlji u kojoj dijete živi.
Ministri su na konferenciji u Hamburgu dogovorili da razmotre uvođenje strožih pravila na evropskom nivou, uz istovremeno intenziviranje borbe protiv organizovanih prevara povezanih sa socijalnim davanjima.
Žele spriječiti zloupotrebe socijalnih davanja
Jedan od glavnih razloga za pokretanje inicijative jesu slučajevi organizovanih zloupotreba sistema, u kojima se, prema navodima nadležnih organa, građani drugih članica EU dovode u Njemačku i zapošljavaju na poslovima veoma malog obima ili čak na fiktivnim radnim mjestima.
Takvim zaposlenjem mogu steći status radnika, a time potencijalno i određena prava na socijalna davanja.
U pojedinim slučajevima te osobe navodno završavaju u preskupom ili neadekvatnom smještaju, dok organizatori takvih šema ostvaruju finansijsku korist.
Zbog toga ministri traže bolju razmjenu informacija između policije, zavoda za zapošljavanje, službi zaduženih za porodična davanja, imigracionih službi i lokalnih vlasti.
Cilj je lakše otkrivanje organizovanih mreža koje zloupotrebljavaju sistem, ali i efikasniji povrat novca koji je eventualno nezakonito isplaćen.
Ne planira se smanjenje Bürgergelda svim građanima EU
Najavljene mjere, međutim, ne znače da će Bürgergeld biti automatski smanjen svim građanima EU koji nemaju njemačko državljanstvo.
Rasprava je prvenstveno usmjerena na mogućnost da se pravo na određena socijalna davanja stiče tek poslije dužeg perioda zaposlenja, odnosno nakon ispunjavanja uslova koji bi propisivali minimalno trajanje radnog odnosa.
Očekuje se da bi njemačka vlada takav pristup mogla zagovarati i na nivou Evropske unije.
Promjene se, prema sadašnjim prijedlozima, ne bi prvenstveno odnosile na visinu standardne mjesečne pomoći, već bi mogao biti podignut prag za sticanje prava na davanja prema Drugoj knjizi njemačkog Socijalnog zakonika (SGB II).
Građani EU ni sada nemaju automatsko pravo na pomoć
Važno je, međutim, da građani EU ni prema sadašnjim pravilima ne dobijaju automatski pravo na osnovnu finansijsku pomoć čim stignu u Njemačku.
Njemački zakon već predviđa niz ograničenja, pa član 7. SGB II iz sistema davanja tokom prva tri mjeseca boravka isključuje određene strane državljane ukoliko nemaju status zaposlenog ili samozaposlenog lica.
Iz sistema mogu biti isključene i osobe čije se pravo boravka zasniva isključivo na traženju posla, mjesta za stručno osposobljavanje ili studiranje, odnosno na sličnim osnovama.
Posebna pravila primjenjuju se nakon najmanje pet godina uobičajenog boravka u Njemačkoj.
Zbog toga tvrdnja da svaki građanin EU može odmah nakon dolaska u Njemačku otići u Jobcenter i zatražiti osnovnu socijalnu pomoć ne odgovara stvarnom pravnom stanju.
Zašto je trajanje zaposlenja toliko važno?
Jedno od ključnih pitanja u raspravi odnosi se na to kada se građanin druge članice EU može smatrati zaposlenim, jer status radnika može imati značajne posljedice i za pravo boravka i za pristup socijalnim davanjima.
Pri tome nije presudno samo da li neko radi puno radno vrijeme, jer pod određenim uslovima i posao veoma malog ekonomskog obima može predstavljati stvarno i efektivno zaposlenje.
Upravo bi tu ministri željeli da pooštre pravila i pravo na socijalna davanja čvršće povežu sa obimom i trajanjem zaposlenja.
Takve promjene posebno bi mogle pogoditi takozvane "Aufstocker", odnosno zaposlene čija primanja nisu dovoljna da pokriju zakonom priznate životne troškove njihovog domaćinstva, pa zbog toga dobijaju dodatnu pomoć države.
Radnici sa malim primanjima mogli bi osjetiti posljedice
Ukoliko bi u budućnosti zaista bilo uvedeno minimalno trajanje zaposlenja, pojedini radnici bi u početnom periodu mogli ostati bez dopunske osnovne socijalne pomoći iako imaju posao.
Takva mjera bila bi posebno značajna za zaposlene sa veoma niskim primanjima.
Ipak, u ovom trenutku ne može se tvrditi da bi pravo na pomoć, na primjer, automatski prestajalo poslije tri ili šest mjeseci.
Ministri unutrašnjih poslova za sada su utvrdili politički pravac u kojem žele da se pravila mijenjaju, ali konkretno novo pravilo koje bi se odmah primjenjivalo još nije doneseno.
Promjene moguće i kod dječijeg doplatka
Drugi važan prijedlog odnosi se na njemački dječji doplatak, odnosno Kindergeld, kada dijete korisnika živi u drugoj članici Evropske unije.
Ministri žele da ispitaju mogućnost da se iznos porodičnih davanja u takvim slučajevima više uskladi sa stvarnim troškovima života u zemlji u kojoj dijete živi.
Njemački dječji doplatak u 2026. godini iznosi 259 evra mjesečno po djetetu, a njemačka Savezna agencija za rad navodi da se, kada su ispunjeni odgovarajući uslovi, Kindergeld isplaćuje i u prekograničnim slučajevima.
Takve situacije ne odnose se isključivo na strane državljane, jer se, u zavisnosti od mjesta prebivališta, zaposlenja i poreskih obaveza, i njemački roditelji mogu naći u situaciji u kojoj se dječji doplatak isplaćuje preko granice.
Ne mogu se jednostavno primati dva puna dječja doplatka
Za porodice koje žive ili rade u različitim članicama EU primjenjuju se evropska pravila o koordinaciji sistema socijalne sigurnosti navodi Fenix.
Kada postoji pravo na porodična davanja u dvije države, pravila prvenstva određuju koja država prva isplaćuje naknadu.
Druga država tada, u zavisnosti od okolnosti, može isplatiti samo razliku između dva iznosa.
To znači da porodica za isto dijete i isti period ne dobija automatski dva puna iznosa dječjeg doplatka iz dvije države.
Zbog toga se i politički izraz "izvoz dječjeg doplatka" smatra pojednostavljenjem, jer je u brojnim slučajevima riječ o ljudima koji rade i uplaćuju doprinose u Njemačkoj, dok njihova djeca sa drugim roditeljem žive u drugoj članici EU.
Doplatak bi mogao zavisiti od troškova života
Ministri unutrašnjih poslova žele da se ubuduće uzmu u obzir troškovi života u državi u kojoj dijete stvarno boravi.
Ukoliko su tamo životni troškovi niži nego u Njemačkoj, prema toj zamisli, njemački dječji doplatak mogao bi biti odgovarajuće smanjen.
Takvu promjenu Njemačka, međutim, ne može jednostavno sprovesti izmjenama domaćeg Zakona o porezu na dohodak ili Saveznog zakona o dječjem doplatku.
Evropska pravila o slobodi kretanja i koordinaciji sistema socijalne sigurnosti ograničavaju mogućnosti Njemačke da jednostrano uvede takav sistem, pa bi za ostvarivanje ovih planova bile potrebne i promjene ili dogovor na evropskom nivou.