Mađarska je danas, 4. novembra, javnosti otvorila dosjee komunističke tajne policije i objavila imena oko 60.000 ljudi koji su bili angažovani kao doušnici. Među njima su i oni koji su na saradnju pristali pod prijetnjama i ucjenama, zbog čega je objavljivanje dokumenata izazvalo podijeljene reakcije.
Imena i lični podaci nekadašnjih saradnika tajnih službi sada su dostupni na internet stranici nyitottaktak.hu, čime je ispunjeno jedno od glavnih predizbornih obećanja mađarskog premijera Petera Mađara.
Kako piše BBC, mađarska vlada smatra da će otvaranje arhiva pomoći društvu da se suoči s nasljeđem 45 godina komunističke vlasti.
Ipak, kritičari upozoravaju da su dokumenti nepotpuni i da bi njihovo objavljivanje moglo izazvati nove sukobe, posebno u porodicama ljudi čija su imena otkrivena.
Zašto su dosjei objavljeni baš 4. novembra?
Datum otvaranja arhiva nije izabran slučajno.
Na današnji dan 1956. godine sovjetski tenkovi ušli su u Budimpeštu i druge mađarske gradove kako bi ugušili revoluciju protiv komunističke vlasti.
Premijer Peter Mađar predstavio je objavljivanje dokumenata kao ispunjenje obećanja koje je mađarskom društvu dato još 1989. godine, prilikom pada komunističkog režima.
"Molim sve da se prema ovoj dugo očekivanoj objavi dokumenata odnose dostojanstveno i ljudski", rekao je Mađar novinarima u državnom arhivu u Budimpešti.
Upozorio je da će otvaranje dosjea za mnoge porodice biti bolno.
"Mnoge obitelji sada će se suočiti s teškim informacijama, često povezanima s preminulim članom obitelji. Nemoguće je suočiti se s traumom bez razgovora i postavljanja pitanja", poručio je premijer.
Mađar, koji je na parlamentarnim izborima u aprilu ove godine ostvario ubjedljivu pobjedu, obećao je tokom kampanje da će otvoriti arhive tajne policije.
Šta se nalazi u dosjeima 60.000 doušnika?
Objavljeni dokumenti otkrivaju identitete ljudi koje su komunističke tajne službe angažovale za prikupljanje informacija.
U pojedinačnim dosjeima uglavnom se nalaze:
-
Pravo ime i prezime doušnika
-
Tajno ime pod kojim je djelovao
-
Datum rođenja i adresa
-
Ime majke
-
Podaci o okolnostima pod kojima je pristao na saradnju
-
Ime službenika tajne policije koji ga je vodio
Posebno su značajni podaci koji pokazuju da li je osoba sarađivala dobrovoljno ili je na to bila prisiljena.
Druga grupa dokumenata, poznata kao B-dosjei, trenutno se digitalizuje, a njihovo objavljivanje najavljeno je za 25. februar.
Očekuje se da će oni donijeti više informacija o načinima vrbovanja doušnika i vrijednosti podataka koje su dostavljali tajnoj policiji.
Neki su ucjenjivani gubitkom posla, školovanja i lijekova
Procjenjuje se da su mađarske tajne službe od decembra 1944. do februara 1990. godine angažovale između 150.000 i 160.000 doušnika.
Međutim, nisu svi na saradnju pristali svojom voljom.
Tajna policija koristila je različite metode pritiska, uključujući prijetnje gubitkom zaposlenja, uskraćivanjem mogućnosti školovanja ili pristupa lijekovima.
Pojedinci su ucjenjivani i prijetnjama da će javnosti biti otkrivene informacije o njihovom seksualnom životu ili zavisnostima.
Zbog osjetljivosti takvih podataka, odlučeno je da se oni uklone iz dokumenata koji postaju javno dostupni.
Upravo je pitanje dobrovoljne i prisilne saradnje izazvalo najveće nedoumice.
Kritičari upozoravaju da samo pojavljivanje nečijeg imena u dosjeu ne znači da je ta osoba dobrovoljno pomagala komunističkim vlastima niti da je nanosila štetu drugima.
Zašto arhivi nisu otvoreni ranije?
Tokom proteklih decenija više mađarskih vlada razmatralo je potpuno otvaranje arhiva, ali nijedna nije sprovela takvu odluku.
Među njima su bile konzervativne, socijalističko-liberalne vlade, kao i one koje je predvodio Fidesz.
Od 1998. godine građani su mogli zatražiti uvid u vlastite dosjee, dok je istoričarima bio omogućen pristup dijelu dokumentacije o drugim osobama.
Međutim, brojna imena bila su zatamnjena, a dio arhivske građe ostao je u posjedu bezbjednosnih službi koje su nastavile da djeluju nakon pada komunizma.
Dodatni problem predstavlja činjenica da su brojni dokumenti uništeni krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je Komunistička partija postepeno gubila vlast.
Podaci iz pojedinih dosjea tokom prethodnih 36 godina povremeno su dospijevali u javnost, a korišteni su i u političkim obračunima.
Istoričari podijeljeni: Pravo na istinu ili opasnost od pogrešnih optužbi?
Mađarski istoričar Kristijan Ungvari (Krisztián Ungváry), koji se godinama zalagao za potpuno otvaranje arhiva, smatra da građani imaju pravo da saznaju koje je podatke država prikupljala o njima.
Prema njegovom mišljenju, pristup takvim informacijama ne bi trebalo da zavisi od odluka političara na vlasti.
S druge strane, istoričarka i poslanica Evropskog parlamenta Žužana Borvendeg (Zsuzsanna Borvendég), iz stranke Naša domovina, protivi se načinu na koji su dokumenti objavljeni.
"U velikoj većini sačuvanih izvješća doušnika nije moguće čak ni utvrditi identitet doušnika, a kamoli njegove motive", upozorila je Borvendeg.
Ona smatra da objavljivanje imena bez potpunog objašnjenja okolnosti u kojima su ljudi vrbovani i njihovih aktivnosti može dovesti javnost u zabludu.
Otvaranjem arhiva Mađarska je napravila korak koji se čekao više od tri decenije, ali je istovremeno otvorila i pitanje kako razlikovati one koji su svjesno sarađivali s represivnim aparatom od ljudi koji su na to bili primorani.