Topao i dirljiv prizor odigrao se u Domu za stare na Dedinju, gdje su predsjednik Fudbalskog saveza Srbije Dragan Džajić i generalni sekretar Branko Radujko posjetili nekadašnjeg reprezentativnog golmana Zvonka Milojevića.
Uz podršku i asistenciju ljubaznog osoblja ove ustanove, iznenadili su ga baš na njegov 54. rođendan, darujući mu novi golmanski dres Srbije sa brojem 1 i prezimenom Milojević, kao i ulaznice za predstojeći meč protiv Engleske, personalizovane sa imenima njegovo troje djece: Mladena, Tijane i Magdalene.
Posjeta je protekla u znaku emocija, uspomena i topline, a Zvonko je i ovoga puta pokazao zbog čega je bio i ostao omiljen među navijačima i kolegama, prenosi FSS na svom sajtu.
„Moram da priznam, prijatno ste me iznenadili. Potajno sam se nadao da će neko doći. Mislio sam da su me zaboravili. Hvala bogu, prevario sam se.“, nije krio emocije Zvonko kada je u sobi ugledao Džajića i Radujka.
„Ovo nisu veštačke suze, nego suze radosnice. Baš onako kako se osećao u ovom trenutku. Pitaju me od jutros koliko punim, kažem polako, tek sledećeg leta jubilarni 55. rođendan.“
„Mnogo mi je drago što vidim da si dobro raspoložen i da si i dalje veliki borac“, rekao je predsjednik FSS i Zvonku poklonio dres u kome će i golmani Srbije braniti u daljem toku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
„Dres je izvanredan. Ako nemate ništa protiv, ja bih ga odmah obukao“ , rekao je Zvonko i za tili čas, civilnu garderobu zamijenio onom za izlazak na teren: „Odličan je. I baš prija. Mnogo mi se dopada što me ne stiže, nego je komotan. Baš onako kako ja volim.“
Dres s brojem 1 i grbom državnog tima bio je dovoljan motiv da mu evocira uspomene na debi u reprezentaciji.
„Igrali smo u Japanu protiv Južne Koreje, na treningu je došlo do povreda Pandurovića i Kocića, mene su pozvali i pitali da li želim da dođem kao treći golman. Rekao sam: ‘znate šta, za mene je čast da branim boje svoje zemlje, kakve veze ima što sam dobio tek neknadni poziv’. Pobedili smo i bio sam presrećan.“

Pamti se i meč protiv Argentine u Mar Del Plati.
„Ta pobeda mi je posebno draga jer smo je izvojevali sa igračima iz domaćeg prvenstva. Nije bilo internacionalaca u ekipi. A igrala se neposredno pred kvalifikacioni meč protiv Češke. Sećam se da je selektor Češke posle toga rekao: ‘ko su bre sad ovi igrači, ja sam analizirao neke druge.’“
Sa vrlo malo igrača iz svoje generacije Zvonko i danas ima kontakt.
„Skoro ni sa kim. Samo sa Dejanom Stankovićem, Darkom Anićem i Nenadom Vanićem… to su sve momci sa kojima sam igrao u Crvenoj zvezdi. Deki je prvi jutros poslao čestitku. Rekao je: ‘Labude, samo gazi, sve što ti treba, tu sam.’ Među prvima je čestitao i moj kum Sale Janković. Hvala im od srca.“
Dejan mu je vječno zahvalan zbog podrške na početku karijere u Crvenoj zvezdi.
„To pokazuje koliko je Deki veliki čovek. Lako je u dobrom biti dobar. On ne zaboravlja stvari koje su ga dovele do toga da bude sada ovo što jeste. Tek kada doživite nesreću, shvatite ko su vam pravi prijatelji. Među prvima je čestitao i moj kum Sale Janković. Hvala im od srca.“
Uslijedilo je još jedno iznenađenje za velikog borca iz Jagodine. Od generalnog sekretara FSS Branka Radujka dobio je ulaznice za meč protiv Engleske koje su personalizovane sa imenima njegove troje djece: Mladena, Tijane i Magdalene.
