Bajern Minhen jedan je od najvećih klubova Evrope i godinama je u sastavu imao najveća fudbalska imena. Među njima je svakako i legendarni Filip Lam, koji je više od dvije decenije sa ponosom nosio dres Bavaraca.
Bogatu karijeru je završio prošle godine, a u ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" istakao je da mu nedostaje atmosfera sa stadiona, ali da napokon može više vremena da provodi sa porodicom.
Defanzivac rođen u Minhenu imao je 12 godina kada je prvi put istrčao na trening Bajerna i tokom karijere je pokazao vjernost, čime je dokazao da mu srce kuca samo za ovaj klub. Istina, jedno vrijeme je proveo na pozajmici u Štutgartu, ali ga je Bajern tamo poslao kako bi stekao potrebno iskustvo. Kada se vratio, više od deceniju niko nije mogao da ga zamijeni kako u Bajernu, tako ni u reprezentaciji Njemačke, a sa njima je noseći kapitensku traku osvajao Ligu šampiona i Svjetsko prvenstvo između ostalog. Prošle godine je sa nepune 33 godine rekao da ne želi više da igra iako je svima bilo jasno da u nogama ima još nekoliko vrhunskih sezona. Rastužio je armiju navijača širom svijeta, ali povratka nije bilo, iako sada, godinu dana kasnije, priznaje da mu nedostaje fudbal.
"Naravno, nedostaju mi razgovori u svlačionici i prijateljstva koja stekneš u klubu kakav je Bajern. Naravno, nedostaje mi i atmosfera sa stadiona i navijači. Ali, igrao sam za Bajern Minhen 22 godine i siguran sam da sam izabrao pravi trenutak za povlačenje", počeo je priču Lam, koji je s razlogom jedan od sinonima bavarskog velikana.
NN: Teško je prebrojati trofeje i priznanja u karijeri, ali nešto je sigurno posebno za Vas?
LAM: Jednom šampion svijeta, uvijek šampion svijeta. To je za cijeli život. Upravo zato je trofej u Brazilu, koji sam podigao kao kapiten Njemačke, nešto posebno. Svjetsko prvenstvo se igra svake četiri godine i zato sam uzeo loptu kojom smo igrali i na nju su mi se potpisali svi igrači. Ta lopta zauzima posebno mjesto.
NN: To je naravno samo jedan od suvenira sa fudbalskih terena. Imate sobu u kojoj držite sve trofeje i priznanja. Kako se osjećate kada uđete u tu sobu punu uspomena?
LAM: Bajern Minhen je klub kojem je cilj svake godine osvajanje trofeja, bar je tako bilo u moje vrijeme. To je značilo da uvijek razmišljaš o sljedećoj utakmici i novoj sezoni čak i ako si tek osvojio titulu. To je čar i izazov koji nosi igranje u velikom klubu. Sada je lijepo ući u sobu u kojoj se nalaze kopije svih trofeja koje sam osvojio, ali u isto vrijeme je lijepo napustiti sobu i gledati naprijed i postaviti nove ciljeve ispred sebe.
NN: U Bajern ste došli kao dječak. Kako biste u nekoliko rečenica opisali život u Bajernu i šta će Vam uvijek ostati u sjećanju?
LAM: U moje vrijeme Bajern Minhen je bio nešto posebno. Klub je pun tradicije i ekipu su generacijama činili najbolji njemački igrači. Rođen sam i odrastao sam u Minhenu, kao i Franc Bekenbauer. Obojica smo bili kapiteni Bajerna i Njemačke i obojica smo sa njima osvojili Ligu šampiona i Svjetsko prvenstvo. Ovo je činjenica na koju sam najviše ponosan i to je jedan od razloga što sam odlučio da nikada ne napustim Bajern.
NN: Upravo zbog toga sigurno nije bilo lako napustiti Bajern i fudbal?
