LONDON - Već dvije decenije Amnesti internešnel, globalni pokret za zaštitu ljudskih prava, zna za mučenja i otmice u Šri Lanki, za ubistva po nalogu vlasti, ali međunarodna zajednica nije intervenisala.
Ukoliko krivci ne budu kažnjeni, to povlači nova kršenja ljudskih prava. Istina, ima i napretka - od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda 2002. godine sve više krivaca za ratne zločine ima razloga da strahuje da će se suočiti s pravdom.
Put ka pravdi otežavaju politički savezi i računice u vezi s odnosom snaga. Tako je Amnesti internešnel optužila SAD i članice EU da su u Savjetu bezbjednosti onemogućile da Izrael bude pozvan na odgovornost zbog postupaka u pojasu Gaze. Podjednako jednostran pristup imale su azijske i afričke zemlje u Savjetu UN za ljudska prava zahtijevajući da se istraži ponašanje Izraela, ali su zaboravile na Hamas. Prekršaji obje strane u međuvremenu su se našli u takozvanom Goldstonovom izvještaju.
U slučaju sudanskog predsjednika Al Bašira, za čije hapšenje je nalog izdao Krivični sud u Hagu, Amnesti internešnel nekim zemljama zamjera pogrešno shvaćenu regionalnu solidarnost. Tako je Afrička unija pod libijskim predsjedništvom zatražila od Savjeta bezbjednosti da se obustavi postupak protiv sudanskog predsjednika i prekine saradnja s Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu. Međutim, primjer Sudana pokazuje da za obične ljude nema ni mira, ni budućnosti ako se ne raščisti s ratnim zločinima.
Amnesti internešnel odlučnije nego ikada insistira na poštovanju ljudskih prava od strane zvaničnika. Samo tako moguće je obezbijediti dostojanstven život za sve ljude i do tog saznanja civilno društvo koje predstavlja Amnesti internešnel došlo je mnogo brže od mnogih ministara.
Kritika razvijenima
SAD, Rusija i Kina optužene su da zanemaruju kršenja ljudskih prava u svojim savezničkim zemljama i ne dozvoljavaju uvid u rad svojih službi. Amnesti internešnel oštro je kritikovala te tri zemlje, kao i Indoneziju, Indiju i Tursku, sve članice G20, i zbog toga što do sada nisu priznale Međunarodni krivični sud za ratne zločine i pozvala ih da to što prije učine.
Smrtonosna apatija
U velikom broju slučajeva države nisu spremne da građanima garantuju politička, građanska, ekonomska, socijalna i kulturna ljudska prava i to može da ima smrtonosne posljedice. Tako je velika smrtnost porodilja u zemljama kao što su Sijera Leone, Peru, Burkina Faso i Nikaragva direktna posljedica kršenja ljudskih prava. Zbog diskriminacije na osnovu pola, prerane udaje, nedovoljnog prosvjećivanja i nepostojanja osnovne zdravstvene zaštite svake godine tokom trudnoće umire pola miliona žena.