BRISEL - Španija 29. novembra otvara niz izbora koji bi do kraja 2027. mogli promijeniti odnos snaga u Evropskoj uniji. Ako nacionalističke stranke u Madridu, Parizu i Varšavi dođu do vlasti ili steknu presudan uticaj, Briselu bi bilo teže da postigne dogovor o budžetu, proširenju i pomoći Ukrajini, piše britanski "Gardijan".
Krajem 1998. Toni Bler vodio je britansku vladu, Lionel Žospen francusku, a Gerhard Šreder upravo je bio izabran za njemačkog kancelara. Proevropske stranke lijevog centra bile su na vlasti u 13 od tadašnjih 15 članica EU.
Privreda je rasla, Unija se spremala za proširenje na istok, a u Vašingtonu je Bil Klinton zagovarao "treći put" između slobodnog tržišta i tradicionalnog socijalizma. Gotovo tri decenije kasnije, politički zamah u više velikih članica pripada nacionalističkoj desnici, navodi Guardian.
Gdje počinje izborni talas i ko je pod pritiskom?
Španija održava prijevremene parlamentarne izbore 29. novembra 2026. Ankete daju prednost konzervativnoj Narodnoj stranci (PP) i stranci krajnje desnice Voks nad socijalističkom koalicijom premijera Pedra Sančeza. PP i Voks već zajedno vladaju u pojedinim španskim regijama.
Francuska bira predsjednika 18. aprila 2027, a drugi krug predviđen je za 2. maj. Marin le Pen iz Nacionalnog okupljanja (RN) prema anketama vodi ispred kandidata radikalne ljevice Žan-Lika Melanšona, dok je ostatak političke scene podijeljen. "Gardijan" u analizi pominje i parlamentarne izbore na proljeće. Prema zvaničnom francuskom kalendaru, redovni izbori za Narodnu skupštinu predviđeni su za 2029, a ranije bi mogli biti održani ako Skupština bude raspuštena.
Poljska izlazi na birališta kasnije 2027. Nacionalističke stranke, i pored nedavnih podjela, zajedno imaju podršku blizu polovine birača i mogle bi ugroziti vladajuću koaliciju Donalda Tuska. U Italiji premijerka Đorđa Meloni i njena Braća Italije traže drugi mandat na izborima koji treba da se održe do kraja 2027. Pritisak zdesna dolazi od nove stranke Nacionalna budućnost Roberta Vanačija. Parlamentarni izbori očekuju se i u Estoniji, Finskoj, Grčkoj i Slovačkoj, dok Njemačku čekaju pokrajinski izbori.
Zašto jača desnica dok je podrška članstvu u EU visoka?
Prema Eurobarometru, 74 odsto ispitanika smatra da njihova zemlja ima koristi od članstva u EU. Malobrojne evroskeptične stranke danas otvoreno traže izlazak iz Unije. Njihov je cilj preoblikovati je u labaviji savez država i vratiti više nadležnosti nacionalnim vladama. Italijanska politikološkinja Natali Toči ocjenjuje da bi takav ishod mogao "dramatično promijeniti lice Evrope", dovodeći do slabljenja Unije iznutra, pa i do njenog raspada.
Spor privredni rast, skupoća, starenje stanovništva i pritisak na javne finansije potkopali su podršku tradicionalnim strankama centra. Protesti koje predvode mladi pokazuju razmjere nezadovoljstva, dok nacionalističke stranke mobilišu birače oko migracija, vakcinacije, zelene tranzicije i pomoći Ukrajini. "Gardijan" među faktorima koji pojačavaju njihove poruke navodi ruske dezinformacije i otvorenu podršku koju Bijela kuća Donalda Trampa pruža strankama koje opisuje kao "patriotske". Prema podacima koje list navodi, gotovo svaki četvrti birač u Evropi glasa za krajnju desnicu, čiji je udio gotovo pet puta veći nego sredinom devedesetih.
Rezultati se razlikuju od zemlje do zemlje. Alternativa za Njemačku ostvarila je istorijsku pobjedu na pokrajinskim izborima na istoku zemlje, dok je stranka Gerta Vildersa u Holandiji izgubila skoro trećinu mandata. Fides Viktora Orbana uvjerljivo je poražen u Mađarskoj, a podrška Švedskim demokratama pala je prvi put poslije 16 godina. Istovremeno, stranke desnog centra sve su spremnije na saradnju s radikalnom desnicom. U Evropskom parlamentu Evropska narodna partija tražila je njenu podršku za ublažavanje pojedinih mjera iz Zelenog dogovora i pooštravanje migracionih pravila.
Šta bi evroskeptične vlade mogle da blokiraju?
Najveća promjena mogla bi se dogoditi u Evropskom savjetu, gdje se sastaju lideri 27 članica. Prema "Gardijanu", samo troje sadašnjih lidera dolazi iz lijevog centra. Ako se do kraja 2027. vlasti u Francuskoj, Španiji i Poljskoj približe stavovima vlada Češke, Italije, Rumunije, Slovačke i Slovenije, koordinisan nastup te grupe mogao bi otežati dogovor o pomoći Ukrajini i čvršćoj saradnji u odbrani, energetici, finansijama i tehnologiji.
Evropski savjet odluke uglavnom donosi konsenzusom. U Savjetu EU, u kojem države predstavljaju ministri, višegodišnji budžet i odluke o proširenju traže jednoglasnost. Zato promjena vlasti u nekoliko članica može imati posljedice po cijelu Uniju, čak i kada te vlade nemaju većinu potrebnu da same proguraju izmjene propisa.
Toči smatra da bi veći broj saveznika mogao promijeniti i način na koji Meloni pregovara s Briselom. Dosadašnju uzdržanost italijanske premijerke povezuje s njenom relativnom izolovanošću među liderima poput Tuska, Sančeza i Emanuela Makrona, kao i s približno 200 milijardi evra iz evropskog fonda za oporavak na koje se Italija oslanja. Kako se to finansiranje bude privodilo kraju, a pritisak zdesna u Italiji rastao, pobjede političkih saveznika u drugim članicama mogle bi joj dati više prostora za zaoštravanje odnosa s Briselom.
Zašto bi Francuska mogla biti presudna?
Marin le Pen želi da smanji francuski doprinos budžetu EU za 11 milijardi evra i raspiše ustavni referendum kojim bi francusko pravo dobilo prvenstvo nad evropskim. Pojedine mjere iz njenog programa došle bi u sukob i s pravilima jedinstvenog tržišta.
Mudžtaba Rahman iz konsultantske kuće "Eurasia Group" ocjenjuje da bi Le Pen kao predsjednica Francuske imala znatno više uticaja od Viktora Orbana da oslabi pravni poredak Unije. Prema scenariju koji razmatra "Gardijan", dalja pomoć Ukrajini mogla bi među prvima doći na udar.
Stefan Lene iz instituta "Carnegie Europe" predstojeće izbore opisuje kao "ključne testove otpornosti EU". Prema njegovoj procjeni, dugotrajan zastoj u usaglašavanju ekonomskih i bezbjednosnih politika mogao bi postepeno smanjiti značaj Unije, jer bi države sve više odluka donosile izvan njenih institucija.