Fudbalsko tržište već godinama "divlja", a u okeanu najvažnije sporedne stvari na svijetu odlično "pliva" balkanski supermenadžer Franjo Vranjković, kojeg svrstavaju među 10 najboljih u svijetu.
On je u ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" pričao o prvim menadžerskim koracima, ali i o tome koliko voli Banjaluku, za koju je emotivno vezan.
Vranjković je godinama uspješan menadžer i vlasnik Sportske agencije "firsteleven ISM" sa sjedištem u Antverpenu. Može da se pohvali transferima mnogih sjajnih fudbalera, kao što su Jaja Ture, Emanuel Eboe, Entoni Modeste... Trenutno vodi brigu o karijerama igrača i trenera poput Dejana Lovrena, Vilija Sanjola, Leona Bejlija, Vilfreda Ndidija, Metjua Valbuene...
Sjajan posao koji radi godinama stavio ga je na sedmo mjesto liste najuticajnijih menadžera, na kojoj su imena poput Horhea Mendeza i Mina Raiole.
"To mi ne znači ništa. Znam da je potpuno nebitno na kojim si mjestima nekih ljestvica. Prije 15 godina bih sebi iskidao nogu za neke ljestvice, jer kada si mlad, žedan si i gladan ugleda i priznanja. Danas znam da je to sve samo posljedica moga truda i rada. Da li sam ja na visini i razini Mendeza i Raiole, to je skroz sporedno. I jednog i drugog poznajem, po mentalitetu i načinu Raiola mi je bliži", rekao je na početku razgovora Vranjković, koji je rođen u Posušju i ističe da voli da dođe u Banjaluku:
"Volim Banjaluku i za nju sam emotivno vezan, najviše zbog Josipa Kužea, koji je u Borcu legenda. Bio sam u Banjaluci nebrojeno puta i opet ću sa zadovoljstvom svratiti.
NN: Koliko je teško danas biti uspješan menadžer i možete li našim čitaocima približiti koliko je naporno pronaći veliki talenata i pomoći mu da postane vrhunski fudbaler?
VRANJKOVIĆ: Moram naglasiti da nisam namjerno postao nogometni menadžer. To se dogodilo slučajno. Kada bih danas ponovo bio mlad i razmišljao čime se želim baviti, ta struka sigurno ne bi bila moja. Veliki broj agencija i menadžera danas ne igra ulogu, način upravljanja strukom igra puno veću ulogu. Najveći dio mladih menadžera su opasni za sebe i za okolicu, najopasniji za djecu koju su im roditelji povjerili. Dosta njih misli da je dijete s ogromnim talentom zlatna žila. Danas je puno lakše pronaći vrhunski talenat, čak i u najzabitijem kraju kugle talenat može da ispliva na vrh. Ali, zato je danas deset puta teže postati vrhunski nogometaš nego prije dvadeset godina. Logika svakog zanata je vrijeme i koncentracija. Danas se svima žuri, siromašnim roditeljima, mladom menadžeru, klubu. Zato se često dogodi da dijete koje je u naraštaju U-17 bilo na svjetskom vrhu odjednom pada na dno i nitko nije u stanju, niti mu je interes, to isto dijete podići.
NN: Godinama ste u ovom poslu, možete li da se prisjetite svog početka i ko su bili prvi fudbaleri s kojima ste sarađivali?
VRANJKOVIĆ: Taj prvi igrač je bio Zigfrid Rajh. On je bio stariji od mene. Zamolio me da koordiniram njegov transfer iz druge u prvu ligu. Taj klub je već bio izjasnio interes, ja sam samo sve finalizirao. Išao sam po svim principima ekonomije, polazio sam od logike da će mu to biti posljednji veliki transfer. Inzistirao sam da mi se dadnu sve slobode da mu napravim transfer koji će mu omogućiti materijalno blagostanje do kraja života, jer mi je bio povjerio da do tada ništa novca nije sklonio na stranu. Moj postupak se jako brzo proširio među igračima ta dva kluba, pa su mi igrači sami počeli dolaziti. Jedan od prvih velikih je bio Jaja Ture, u biti sam njega izmislio, ali to je jedna priča za dva romana.
NN: Na koji transfer sta najviše ponosni i za čim žalite? Da možete nešto da promijenite šta biste učinili drugačije?
