Atletika

Luka i Slađana nedostatak uslova nadoknade sportskim duhom i upornošću

Luka i Slađana nedostatak uslova nadoknade sportskim duhom i upornošću
Foto: N.N. | Luka i Slađana nedostatak uslova nadoknade sportskim duhom i upornošću

Atletičari Borca Luka Ivičić i Slađana Jagodić pomjeraju granice u skoku s motkom. Iza mladih Banjalučana su godine napornog rada, mnogo truda i uspjesi.

Sedamnaestogodišnji šampion BiH Luka Ivičić atletikom se počeo baviti prije više od četiri godine.

"Od početka su treneri u klubu primijetili da imam potencijal za više disciplina, a u prvom redu sam se bavio skokom udalj i preponskim trčanjima, a kasnije srednjim prugama i na kraju višebojem. S motkom sam se prvi put susreo prije godinu i po dana, kada sam se spremao za moj prvi desetoboj. Osnove skoka s motkom me naučio tata, koji mi je i trener", počeo je priču za "Nezavisne", Luka Ivičić.

Otkrio je i šta ga privlači skoku s motkom.

"Kada sam kao mali, čak i prije bavljenja atletikom, gledao neko atletsko takmičenje na televiziji, uvijek mi je najzanimljivije bilo gledati skok s motkom, a danas me privlači i faktor opasnosti koji je prisutan svaki put kada se nađem na zaletištu sa motkom u ruci", ističe mladi šampion.

Tri godine starija Slađana atletikom je počela da se bavi u avgustu 2009.

"Moja prva disciplina bila je skok uvis, što mi je i trenutno jedna od glavnih disciplina. Motkom sam se počela baviti prije godinu dana, jer mi se svidjela kao tehnička disciplina", počela je Jagodićeva priču za "Nezavisne".

Ono što atletičari Borca očekuju jeste jača konkurencija.

"U Bosni i Hercegovini ima malo uslova za ovu disciplinu pa samim tim i malo takmičara, u ženskoj konkurenciji nas ima samo tri, dok u muškoj ima malo više, jer je za ovu disciplinu ipak potrebno mnogo snage. U BiH imamo samo dva stadiona opremljena za skok s motkom. Jedan se nalazi u Sarajevu, dok je drugi u Banjaluci", kaže Jagodićeva i dodaje:

"Mnogo opreme nedostaje pa se moramo snalaziti s opremom koju imamo, ali koja je veoma stara, jer je ta disciplina jedno vrijeme bila zapostavljena u BiH."

Ivičić je malo zadovoljniji konkurencijom.

"Svake godine se javlja sve više novih takmičara koji se u BiH oprobavaju, ne samo u skoku s motkom, nego i u višeboju. Konkurencija nije jaka kao na srednjim prugama (koje su usljed uspjeha Amela Tuke najpopularnije discipline u BiH), ali je svakako prisutna i svake godine je sve jača", kaže Ivičić i dodaje:

"Uslovi su daleko od idealnih, ali moram istaći da je situacija u poređenju sa prethodnim godinama mnogo bolja. To, naravno, podrazumijeva postojanje osnovnih uslova za bavljenje ovim sportom koje je obezbijedio klub (strunjače i motke). Skok s motkom je veoma skupa disciplina tako da bavljenje motkom na našim prostorima predstavlja pravu umjetnost. Ali pošto to nije problem samo sa motkom, nego sa atletikom kao sportom, nama takmičarima ostaje samo da nedostatak novca i uslova nadoknadimo dobrom atmosferom na terenu, sportskim duhom, upornošću i napornim radom."

Atletičari imaju želju da rade, ali Ivičić kaže da su termini problem.

"A ono što nam nedostaje svima u klubu, a sa čim se nikako ne mogu pomiriti, jeste vrijeme za obavljanje treninga u Banjaluci. Naime, nama atletičarima zbog treninga fudbalera ostaje samo jedan termin za trening, a to je od 12 do 16 časova i to ne bi bio problem da se u tom terminu na stazi ne mjeri više od 30 stepeni Celzijusovih u ljetnim danima."

