Psihološka priprema u uspjehu sportista ima sve veću ulogu. Mnogi vrhunski sportisti u svojim timovima imaju psihologe, ali kod nas se još na mentalne trenere ne gleda blagonaklono.
"Mnogi sportisti imaju psihologe. Rodžer Federer je od 19. godine radio s psihologom. Međutim, mi na ovim prostorima imamo predrasude kada je riječ o psihologiji sporta. Mnogi smatraju da su to patološka stanja, ali psihologija sporta je pozitivna psihologija. Radi se o tome da iskoristimo potencijal sportista, ako su dobri da budu još bolji. Nismo tu da liječimo nedostatke. Kada se ljudima objasni o čemu se radi, postuju otvoreniji za saradnju. Takođe, problem je što se psihologije sporta ne 'hvataju' psiholozi jer malo znaju o sportu, a ni sportisti jer ne znaju mnogo o psihologiji", rekao je Duško Lepir, magistar sportiskih nauka i licencirani mentalni trener Udruženja sportskih psihologa Austrije.
Lepir, koji je i teniski trener i selektor reprezentacije BiH do 14 godna, smatra da se mnogo stvari u tenisu promijenilo posljednjih decenija.
"Ako analiziramo sve što se dešava u tenisu, možemo reći da su u početku bili bitniji taktika i tehnika, kasnije se krenulo sa stavljanjem akcenta na fizičku pripremu, a sada se došlo do zaključka da je psihološka komponenta izuzetno bitna. U svijetu se mnogo ulaže u tu oblast. Neke razvijene zemlje, poput Njemačke, SAD i Rusije, su davno počele da ulažu u tu oblast, a kod nas tek sada dolazi ta strana pripreme", ističe Lepir i dodaje:
"Za izgradnju psihološke komponente, koja je bitna kod sportiste, najviše su zaslužni roditelji i treneri. Bez tog tima ljudi, sportista ne može da uspije. Neki misle da se djeca s psihološkom komponentom rode, i ima djece koja imaju te predispozicije, ali ipak je to nešto što se trenira. Kao što se treniraju udarci, tako se i ovo trenira. Treba postaviti prave temelje, ali to sam sportista bez stručnog rada ostalih ne može da postigne."
Lepir kaže da je svijest o problemima i potrebi psihološke pripreme veoma bitna, ali i da se psihološka priprema može raditi sa djecom starijom od 11 godina, jer do tih godina sportisti ne razlikuju pojmove talenta, zalaganja...
Prihološke barijere nastaju zbog mnogih stvari, kao što su strah od pobjede, želja za uspjehom, a tu je i pritisak zbog prevelikih očekivanja roditelja.
"Pritisak dolazi od očekivanja i same realizacije. U tenisu su roditelji bitna karakteristika. Za razliku od kolektivnih sportova, gdje klubovi stoje iza sportista i gdje su roditelji na nekoj distanci, u tenisu su roditelji ti koji sve finansiraju i tu nastaje problem. Što više roditelji ulažu u dijete, to je želja roditelja da se pitaju i da kontrolišu situaciju veća. Često se previše pitaju i problem je kako to izbalansirati", kaže Lepir.
Rad na terenu
Lepir kaže da je značaj psihološke komponente spoznao dok je bio igrač, a sada budućim šampionima pomaže, prije svega, radom na terenu.
"Zalažem se da treneri postanu psiholozi, a treneri pored djece moraju da edukuju i roditelje da bi pritisak na dijete bio manji. Treba pravilno postaviti ciljeve. Nije cilj da sportista samo pobjeđuje, već je bitan napredak. Bitno je da se izvedba ocjenjuje, a ne isključivo rezultat. Da se ne desi da je odlično ako dijete igra loše, a dobije meč, a da je problem ako igra odlično, a izgubi. Tada dijete gubi orijentaciju i kontrolu nad nekim drugim bitnim stvarima i u tom slučaju nastaje pritisak. Nisam za to da imamo seanse, već da na terenu rješavamo probleme", istakao je Lepir, kojem i igrači koje on ne trenira dolaze po savjete.
- 11 godina je donja granica za uvođenje mentalnog trenera jer do tih godina sportisti ne razlikuju pojmove talenta, zalaganja...