BAGDAD - Tri decenije ratova, masakara i vjerskih ubistava uticale su na to da u Iraku danas ima oko milion udovica koje jedva sastavljaju kraj s krajem.
Hamida Ajed je jedna od više od 100.000 njih, koje su ostale bez muževa tokom američke intervencije u Iraku i sektaških sukoba, koji su uslijedili poslije toga.
Ova 45-godišnja žena ima troje djece od 10, 12 i 15 godina i po zakonu joj pripada 100 evra plus 9,5 evra za svako dijete. Međutim, poslije dvogodišnje bezuspješne jurnjave za papirima i bez prijatelja na visokom položaju koji bi "podmazali" odobravanje, ona je odustala od zahtjeva umorna od beskrajnog čekanja u redovima.
Ona nekako preživljava prodajući grickalice i sokove u šiitskoj enklavi u južnom dijelu Bagdada, gdje se doselila iz sunitskog područja nakon pogibije supruga 2007. godine.
"Naš život je postao čemer i jad. Od okupacije i snova o demokratiji dobili smo siročiće, udovice, beskućnike, raseljene i odbjegle od zakona", izjavila je Ajedova.
Iman Kazim je slične sudbine. Ona, takođe, ima troje djece, a živi u šiitskom dijelu Bagdada Hurijah, poprištu najžešćih vjerskih sukoba. Njen suprug je radio kao tekstilni radnik dok nije poginuo prilikim jedne eksplozije januara 2007. Ona se poslije preudala za jednog pekara koji je bio 10 godina mlađi od nje, ali on je tukao i nju i djecu, tako da sada želi razvod.
Iman je bila bolje sreće od Hamide, jer dobija muževljevu penziju od 70 evra, a 150 evra zaradi kao čistačica u jednoj školi.
"S obzirom da je kirija skupa i da hranim još troja usta kupujem samo ono što je apsolutno neophodno", navela je ona.
U iračkoj vladi procjenjuju da je broj udovica narastao na milion. Za razliku od situacije poslije iračko-iranskog rata 1980 - 1988, kada je Sadam Husein udovicama davao velike penzije, placeve i automobile, ove sadašnje žive u siromaštvu. Mnoge od njih su da bi preživjele primorane na prostituciju, kako u Iraku, tako i u susjednom Jordanu i Siriji, gdje ima najviše iračkih izbjeglica.