VRANJKOVIĆ: Ponosan, to je potpuno krivi pojam, čovjek je ponosan na svoju djecu, ali je moj nedavni transfer Modestea iz Kelna u kineski Tianđin Kvanđin na mene i na sve oko mene ostavio najdublji dojam. Taj transfer sam radio preko četrnaest mjeseci. Transfer je bio tri puta pukao. Svi su na kraju digli ruke od tog transfera, od tog igrača, od Kineza, pa i od mene. No, na kraju sam taj transfer zaokružio s rekordnim izlaznim obeštećenjem iz Njemačke u Kinu. Ali da za nečim u poslu žalim, ne žalim niti za bilo čim, no kada ste me već zatekli, to pitanje mi do sada nitko nije postavio. Jedno mi je krivo, Niko Kovač, kada mu je bilo šesnaest godina, dolazio je kod mene u ured i tražio od mene njegu i pokroviteljstvo. Ja to nisam shvatio dovoljno ozbiljno, to mi je jako krivo. Šta bih danas učinio drugačije? Ništa! Svakom dođe vrijeme u životu kada shvatiš koliko smo nesavršeni, ali da nas upravo takve Bog voli. I zato ako nisi nekom namjerno učinio zlo, ni za šta se ne trebaš kajati. Tako kako je, tako je dobro i tako je bilo najbolje, jer si u datom trenutku dao sve od sebe, ako voliš svoj posao, ako ga ne voliš idi saditi tikve u polju.
NN: Iz godine u godinu se sve veći novac vrti u fudbalu. Da li je samo nebo granica kada su u pitanju transferi i da li uskoro možemo očekivati da neko obori rekord Nejmara?
VRANJKOVIĆ: Postavlja se pitanje što je "uskoro"? Mislim da će tržište još nekoliko godina divljati. Ovo je tek početak razbacivanja novca na obeštećenja. Doći će vrijeme kada će investitori ili vlasnici klubova tražiti solidna, razumna rješenja. No, kao i sve u evoluciji civilizacije, i ovo će pasti kao kula od karata.
NN: UEFA na neki način pokušava da ograniči udio agenata u transferima. Koliko je to realno i koliko to može da Vam oteža posao?
VRANJKOVIĆ: Nitko ne smije povjerovati da UEFA ili FIFA imaju namjeru bilo koga ograničiti. Dok velike cifre i veliko ludilo vladaju tržištem, do tada se UEFA i FIFA mogu radovati velikom interesu medija i potrošača. FIFA nema više nikakve kontrole nada mnom ukoliko svake godine platim porez i nisam kažnjavan. Kvalitetan nogometni menadžer funkcionira kao menadžer neke pop zvijezde, samo što vlada veća kontrola. Ja osobno volim tu kontrolu. Ipak ti netko povjeri svoje dijete i ti si dužan pred Bogom i svijetom o tom djetetu voditi istu brigu kao o svojem. Ne može nikako biti, pošto si se ti sebi zakleo napraviti veliki novac, da će ti za to poslužiti tuđe dijete. Postoji obostrani interes, ali on mora biti u nekom razumnom i realnom razmjeru.
Posjedujemo pet škola fudbala
NN: Koliko fudbalskih talenata može da se pronađe na postoru bivše Jugoslavije i da li trenutno pratite nekoga?
VRANJKOVIĆ: Sigurno se može pronaći jako puno talenata, jer su genetski za taj sport stvoreni. Moji suradnici i ja ne pratimo nikoga. Trenutno imamo jako puno igrača od godišta 1996. do 1998. pod ugovorom. Upravo oko njih ima jako puno posla. I pošto smo prije dvije i pol godine u Ekvadoru pokrenuli nogometnu školu, ona je već rodila prve plodove godišta 2000. koji su upravo na putu u život profesionalca. Kako vidite, moja "pronalaženja" funkcioniraju drugačije, agencija posjeduje pet nogometnih škola širom svijeta.
Moja struka na Balkanu na lošem glasu
NN: Možete li da opišete odnos agent - fudbaler/trener pošto javnost često smatra da je klijent u vlasništvu agencije?
VRANJKOVIĆ: Mogu opisati odnos s igračem kod nas. Naša zadaća je što prije formirati ličnost tog mladog čovjeka te kod njega stvoriti čvrst mentalni sklop da se radi o njegovom novcu i da je to razlog zašto on stoji u centru pažnje. Odnos trenera i nogometaša se općenito promijenio. Treneri su pod tolikim pritiskom da nisu više u stanju biti drugi otac igraču kao što je to bilo prije desetak godina. Treneri isto tako više ne žele biti odgovorni za sudbinu igrača. Može biti da je Balkan specifičan vezano za tvrdnje da je nogometaš u vlasništvu agencije?! Možda postoje agencije koje to imaju za cilj. Meni je jasno da je moja struka na Balkanu na lošem glasu, ali isto tako znam da je negdje drugdje sasvim obični i normalni posao kao i dimnjačar ili kuhar.