„Hvala vam najlepše. Mnogo mi znači, verujem i njima. Više volim što će oni biti na utakmici, nego ja. Trenutno sam u situaciji da možda ne bih izdržao toliko napor. Ali, daću sve od sebe da i ja budem na Marakani.“
Kao golman koji je tokom karijere znao uglavnom za pobjede, Zvonko ne priznaje da je neko drugi bolji od Srbije.
„U duelu takvih reprezentacija, sve je moguće. Nema danas u fudbalu izrazitih favorita. Interesantno je što ćemo igrati na Marakani koja će sigurno biti puna. Publika ovoga puta mora da bude 12. igrač našoj reprezentaciji. Uz takvu podršku, možemo do velikog rezultata. A to je pojeda.“
Raduje ga činjenica da su golmani u posljednjih nekoliko godina ključne figure u timu Dragana Stojkovića.
„Ko god stane na gol, bude po pravilu najbolji na terenu. Ne kaže se džabe da je golman pola ekipe. Ako je golman na dan utakmice na svom nivou, ekipa ne može da izgubi. Ima u našem timu i mnogo dobrih igrača, bolje je da ne zavisi sve samo od golmana. Nadam se da će Englezi pasti.“

Za kraj razgovora, još jedan poklon za Zvonka – monografija FSS koja govori o trijumfalnom putu zlatnih orlića do evropske i svjetske titule.
„Eto koincidencije, i ja sam jednom bio svetski šampion. Meni se to desilo na početku karijere, posle toga je sve bio pokušaj da se to ponovi. U sportu je mnogo lakše osvojiti nešto, nego odbraniti trofej. Biće mi zadovoljstvo da čitam priču o našim zlatnim klincima.“
Ostavili su ga da sačeka oca, brata i ujaka – za tradicionalnu partiju tablića u parovima.
„Stižu za dva sata. Moram da se pripremim za njih. Kao sportista, ne volim da gubim, ali imam mnogo jake protivnike. Moraću da se potrudim. Nadam se da će sreća biti na mojoj strani. Pozdravljam sve ljubitelje fudbala i pozivam ih da dođu i bodre našu reprezentaciju protiv Engleske jer nam je to najvažnija utakmica u poslednjih nekoliko godina.“
Veliki borac. Najveći. Zvonko Milojević. Samo gazi, labude!
Karijera
Za prvi tim Crvene zvezde debitovao je sa 17 godina i to u revanš meču Keln – Crvena zvezda (3:0) u Kupu UEFA. Ostaće upamćen i po tome što je branio u vjerovatno najznačajnijem meču srpskog klupskog fudbala, Crvena zvezda – Kolo Kolo (3:0), za titulu klupskog prvaka svijeta 1991. godine u Tokiju.
Po odlasku iz Zvezde imao je ponude Anderlehta i Porta, ali se zbog problema sa papirima i dozvolama odlučio za Anderleht, gdje je bio od 1997. do 2003, a zatim prešao u Lokeren. Nakon 21 godine igračke karijere, u julu 2007. odlučio je da završi karijeru. Tokom karijere, Zvonko je čak četiri puta operisao koljena.
15. novembra 2007. doživio je tešku nesreću na auto-putu kod njemačkog grada Ahena, dok je sa ocem fudbalera Groningena Gorana Lovre putovao iz Belgije ka Srbiji. Nezgoda se dogodila kada je na Milojevićev Audi A6 naletio kamion i gurnuo ga na šleper ispred. Lovrin otac je prošao sa lakšim povredama, dok je Milojević zadobio prelom baze lobanje, krvarenje u mozgu, prelom donjih ekstremiteta i prelom kičme. Bio je 12 dana u komi i nekoliko puta operisan. Još uvijek se oporavlja u nadi da će ponovo prohodati.