BERLIN - Sindikat njemačkih fudbalera (VdV) alarmirao je javnost aktuelnim podacima o osiguravanju egzistencije igrača, prema kojima svaki četvrti profesionalac na kraju karijere bankrotira ili je prezadužen.
"Oni znaju da jure prema zidu, ali oni ne koče", tim je riječima predsjednik VdV-a Ulf Baranovski zaprepastio njemačku javnost i razbio uvriježeno mišljenje o fudbalerima koji na kraju karijere imaju podeblji račun u banci, uz nekoliko sportskih automobila u garaži komforne vile na rubu Minhena, Berlina ili Frankfurta.
"Između 20 i 25 posto svih profesionalaca nakon fudbalske karijere ili je prezaduženo ili je bez prebijene pare", rekao je Baranovski za agenciju SID.
Kako je naveo, njihova egzistencija zavisi od pomoći države (socijalna davanja) ili supruga, naravno ukoliko supruge uopšte rade.
"Zato mi našim članovima preporučujemo da ne kupuju skupe automobile već da ulažu u obrazovanje. Kad-tad dođe 'dan X', a svako zna da na fudbalskom terenu samo jedan jedini prekršaj može značiti 'dan X'", kaže Baranovski o mogućnosti da teška povreda u tren oka prekine sportsku karijeru vrhunskih fudbalera i dovede u pitanje njihovu egzistenciju.
Po informacijama Udruženja profesionalnih fudbalera, samo oko deset posto njemačkih vrhunskih igrača tokom karijere zaradilo je toliko novca da se ne mora brinuti za "stare dane".
Razlike u primanjima u njemačkom profesionalnom fudbalu su drastične pošto je "profesionalac" svaki igrač koji ima ugovor s nekim klubom iz prve, druge ili treće lige, a klubovi po pravilu ne objavljuju primanja igrača.
Poznato je, međutim, da u nižim ligama, gdje ne nastupaju profesionalci, mnogi igrači mjesečno dobijaju maksimalno 400 evra i to pod uslovom da su klubovima non-stop na raspolaganju.
"Kako to može da funkcioniše", pita se Baranovski aludirajući na jednostavnu ćinjenicu da ti fudbaleri moraju da zarade za život "van fudbalskih voda".
Najbolji igrači iz Bundeslige godišnje zaraduju i po nekoliko miliona evra, ali su oni manjina i nisu predmet briga VdV-a. Brige sindikatu pričinjavaju igrači kojih je najviše i čije godišnje plate iznose možda i po nekoliko stotina hiljada evra.
"To je na prvi pogled mnogo novca koji je kriv da igrači počnu da žive na 'visokoj nozi' i ne štede za vrijeme nakon profesionalne karijere. Ili imaju loše savjetnike. Novac razbacuju investirajući ga preko sumnjivih finansijskih savjetnika; mnogi se jednostavno ne brinu dovoljno oko finansijskih aspekata", objasnio je Baranovski, dodajući da su čest problem i roditelji igrača.
"Klubovi umiju da im prodaju iluzije koje nije moguće ispuniti. Pogotovo mladi roditelji veruju da će baš njihovo dijete jednog dana postati superzvijezda. To zaista postigne samo nekoliko igrača", poručio je Baranovski.
Sindikat njemačkih igrača opominje da nije pametno sve karte u karijeri staviti isključivo na fudbal. Potreban je i "plan B", prije svega dobro obrazovanje, kako bi u slučaju potrebe egzistencija mogla biti osigurana i na radnom mjestu koje nema veze sa fudbalom.
Minhenski Bajern je jedan od boljih primjera što se toga tiče, jer se oduvijek brinuo oko svojih bivših zvijezda. Bajern sarađuje sa jednom poznatom gimnazijom u blizini klupskih prostorija, u kojoj je, kao primjer, maturirao nekadašnji golman tog kluba Mihael Rensing, sada član Kelna.
"Kod nas je najvažnija škola, pa tek onda fudba", tvrdi Horst Šmidbauer, koordinator gimnazije za saradnju s vrhunskim sportistima i dodaje: "Život nakon fudbala je duži nego sama fudbalska karijera!"