LAM: Odluke kao ta su veoma teške. Ali, nisam prelomio iznenada. Na početku sam dosta razmišljao o svemu i to mi je dalo samopouzdanja da donesem odluku. Jednostavno osjetite da je vrijeme. Kada je u pitanju reprezentacija, znao sam pola godine ranije da će Mundijal u Brazilu biti posljednji. Upravo zbog toga je taj turnir bio najuzbudljiviji za mene jer je svaka utakmica mogla da bude moja posljednja u nacionalnom timu. Uvijek mi je bilo lijepo u reprezentaciji i svi znamo koliko je teško napustiti nešto što volite.
NN: Dok ste bili aktivan igrač, napisali ste autobiografiju. Tamo između ostalog stoji da Vam je jedan muškarac došao na kućni prag i izjavio Vam ljubav. Možete li da opišete tu situaciju?
LAM: To nije bila nimalo laka situacija. Zašto? Zato što privatni život držim daleko od očiju javnosti i zato što sam srećno oženjen. Biti fan Filipa Lama za mene je značilo da sam poštovan kao fudbaler i samo to.
NN: Već godinu dana niste aktivan igrač. Sigurno sada imate više vremena za porodicu i putovanja. Kako biste opisali Vaš idealan dan?
LAM: Trenutnu situaciju bih opisao kao idealnu. Imam vremena za porodicu, uživam u šetnji sa kćerkom kroz Engleski vrt u Minhenu, pratim sina na treninge fudbala i tenisa i na odmore sa porodicom odlazim tri ili četiri puta godišnje. Bili smo na Ziltu, u Grčkoj, a ove godine planiramo još da idemo u Italiju. U isto vrijeme mi je drago što sam UEFA ambasador za Evropsko prvenstvo i naporno radim kako bi domaćin 2024. bila Njemačka. Nadam se da ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom Balkanu takođe misle da je to dobra ideja.
NN: Da li mislite da će sin krenuti Vašim stopama?
LAM: Stvarno ne znam. Ima samo šest godina i za fudbal je zainteresovan tek oko pola godine. Svjetsko prvenstvo u Rusiji je za njega bio uzbudljiv događaj. Moramo da vidimo koliko će ovo da potraje i koliko dugo će da uživa u fudbalu. Naći će pravi put, siguran sam.
NN: Za kraj, Vaš bivši saigrač Niko Kovač imenovan je nedavno za trenera Bajerna. Da li je on pravo rješenje?
LAM: Vrijeme će pokazati. Lično mislim da je dovoljno dobar za ovaj posao. Bio je centralni vezista, strateg i igrač koji je igrao na najvišem nivou. Iskustvo je sticao u reprezentaciji Hrvatske, a prošle sezone je sa Ajntrahtom osvojio Kup Njemačke. Ima sve preduslove kako bi uspio.
Ponosan na rad sa Gvardiolom
NN: Treniralo Vas je dosta trenera tokom dvije decenije, da li biste mogli nekoga da izdvojite?
LAM: Veoma mi je drago što sam radio sa Pepom Gvardiolom na vrhuncu svoje karijere. Razmijenio sam ideje s njim. U razgovoru smo uvijek bili ravnopravni i to mi je davalo dodatni motiv da pružam najbolje od sebe. Upravo zbog toga sam uvijek znao kako u djelo da sprovedem njegove ideje i koja je strategija najbolja za tim.
Promjene su normalne
NN: Njemačka je razočarala na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, gdje je branila trofej. Da li je vrijeme za neke promjene?
LAM: Kada Njemačka bude eliminisana u grupnoj fazi, to znači da je vrijeme za promjene. Ovo znamo iz prošlosti. Za svaki tim koji brani trofej je veoma teško da na istom nivou bude i na narednom turniru. Njemačka ima dosta odličnih fudbalera i sada joj je potreban novi tim koji će nam donijeti uspjeh ponovo. Činjenica je da promjene moraju da se dese svako malo i to je sasvim normalno.