Neprofitna organizacija "Sirotinjski fudbal" (Slum soccer) kroz svijet fudbala želi da pruži nadu djeci koja žive u sirotinjskim četvrtima u Indiji. Od 2001. spasila je bezbroj dječaka i djevojčica od siromaštva u Indiji.
Da li siromašna djeca imaju jednaka prava da se igraju i uživaju u životu kao i bogata? Ovo pitanje stalno je postavljao profesor Vidžaj Barse, sportski instruktor sa Univerziteta Nagpur, koji je jednog kišnog popodneva 2001. vidio djecu kako igraju fudbal u blatu sa plastičnom kantom umjesto lopte. Dok je posmatrao njihovu ljubav prema fudbalu, pomislio je: "Zašto ne dati ovoj djeci šansu da izađu iz blata uz pomoć fudbalskog kluba koji bi bio osnovan samo za njih?" Tog istog dana posjetio je 16 sirotinjskih četvrti i pozvao djecu da igraju u timovima i tada je rođen "Sirotinjski fudbal".
Cilj neprofitne organizacije sa sjedištem u Nagpuru je da stanovnicima sirotinjskih četvrti i beskućnicima omogući bolji život kroz fudbal, a prima odrasle i djecu od osme godine starosti.
"Počinjemo sa jezikom fudbala. Vrijednosti poput timskog duha, vjernosti i osjećaja zajedništva su nam na prvom mjestu", rekao je Abhijet Barse, vođa i sin osnivača organizacije, i dodao:
"Za odrasle imamo posebne škole gdje dobijaju osnovno obrazovanje i gdje im se pomaže sa nekim manjim poslovima. Glavna ideja koja stoji iza ovoga je da uposlimo mlade i stare i da im pružimo što više obrazovanja kako bi bili iskorijenjeni društveni zločini i stvorilo bolje društvo."
Trening djece i put ka njihovom boljem životu nije bio jednostavan poduhvat.
Barse je vidio djecu kako igraju fudbal u blatu sa plastičnom kantom
"Imali smo problema. Ponekada i sa vođama sirotinjskih četvrti. Često smo imali i ozbiljne prepreke prilikom prikupljanja sredstava. Mnogi ljudi su nas pitali zašto želimo da djeca igraju na internacionalnom nivou. Žalosna je činjenica da mnogi Indijci ne vide sportske događaje kao pretjerano bitne nego više kao potpuni gubitak vremena za siromašne ljude", rekao je Barse.
On je dodao da su mnogi roditelji zabranili djeci da igraju fudbal i da su ih umjesto toga slali da zarade novac na ulici.
"Neka djeca su bila uključena u antisocijalne aktivnosti, a neka su imala disciplinske probleme. Zato sakupljanje djece pod jednim krovom, stvaranje tima i zajedničkih vrijednosti nije bio lagan posao", prisjeća se Barse.
Međutim, za neke je ljubav prema fudbalu bila prevelika. Godine 2008. Homekant Surandase izborio se protiv društvenih predrasuda kako bi se pridružio "Sirotinjskom fudbalu" i učinio nešto sa svojim životom. Danas je trener u organizaciji.
"Divno je vidjeti kako nas i naš talent poštuju širom svijeta. Kada idem u sirotinjske četvrti posmatraju me kao uzor. Nema riječi kojim mogu objasniti taj osjećaj", rekao je Surandase.
Trener je i Akileš Paul.
"Kada nam se Akileš pridružio već je učestvovao u nekim antisocijalnim aktivnostima. Odgovarajuće obrazovanje i ljubav prema igri učinile su ga poštovanim i uglednim građaninom", rekao je Barse.
Klub se udružio sa mnogim volonterskim organizacijama širom zemlje da regrutuju talente i treniraju ih za bolji život.
"Naš moto je da pomognemo da što više djece živi normalno. Treniramo ih da igraju i da budu poštovani građani", rekao je Barse.
Timovi su igrali brojne nacionale i internacionalne utakmice, a u oktorbu će Indija nastupiti na Svjetskom kupu za beskućnike u Meksiku.