Ivičić je prije nekoliko dana oborio 41 godinu star rekord BiH u skoku s motkom za mlađe juniore pošto je na Pojedinačnom prvenstvu Srbije u Novom Pazaru ostvario rezultat od 4,21 metra (nastupio van konkurencije). Inače, to je bio najbolji rezultat na Seniorskom prvenstvu Srbije.

"Prezadovoljan sam napretkom. Prethodni najbolji rezultat iznosio je 410 cm, ostvaren na Prvenstvu BiH za seniore, na kojem sam odbranio titulu. Istakao bih i rezultat ostvaren prije pandemije od 400 cm, što je ujedno bio rekord BiH za juniore", rekao je Ivičić.

Jagodićeva je prošle godine bila četvrta na Balkanskom prvenstvu u sedmoboju, prva u BiH na 100 m s preponama u konkurenciji juniorki, prva u BiH u sedmoboju za juniorke i na otvorenom i u dvorani, prva u bacanju koplja u BiH za juniorke, druga u BiH u skoku uvis za juniorke, druga u BiH u skoku udalj te prva u BiH u skoku s motkom...

Ona je nedavno oborila seniorski rekord BiH skokom od 2,56 metara.

"Moj najbolji rezultat je nedavni uspjeh obaranja seniorskog nacionalnog rekorda i postavljanje novog, 2,56 metara, koji je došao nakon pauze u treninzima koju sam napravila zbog pandemije virusa korona te prošlogodišnji uspjeh obaranja i juniorskog rekorda BiH", rekla je Jagodićeva.

Pandemija virusa korona je Ivičiću značajno poremetila sezonu, jer su otkazana tri međunarodna takmičenja, među kojima je bilo Svjetsko prvenstvo srednjih škola u Kini i Evropsko prvenstvo za mlađe juniore u Italiji, ali uspio je da ispuni ciljeve kada su takmičenja nastavljena. Tu je i obaranje rekorda BiH.

Atletičari Borca ciljaju nove uspjehe i rekorde.

"Na sportskom planu se nadam seniorskom državnom rekordu u skoku s motkom i u višebojima kao i nastupu na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu i konačno Olimpijskim igrama, a što se školovanja tiče, svakako da upišem i završim fakultet", rekao je Ivičić, a Jagodićeva dodaje:

"Ponosna sam na sebe jer sam se upisala u istoriju atletike Bosne i Hercegovine i nastaviću da se trudim i postižem dobre rezultate."

Prva "motka" dio polomljene motke

Zanimljivih dešavanja je mnogo, i na treninzima i na takmičenjima, a Luka Ivičić se sjetio jednog od prvih treninga u skoku s motkom.

"Na jednom od prvih treninga smo pravu strunjaču za motku, koju nismo imali, zamijenili strunjačom za skok uvis, koja je znatno manja i veća je mogućnost da se padne pored nje. Donijeli smo stalke od visa i maksimalno ih podigli oko 2,50 metra te postavili letvicu, uzeo sam staru motku koja je u stvari bila polomljeni dio prave motke, a jedina koju smo tad imali, i napravio prve skokove sa motkom", rekao je Ivičić.

Motka stara 20 godina

Slađana Jagodić kaže da uslovi nisu idealni i da je teško bez finansijske podrške trenirati i napraviti uspjeh.

"Teško je trenirati bez ikakve finansijske pomoći, bez sponzora i bez novčanih naknada, jer je za ovu disciplinu potrebno mnogo sredstava s tim da mi koristimo motke i opremu koja je stara 20 godina i koja je vrlo nesigurna. Treniranje pod ovakvim uslovima je veoma teško, ali guramo nekako", rekla je Jagodićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije