Početkom 2007. italijanski fudbaler Frančesko Flaki je hodao po oblacima. Kapiten Sampdorije, strijelac više od 100 golova u Seriji A, prvi put na spisku reprezentacije Italije.
A onda je krenuo stranputicom. Bilo je tu svega - i kokaina i sumnji u namještanje.
Vrlo brzo je zbog toga suspendovan, prvo na dvije, pa na 12 godina. I čini se da je sada konačno došlo vrijeme da se vrati fudbalu. Sa svojih 46 ljeta priprema se za povratak na teren.
Oni koji su pratili Seriju A krajem prošlog i početkom ovog vijeka dobro ga se sjećaju, što zbog umijeća, što zbog skandala koji su ga pratili.
Počelo je s optužbama za namještanje utakmica 2006, što i dalje negira i tvrdi da se nečasnim radnjama nije bavio. Januara 2007. je ipak poklekao. Poslije utakmice s Interom bio je pozitivan na kokain i suspendovan na dvije godine.
"U tom trenutku sam izgubio sve. U Đenovi sam bio idol, godinu počeo sa dva gola, dobio poziv za državni tim", premotava Flaki film u intervjuu za BBC.
Međutim, to nije bila samo dvogodišnja suspenzija.
To je bio kraj karijere jedne od najtalentovanijh "desetki" Italije. Samo su legende poput Roberta Manćinija (171) i Đanluke Vijalija (141) postigle više od Flakijevih 110 golova u dresu Sampdorije.
Bilo bi ih i više da nije bilo suspenzije tj. kokaina.
Nakon odslužene kazne ponuđeno mu je da vaskrsne karijeru u Breši i Empoliju u Seriji B. Ali...
"Psihološki nisam više bio ista osoba. Nisam mogao da izbjegnem novi pad", priznaje Flaki.
Decembra 2009. je ponovo pao na testu za kokain. Kako je bio povratnik, ovog puta dobio je suspenziju od 12 godina i kraj karijere.
"Poslije takve sramote počneš da misliš o svemu. O karijeri koju si bacio u kantu za đubre, o imidžu u javnosti, o bolu koji si priredio porodici.
Ljudi mi poslije nisu vjerovali, trebalo je vremena da dokažem da sam shvatio da sam pogriješio, trebalo mi je vremena da izgradim ponovo većinu odnosa", otkriva Flaki i dodaje da o fudbalu nije ni razmišljao:
"Isprva mi je bilo muka dok sam gledao fudbal, ali onda sam zasukao rukave i počeo sve ispočetka. Otvorio sam dva restorana u Firenci i vrijeme provodio služeći hranu."
Tu se polako vratio životu. Sada želi da se vrati fudbalu na bilo koji način.
"Želim da mlađima prenesem ono što sam ja bacio. Nisam ja žrtva. Pogriješio sam i samo ne želim da i drugi idu tim putem... Lako je suditi sa strane. Oni koji me poznaju znaju kakav sam. Isti sam čovjek kakav sam bio prije 20 ili 30 godina. Iste vrijednosti poštujem. Znam da sam pogriješio i pao, ali moraš da staneš na noge. Život je nepredvidiv. Ono što sada želim je da pokažem da mogu da obavljam neku ulogu u fudbala", dodaje Italijan.
Prvo je vodio lokalni Banjo a Ripoli, osvojio ligu i kup. Onda je vodio mlađe selekcije u Sinji 1914, a otkako je pandemija počela drži individualne treninge za pedesetak djece.
Od januara se vraća u petoligaša Sinju 1914. Sada kao igrač. S punih 46 godina, koliko će mu biti kada mu u januaru istekne suspenzija.
Ideja se rodila tako što ga je predsjednik kluba Andrea Balerini, inače i prijatelj, začikavao tvrdnjama da je previše star da opet zaigra.
"Počelo je kao šala, ali smo polako postajali sve ozbiljniji. Nisam igrao pravu 11 na 11 utakmicu punih 12 godina, ali sam čovjek fudbala i živim za emocije, koje su mi toliko nedostajale. Treniram već, osjećaj je isti kao onaj dok sam bio profesionalac. Pritisak je, naravno, drugačiji, ali ta dinamika, život u svlačionici, to je isto na svim nivoima. Znam i da nisam brz kao prije, ali mogu da obavim svoje i pomognem momcima da vjeruju u sebe. Želim i da im pomognem da shvate koliko je fudbal lijep. Ne smiju sebi da dozvole da izgube ono što sam ja bacio", kaže Flaki.
(Mozzart sport)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.