Fudbal

FIFA kao okupaciona sila

FIFA kao okupaciona sila
FIFA kao okupaciona sila
N.N.

Televizijska slika je svuda ista. U Minhenu i Tokiju. U kadru je oficijelna lopta – džabulani. Sudija je uzima, kamera pravi švenk, ekipe izlaze na teren. Kome pripada fudbal? Svima? Ne. Vlasnik fudbala je FIFA, piše njemački list "Süddeutsche Zeitung".

Prenosi utakmica liče jedan drugom. Režija voli kamere koje snimaju totale. Na svim TV kanalima na svijetu ista slika. Svejedno koja je utakmica u toku. Kamera je daleko od dešavanja na terenu, jer kada se snima totalima, bolje se vide reklame kraj terena.

FIFA, pod vodstvom Švajcarca Sepa Blatera, već dugo kontroliše insceniranje svakog svjetskog prvenstva. Šezdeset i četiri utakmice, 64 puta ista perspektiva i isti zvuk vuvuzela. Sve utakmice izgledaju kao igrice na "Sonijevom" Plej stejšnu. "Soni" je inače partner FIFA u realnom životu, koji toliko liči na onaj virtualni. Čak se i igrači na rezervnoj klupi raduju isto onako kao igrači u "Sonijevim" igricama.

Rezervni igrači, inače, ne sjede više u trenerkama svojih reprezentacija. Obavezan je prsluk na kojem piše FIFA. U jednom kafiću u Južnoafričkoj Republici jedan navijač ima majicu s natpisom "Fick Fufa". Ona odslikava raspoloženje izvan stadiona.

Ispolirana slika s utakmica je simptom "regulatornog ludila" Svjetske fudbalske organizacije. Baš kao što je to i njena želja za što većom zaradom, kažu ljudi u Africi. Na kafiću, koji se nalazi oko petnaest minuta udaljen od stadiona "Blumfonten", stoji natpis "Fifo 2010".

"Fifo' znači "first in-first out", a '2010' je u stvari cijena jednog obroka - 20,10 randa", kaže vlasnik.

Provokacija je u stvari protest protiv FIFA koja se ponaša kao okupaciona sila u državi u kojoj se održava Svjetsko prvenstvo. Država koja nije spremna da prepusti Svjetskoj kući fudbala najvažnija prava ne mora ni da se kandiduje za domaćina prvenstva. Pri tom, zahtjevi FIFA često krše pravni sistem države domaćina. FIFA prije zelenog svjetla za održavanje prvenstva traži obećanje o neplaćanju poreza, taksi, viza, ali i ukidanje posebnih prava radnika na stadionima. FIFA zabranjuje, izbacuje sa stadiona i kasira. Ona štiti ekskluzivnost svojih sponzora. Sponzori, među kojima i eksperti za zdravu ishranu poput "Koka-kole" i "Mekdonaldsa", plaćaju po 100 miliona dolara za četvorogodišnji ugovor. Onaj ko nije sponzor, ne smije koristiti prvenstvo u reklamne svrhe. U takve spada i ulični trgovac Donald Njenge. On prodaje male slonove od žice. Volio bi da ih prodaje ispred stadiona, gdje prolazi dosta ljudi, ali to ne može. FIFA je oko stadiona naložila uspostavu "posebne zone". Unutar te zone zabranjen je ulazak uličnim prodavcima.

Pitanje da li fudbal pripada svima uopšte se više ne postavlja. Fudbal pripada Svjetskoj fudbalskoj organizaciji. Ona ima monopol na omiljeni sport. Kad se čuju kritičari koji kažu "suđenje na prvenstvu je loše", FIFA na podijum pošalje svog čovjeka koji kaže: "Imamo perfektno suđenje". Svjetsko prvenstvo se tako uvijek održava u jednoj zemlji - u "Fifalendu".

