Jedan pravi posao čini razliku između solidnog i vrhunskog fudbalskog mešetara. Jedan transfer, jedan bogomdani talenat koji će posrednik znati unovčiti i - voila. Tu si, u gužvi, i ako ne napraviš veliku grešku, niko te više ne može izbaciti iz kruga gdje se dijeli velik novac.
Tako je Viktor Bekali, poznat po saradnji s rumunskim troublemakerom Adrijanom Mutuom, opisao uspon fudbalskih menadžera.
Bekalijeva teorema primjenjiva je na većinu njegovih kolega, pa tako i na Vladicu Lemića. Ovaj Srbin, rođen u Zagrebu 1956, posljednjih dana se spominje kao jedan od mogućih aktera Nijemcima sve sumnjivijeg transfera Milana Badelja iz Dinama u HSV.
"Sport Bild" donosi priču prema kojoj je Lemić jedan od dva posrednika kojima je HSV, tačnije njegov direktor Frank Arnesen, isplatio "šestocifreni iznos u evrima" na ime pomoći pri realizaciji. Tim novcem je Badeljev transfer naduvan te je izazvao zanimanje istražnih organa.
Njemački fudbalski savez (DfB) prvo je prepustio slučaj klubu, ali nakon što je interna istraga navodno pokazala da je sve u redu, DfB je stvari proslijedio u FIFA-u.
Lemić se u toj priči spominje kao jedan od dvojice posrednika koji je primio veliku proviziju. Prije dvije sedmice HSV je čak i potvrdio da je Lemićev dio bio milionski, a Arnesen, s kojim sarađuje već godinama, objasnio je da je Lemićeva uloga u transferu bila vrijedna isplaćenog novca. Problem je bio i interes novog kluba, koji je trebalo "otjerati" većom ponudom.
"Postojala je ponuda Fenerbahčea koji je bio spreman da plati 4,5 miliona evra. Na kraju smo mi dobili igrača za jeftiniju cijenu, što smo doživjeli kao uspjeh", izjavio je Arnesen.
Najnovija crtica u karijeri vrhunskog mešetara Vlade Lemića, nekad tek prosječnog fudbalera, dokaz je da u postkarijernim vodama fudbaleri ne plivaju isključivo u skladu s igračkim karakteristikama. Dokaz tome je i činjenica da rezervni bek banjalučkog Borca, kojem je najsvjetliji trenutak igračke karijere bio ulazak u 88. minuti finala Kupa Jugoslavije 1988, u kojem je Borac na Marakani šokirao Zvezdu (1:0) i postao jedini drugoligaški pobjednik u istoriji jugokupa, može postati bliski saradnik i takvih ljudi kao što su Roman Abramovič i Predrag Mijatović.
Trofej u Kupu Lemić je naplatio odlaskom u belgijskog niželigaša Herentals, iz kojeg je kasnije otišao u prvoligaš Lirs. Tamo ga je vodio Erik Gerets, trener koji mu je u novoj karijeri otvorio prva velika vrata i omogućio mu ulazak u veliko društvo. Gerets je kasnije vodio PSV i bio Lemićeva veza prema klubu s kojim je napravio najveći promet.
Krenulo je s Matejom Kežmanom i njegovim dolaskom u Ajndhoven za 27 miliona maraka 2000. Tijesna poslovna saradnja Arnesena i Lemića, koja je i danas aktivna, počela je baš u PSV-u. Arnesen je 2005. postao glavni skaut u Čelsiju.
Lemić je uvijek bio blizu Arnesenu, sudjelovao je kasnije u transferima Robena i Kežmana u Čelsi, postao je čovjek od povjerenja Romana Abramoviča, pa je sudjelovao i u transferu Branislava Ivanovića 2008.
Za PSV je i dalje obavljao posao jednog od skauta.
U Južnoj Americi djelovao mu je brat Zoran pa je porodična veza funkcionisala savršeno. Jedan brat je skautirao, drugi se brinuo za karijere perspektivnih. Tako je Lemić postao i menadžer Heurelu Gomesu, golmanu koji je za njega u PSV-u rizikovao i karijeru. Naime, kada je krajem 2007. generalni menadžer Jan Reker rekao da mu se ne sviđa dvostruka Lemićeva uloga u klubu, savjetnika PSV-a s jedne i zastupnika igrača s druge strane, Gomes je najžešće opalio po Rekeru.
Danas je Lemićev uticaj nadrastao holandske okvire, u kojima je ostao transferni kralj i sudjelovao u svim većim poslovima. Čak ga pominju i u prodaji Samuela Etoa u Anži.
Vijesti iz njemačkih medija, prema kojima HSV-u prijeti čak i oduzimanje bodova zbog Badeljeva transfera, neće previše naštetiti Lemiću. Njemu je odavno zacementirano važno mjesto u društvu provizija teških stotine i stotine miliona eura.