Danas je jedno od najpoznatijih političkih imena na svijetu, ali prije nešto više od četvrt vijeka mnogi Rusi jedva da su znali ko je Vladimir Putin. Njegov put od KGB-ove kancelarije u Dresdenu do Kremlja bio je izuzetno brz.
Vladimir Putin danas, 7. oktobra, puni 74 godine. Njegova biografija prije dolaska na čelo Rusije ima dovoljno materijala za špijunski roman: KGB, Istočnu Njemačku, saradnju sa Stasijem, dramatične dane pada komunizma, povratak u zemlju koja se raspadala i politički uspon koji ga je za samo nekoliko godina doveo do Borisa Jeljcina.
A počelo je mnogo dalje od Kremlja.
Kako je dječak iz Lenjingrada završio u KGB-u?
Vladimir Vladimirovič Putin rođen je 7. oktobra 1952. godine u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu, u porodici koja je prošla kroz Drugi svjetski rat i opsadu grada.
Otac Vladimir Spiridonovič bio je ratni veteran i kasnije radnik u fabrici, dok je majka Marija Ivanovna preživjela opsadu Lenjingrada. Porodica je živjela u jednoj sobi zajedničkog stana, daleko od svijeta u kojem će se njihov sin nekoliko decenija kasnije kretati.
Putin se rano počeo baviti sportom, trenirao je sambo i džudo, a poslije srednje škole upisao Pravni fakultet Lenjingradskog državnog univerziteta.
Politika tada nije bila njegov plan. Mnogo više privlačio ga je svijet tajnih službi.
Prema njegovim kasnijim sjećanjima, još kao tinejdžer otišao je u sjedište KGB-a u Lenjingradu i pitao šta treba da uradi da bi postao obavještajac. Rečeno mu je da prvo završi fakultet.
Diplomirao je 1975. godine i iste godine ušao u KGB.
Šta je Putin radio u Dresdenu?
Deset godina kasnije poslat je u Dresden, u tadašnju Njemačku Demokratsku Republiku, gdje je proveo oko pet godina.
Tu počinje dio njegove biografije zbog kojeg se kasnije oko Putina stvarala gotovo filmska slika tajnog agenta.
Bio je KGB-ovac u inostranstvu, govorio njemački i radio u svijetu u kojem su informacije, kontakti i izvori bili svakodnevni posao. Sam Putin je kasnije govorio da su ga zanimali NATO, političke informacije, politički lideri i planovi potencijalnog protivnika.
Ipak, dostupne rekonstrukcije njegovog rada pokazuju da stvarnost vjerovatno nije izgledala kao film o Jamesu Bondu.
Novinar i autor David Hoffman njegov posao u Dresdenu opisivao je kao uglavnom administrativni obavještajni rad. Putin je, između ostalog, mogao pripremati ljude koji su odlazili na Zapad i upućivati ih šta da posmatraju i kakve informacije da donesu.
Kako u priči o Putinovom usponu navodi Dnevno.hr, jedan dokument pronađen decenijama kasnije ponovo je otvorio pitanja o njegovim godinama u Istočnoj Njemačkoj.
Zašto je Putin imao iskaznicu Stasija?
U arhivima nekadašnje istočnonjemačke tajne policije 2018. godine pronađena je Stasi iskaznica sa fotografijom mladog Vladimira Putina.
Na prvi pogled djelovala je kao potvrda priča da je ruski predsjednik svojevremeno radio i za istočnonjemačku službu.
Dokumenti, međutim, ne potvrđuju takav zaključak.
Njemački Savezni arhiv objasnio je da su oficiri KGB-a koji su sarađivali sa Stasijem dobijali takve iskaznice kako bi mogli ulaziti u njihove prostorije. Putinova iskaznica, dakle, nije dokaz da je bio pripadnik Stasija.
Ono što nije sporno jeste da su KGB i Stasi blisko sarađivali i da je Putin kao sovjetski obavještajac bio dio tog sistema upravo u njegovim posljednjim godinama.