Onaj ko dođe na ovo prvenstvo može da vidi pola svijeta na jednom mjestu. Crnce koji plešu kraj ulice i njihove limene kolibe, ali i Sepa Blatera za koga na raspolaganju stoje dva privatna mlažnjaka pod nazivima "Fifa One" i "Fifa Two". Može da vidi alkoholiziranu djecu sirotinjske četvrti u Sovetu, luksuzne prodavnice u bogataškoj četvrti Sendton i naravno Svjetsku fudbalsku organizaciju koja će kao gost u zemlji domaćina napraviti ogromnu zaradu.

Specijalni sudovi

Na zahtjev FIFA lokalne vlasti su uspostavile 54 posebna suda - navodno za kažnjavanje potencijalnih huligana. U stvari, pred tim sudovima se nađu ljudi koji su pokušali da preprodaju nekoliko karata, ili kao što je to bio slučaj prije nekoliko dana sa djevojkama iz Holandije. One su ušle na stadion u mini haljinama koje su imale znak jedne holandske pivare koja nije oficijelni sponzor.

Afrika glasačka mašina

Afrika je važna za Svjetsku fudbalsku organizaciju, ali samo kao glasačka mašina. Afrika ima 50 glasova u organima FIFA, što je neka vrsta političkog instrumenta. Sep Blater je Afrikancima obezbijedio povećanje broja reprezentacija koje ih predstavljaju na jednom prvenstvu. Upravo turnir u Južnoafričkoj Republici pokazuje da afrički fudbal nije ispunio očekivanja. Onaj ko vidi novoizgrađene stadione u Južnoafričkoj Republici zna da oni nisu potrebni klubovima koji tamo igraju. Mnogi stadioni će jednostavno propasti, ili će morati da im se promijeni namjena, baš kao što su to učinili u Japanu i Južnoj Koreji nakon prvenstva 2002. godine. Korejci i Japanci mogu sebi dozvoliti taj luksuz, ali u Južnoafričkoj Republici četvrtina stanovništva je bez posla, siromaštvo vlada na svakom koraku. Novac je potreban za zdravstvo i školstvo, a ovu državu organizacija prvenstva će koštati oko 53 milijarde dolara.

Kjuel širi glas o uroti

Nakon eliminacije australijske reprezentacije sa Svjetskog prvenstva najveća zvijezda "kengura"' Heri Kjuel i dalje širi glas o uroti i teoriji zavjere protiv njegove selekcije.

"Male ekipe, kao što je Australija, kažnjavaju se za situacije u kojima se većima od nas gleda kroz prste. Rekli su nam da igramo pošteno i korektno na ovom prvenstvu, mislim da i jesmo. Nemam ništa protiv velikih reprezentacija, ali njima je dopušteno mnogo više nego nama", ogorčen je 31-godišnji krilni napadač turskog Galatasaraja, koji je na cijelom prvenstvu odigrao samo 24 minuta.

Igrač koji je u karijeri toliko često imao problema s povredama, nije uoči Mundijala igrao od aprila. Propustio je i prvi dvoboj Australije u Grupi D u kojem je njegova ekipa deklasirana od Njemačke (0:4). U toj utakmici je Tim Kejhil zaradio crveni karton zbog starta na Bastijanu Švajnštajgeru, dok je na utakmici protiv Gane (1:1) Kjuel dobio crveni karton već u 24. minutu zbog igranja rukom u svom kaznenom prostoru. U obrazloženju svoje teorije, Kjuel je naveo još jedan primjer. Osvrnuo se na treću utakmicu Australije u grupi i pobjedu protiv Srbije (2:1):

"Miloš Krasić se u našem šesnaestercu bacio i pokušao da odglumi penal. Nama su rekli da je simuliranje penala žuti karton. Zašto ga Krasić onda nije i dobio? Pokušao je svojoj reprezentaciji da iznudi penal, a ostao je nekažnjen".

Najčitanije