BAGDAD - Ministarstvo unutrašnjih poslova Iraka otvorilo je dvije svojevrsne sigurne kuće kao pribježišta u okviru policijskih stanica u Bagdadu radi zaštite žena i članova porodica koji trpe nasilje.
Riječ je o prvim osjetljivim koracima Vlade u Bagdadu da se izbori s nasiljem u porodici, koje je doskora bilo tabu tema i "dio tradicije muško-ženskih odnosa u iračkom društvu".
U sigurnim kućama u okviru policijskih stanica rade uglavnom žene, socijalne radnice, psiholozi i policijski inspektori. One se trude da ženama koje potraže pomoć od nasilja u porodici pruže zaštitu i pravne savjete. Ipak, iračke sigurne kuće nisu mjesta gdje se boravi.
U Iraku postoji Ministarstvo za prava žena, ali ne i zakoni koji se odnose na problematiku nasilja nad žena koje muževi, ili muški članovi porodice, tuku, verbalno ponižavaju i maltretiraju dok one o tome ćute kao o porodičnoj sramoti. Ovo ministarstvo smatra da najnoviji potez vlasti predstavlja "pobjedu iračkih žena", jer su se odvažile da otvoreno progovore o doskorašnjoj "zabranjenoj temi u zemlji u kojoj muškarci tradicionalno vladaju u porodici i društvu".
"Samo prihvatanje pojma 'zlostavljana žena' je uspjeh u iračkom društvu u kojem su političari 'zatvarali oči' pred nasiljem u porodici, a žene nisu imale nikakve centre koji bi ih prihvatili niti pravosudne zastupnike koji bi ih sudski štitili od muških nasilnika u porodici", izjavila je Azhar al Šarbaf, pravni stručnjak Ministarstva za prava žena.
Kamal Amin, portparol Ministarstva za prava čovjeka, pozdravlja prva pribježišta za zlostavljane žene i smatra da su žene koje su se odvažile da potraže pomoć od nasilja u porodici učinile odlučujući korak u slamanju "tradicionalne kulture iračkog društva". Prema toj tradiciji, žena mora da trpi, nema gdje da ode i ne smije da sebe izloži osudi zajednice ako napušta porodicu.
Ove sigurne kuće zamišljene su tako da oni kojima se obrate zlostavljane žene mogu da pozovu muža nasilnika na razgovor i da ga privole da potpiše dokument kojim obećava da više neće ženu tući, maltretirati ili vršiti kakvo drugo nasilje zbog kojeg se ona obratila tom centru.
Ali, obećanje je jedno, a praksa drugo. Sljedeći korak treblo bi da bude da se sigurne kuće izmjeste iz policijskih stanica, jer će to omogućiti da žene lakše progovore o nasilju.