A onda se sistem počeo rušiti pred njegovim očima.
Šta se dogodilo one noći kada je "Moskva ćutala"?
Krajem 1989. godine, poslije pada Berlinskog zida, demonstranti u Dresdenu krenuli su prema objektima bezbjednosnih službi.
U blizini Stasijevih prostorija nalazila se i zgrada KGB-a.
Putin je kasnije pričao da je pokušavao da dobije pomoć iz Moskve. Odgovor koji je, prema njegovom svjedočenju, dobio bio je kratak:
"Moskva ćuti."
Prema njegovoj verziji događaja, izašao je pred demonstrante i upozorio ih da objekat štite naoružani ljudi, nakon čega masa nije ušla u zgradu.
BBC je ovu epizodu opisivao kao jedan od događaja koji su ostavili snažan trag na budućeg ruskog predsjednika. Ipak, nisu svi detalji te noći nezavisno potvrđeni i dio priče zasniva se na Putinovom kasnijem svjedočenju.
Kako je bivši KGB-ovac ušao u politiku?
Putin se 1990. vratio u Lenjingrad, ali se vratio u potpuno drugačiji svijet.
Sovjetski Savez bio je pred raspadom, a sistem u kojem je izgradio dotadašnju karijeru gubio je moć.
Tada se u njegovoj biografiji pojavljuje Anatolij Sobčak, profesor prava, reformistički političar i kasnije gradonačelnik Sankt Peterburga.
Putin je u gradskoj administraciji radio na međunarodnim i ekonomskim odnosima. Dok je Sobčak bio prepoznatljivo političko lice, njegov saradnik iz nekadašnjeg KGB-a još je uglavnom bio nepoznat široj javnosti.
To će se uskoro promijeniti nevjerovatnom brzinom.
Kako je za tri godine stigao od Moskve do vrha FSB-a?
Kada je Sobčak 1996. izgubio vlast, Putin je otišao u Moskvu i ušao u predsjedničku administraciju.
Putin nije imao sopstvenu veliku političku stranku, nije bio poznati govornik niti politička zvijezda. Imao je, međutim, iskustvo KGB-a, gradske administracije i državnog aparata.
Već 1998. godine postao je direktor FSB-a, službe koja je naslijedila dio funkcija nekadašnjeg KGB-a.
Samo godinu kasnije dogodio se još veći skok.
Boris Jeljcin ga je u avgustu 1999. imenovao za premijera Rusije.
Čovjek kojeg veliki dio zemlje do tada gotovo da nije poznavao odjednom se našao na korak od Kremlja.
Kako mu je Jeljcin otvorio vrata Kremlja?
Posljednjeg dana 1999. godine Boris Jeljcin napravio je potez koji je promijenio Putinov život, ali i naredne decenije ruske politike.
Podnio je ostavku.
Putin je kao premijer postao vršilac dužnosti predsjednika Rusije.
Put od relativno anonimnog čovjeka državnog aparata do vrha zemlje bio je izuzetno brz: 1996. stigao je u Moskvu, 1998. preuzeo FSB, 1999. postao premijer, a posljednjeg dana iste godine ušao u predsjednički kabinet.
Na izborima u martu 2000. osvojio je nešto više od 52 odsto glasova i potom zvanično preuzeo dužnost predsjednika.
Tu je zapravo počela sasvim druga priča.
Putin više nije bio bivši obavještajac kojeg malo ko poznaje, niti činovnik iz Sobčakove administracije. Postao je predsjednik Rusije.
Četvrt vijeka kasnije, jedan od najzanimljivijih dijelova njegove biografije ostaje upravo ono što se dogodilo prije Kremlja: put od tinejdžera koji je pokucao na vrata KGB-a i pitao kako da postane obavještajac do čovjeka kojem je Jeljcin posljednjeg dana 1999. prepustio predsjedničku funkciju.