VAŠINGTON - "Njujork tajms" objavio je nova povjerljiva dokumenta američke vlade koja mu je dostavio vebsajt "Vikiliks" navodeći da pružaju "pogled bez presedana" na aktivnosti američkih ambasada u svijetu i "brutalno iskrene stavove o stranim liderima i otvorene procjene nuklearnih i terorističkih prjetnji".
Nazivajući ih vrstom "tajne hronike", list navodi da se radi o 251,287 primjeraka diplomatske prepiske, uglavnom iz posljednje tri godine koje "Vikiliks" namjerava da postepeno postavlja na internet.
U nekim od dokumenata, koji potiču iz februara, otkriva se prepiska administracije Baraka Obame povodom svijetskih kriza i sukoba.
Ono što se saznalo i pre objavljivanja već je izazvalo jezu u diplomatskom establišmentu, i moglo bi dovesti do zahlađenja odnosa SAD sa nekim zemljama i uticati na međunarodne odnose, piše "Njujork tajms", koji najavljuje da će u narednim brojevima nastaviti da objavljuje neke od dokumenata.
"Prepiska između Stejt departmenta i oko 270 američkih ambasada i konzulata u svijetu, gotovo se može smatrati tajnom hronikom američkih odnosa sa svijetom u dobu rata i terorizma", konstatuje "Njujork tajms".
Prema ocjeni lista, u diplomatskoj prepisci se vidi da tema terorizma i dalje dominira u američkim odnosima sa svijetom, a dokumenta pokazuju kako Obamina adminsitracija nastoji da proveri da li se Pakistancima može vjerovati u borbi protiv Al Kaide.
U dokumentima se daje pogled na odnose sa Kinom koja jača i Rusijom "koja uzmiče od demokratije".
Viđliv je i napor da se sprječi Iran da dođe u posed nuklearnog naoružanja, kao i zabrinutost da bi Izrael mogao napasti Iran.
Među otkrićima koje će objaviti narednih dana, "Njujork tamjs", konstatuje se da su saudijski donatori glavni finansijeri sunitskih militantnih grupa poput Al Kaide, a da je država Katar, koja je godinama domaćin američkim trupama, "najgora u regionu" u borbi protiv terorizma, sudeći po porukama iz decembra prošle godine. Katarske snage bezbjednosti okljevaju jer ne žele da ostave utisak da su americkci saveznik i da izazovu odmazdu.
Objavljena dokumenta govore i o opasnom sukobu SAD sa Pakistanom oko nuklearnog goriva. Od 2007. godine SAD su uložile značajan napor, zasad bez rezultata, da iz pakistanskih istraživačkih reaktora uklone visoko obogaćeni uranijum za koji strahuju da bi mogao biti upotrebljen za nuklearno oružje.
U maju prošle godine, ambasador En Paterson je poručila da Pakistanci odbijaju da ugovore posjetu američkih stručnjaka jer ako do lokalnih medija dođe priča o uklanjanju nukelarnog goriva, "to će svakako biti prikazano kao da SAD preuzimaju pakistansko nuklearno oružje".
Što se tiče Sjeverne Koreje, američki i južnokorejski zvaničnici su razgovarali o mogućnosti za ujedinjenje Koreje, ako ekonomski problemi i politička tranzicija u Pjongjangu dovedu do kolapsa.
Južnokoreanci su čak razmatrali mogućnost da ekonomskim ponudama na to privole Kinu, odnosno da pravim poslovnim dogovorom pomognu da Peking razrješi svoju zabrinutost što u susjedstvu ima ujedinjenu Koreju u "dooborćudnom savezništvu" sa SAD, navodi se u porukama američkog ambasadora iz Seula.
U prepisci se dokumentuju i pritisci američkih diplomata na druge zemlje da prime zatvorenika iz baze Gvanatanamo.
Slovencima je tako poručeno da treba da prihvate zatočenike ako žele susret njihovih lidera sa predsednikom Obamom, državi Kiribati su ponuđeni milioni dolara, dok je Belgiji rečeno da će to biti "jeftin način da postanu istaknuta zemlja u Evropi".
Povodom korupcije u Avganistanu, zanimljivo je otkriće da su prošle godine, prilikom posjete potpredsjednika te zemlje Ahmeda Zije Masuda Ujedinjenim Arapaskim Emiratima, lokalne vlasti i američka administracija za borbu protiv droge otkrili da on nosi 52 miliona dolara u gotovini i da mu je dozvoljeno da zadrži taj novac bez otkrivanja porjekla.
Što se tiče hakerskih akcija širom svijeta, u dokumentima se navodi da je jedan izvor ambasadi u Pekingu otkrio da je Politbiro kineske Komunističke partije doneo odluku o upadu u kompjuterski sistem Gugla u toj zemlji.
Tu sabotažu izveli su operativci države, stručnjaci privatnih kompanija i stranci koje je regrrutovala kineska vlada. Oni upadaju u kompjuterski sistem američke vlade i njenih saveznika, od 2002. godine, stoji u dokumentima.
U prepisci ima i podataka o sukobima sa Evropljanima oko ljudskih prava. Amerikanci su oštro upozorili Njemačku 2007. godine da ne realizuje nalog za hapšenje zvaničnika CIA uključenog u operaciju u kojoj je otet jedan nevini njemački državljanin koji je imao isto ime kao osumnjičeni ekstremitsta i koji je mjesecima držan u Avganistanu.
Visoki američki diplomata je rekao jednom njemačkom zvaničniku da namjera SAD nije da prete Njemačkoj, već da pozovu vladu u Berlinu da "pažljivo odmjeri koje bi implikacije to moglo imati po odnose sa SAD".
Intrigantan detalj među dokumentima je da je američki ambasador u Rimu 2009. godine izvjestio o onome što je njegov italijanski izvor opisivao kao izuzetno blisko prijateljstvo između italijanskog i ruskog premijera Silvija Berluskonija i Vladmira Putina, uključujući skupe poklone i lukrativne ugovore u oblasti energije.
Diplomate su takođe javile da iako je Putin uživa primat nad drugim javnim ličnostima u Rusiji, njega podriva nesposobna birokratiija koja često ignorriše njegove naloge.
Povodom snabdjevanja ekstremista oružjem, u prepisci se konstatuje slabljenje napora SAD da spreče Siriju da šalje oružje pokretu Hezbolah u Libanu.
Među dokumentima ima i pikanterija, kao ona kada je libijski lider Moamer el Gadafi boravio prošle godine u Njujorku i bio nezadovoljan što mu nije dozvoljeno da podigne šator na Menhetnu, niti da posjeti "nultu tačku". U porukama se navodi da se Gadafi rjetko pojavljuje bez ukrajinske medicinske sestre, koju opisuju kao "razvratnu plavušu".
"Njujork tajms" navodi da mu je "Vikiliks" dokumenta dao preko posrednika pod uslovom da ostane anoniman.
Mnogi od dokumenata nisu klasifikovani, a ni na jednom nema oznake "vrhunska tajna".
Oko 11.000 klasifikovano je kao "tajna", a oko 90.000 kao materijali suviše delikatni da bi do njih došli strani državljani ili strane vlade, skraćeno "noforn", dok je oko 4.000 ima istovremeno odrednicu "tajno" i "noforn" , piše njujorški dnevnik.