Fudbal

Kako se kovala Borčeva titula: Podsmijeh iz FBiH stimulus i čudo od trenera

Kako se kovala Borčeva titula: Podsmijeh iz FBiH stimulus i čudo od trenera
Foto: N.N. | Kako se kovala Borčeva titula: Podsmijeh iz FBiH dodatni stimulans, čudo od trenera
N.N.

Trijumfom nad Tuzla Sitijem (2:0) u pretposljednjem kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine, banjalučki Borac i matematički je potvrdio osvajanje šampionske titule. I to poslije decenije posta. Pomenuti uspjeh još više dobija na važnosti kada se u obzir uzmu sve okolnosti vezane za šampionski put.

Banjaluka je čekala na nešto ovakvo, ali realno, malo ko se mogao nadati da će upravo sezona na izmaku biti ta dugo željena, koja će donijeti šampionski pehar u Platonovu ulicu.

MOZZART kvota na pobjedu Borca 2,45

Punih deset godina, Borac je kuburio. Poslije te prve titule u istoriji osvojene u sezoni 2010/2011, u nekoliko navrata su crveno-plavi ispadali iz društva najboljih, pa se kroz Prvu ligu Republike Srpske opet vraćali na premijerligaške terene. Iako je prošle godine, Borac sticajem nekih čudnih okolnosti (prekida Premijer lige zbog korona virusa) izborio izlazak na evropsku scenu, teško je neko mogao očekivati da će ova sezona biti BUM.

Najavljivan je pohod na Evropu, ali su se u borbi za titulu uglavnom izdvajali Sarajevo, Zrinjski, Željezničar. Pred sam početak sezone, tadašnji šef stručnog štaba banjalučana Vlado Jagodić optimistično je najavio šampionsku titulu, što se u BiH javnosti uglavnom posmatralo sa podsmijehom. Njegove riječi još su više izgubile na značaju kad je nakon prve polusezone, Borac završio na petom mjestu, sa čak 13 bodova zaostatka za vodećim Sarajevom.

FAKTOR MARKO MAKSIMOVIĆ

Smijenjen je tada iskusni stručnjak, a na njegovo mjesto sjeo je Marko Maksimović. Bivši fudbaler Borca i Sarajeva, dobio je šansu da omladinske selekcije zamijeni seniorskim što je bilo poprilično veliki zalogaj za njega. Bar se tako činilo. Pogotovo u pripremnom periodu gdje Borac nije uspio da postigne niti jedan jedini gol. Niti jedan.

Činilo se da će Maksimović otići prije nego što je i sjeo kako treba, ali je proljeće otvorio domaćom pobjedom protiv Olimpika (2:0). Nakon toga, uslijedio je meč koji je, čini se, umnogome uticao na dalji rasplet situacije. Poraz u Mostaru od Veleža (0:2). To je bila utakmica koja je trebala da se desi Banjalučanima, da bi ih razdrmala. I tako je i bilo.

Od tada, devet vezanih pobjeda u svim takmičenjima, što ih je dovelo do druge pozicije i situacije da Sarajevu 'pušu' za vrat. Redom su padali Široki Brijeg, Radnik, Mladost, pa opet Radnik, Klis, Olimpik, Sarajevo, Klis i Široki Brijeg. Opet je nakon toga uslijedio Velež i opet meč u kojem su Borčevci 'kliknuli'.

Bili su nadomak poraza do 89. minute, ali su uspjeli da izjednače i osvoje vrijedan bod. Ne toliko vrijedan za tabelu, koliko na psihičkom planu. Sarajevo je počelo da ispušta prednost, a Borac da dodaje gas. Naredna četiri meča protiv Krupe, Zrinjskog, Željezničara i Tuzle te isto toliko pobjeda, bila su dovoljna da se preskoči bordo tim i onaj prvobitni cilj Evrope premaši šampionskom titulom. Dakle, Marko Maksimović uspio je da ugradi pobjednički DNK u fudbalere i nekakvom čudnom energijom, ali i kvalitetom pokaže da se Borac može vratiti na stare staze slave.

"Ovu titulu posvećujem dušebrižnicima i medijima iz Federacije BiH koji su sve vrijeme nastojali da ospore sve dobro što radimo. Ti pritisci su nam pomogli da ovo uradimo. Išli smo polako, korak po korak, bez puno pompe i uspjeli. Iskreno, prvobitni cilj je bio izlazak u Evropu, ali kada smo vidjeli da možemo i da nam se ukazala šansa, iskoristili smo je", riječi su perspektivnog stručnjaka nakon osvojene titule.

Marko Maksimović je postao najmlađi trener u istoriji Premijer lige BiH koji je uspio osvojiti titulu. Uradio je to sa nepunih 37 godina, a sa trona je skinuo Dženana Uščuplića. Aktuelni trener Sarajeva je prije šest sezona bio šampion, a tada je imao 40 godina. Maksimović je tako već upisao svoje ime u klupsku ali i istoriju Premijer lige, a ukoliko bi se desilo da u danas odvede Borac i do trofeja u Kupu BiH, postao bi tek treći trener kome je pošlo za rukom da osvoji duplu krunu, nakon Husrefa Musemića i Amara Osima.

IGRA NA GOL VIŠE, VRANJEŠ MOTOR, REŠETANJE ZAKARIĆA I BILBIJE

Već na izmaku prošle sezone znalo se da Borac ima kvalitetan igrački kadar, te da nije potrebno puno da se sve to fino posloži. Kao i prošle sezone, tako i ove nosioci su bili ofanzivci. Borac je igrao na gol više, a imao je i razloga za takav način igre. Borčev motor pokretao je Stojan Vranješ, iskusni majstor koji je pred povratak u Banjaluku iz inostranstva, istakao da se vratio upravo zbog titule, što je na koncu i ispunio.

"Ovo mi je najdraža titula u karijeri. Pri kraju karijere u mom gradu, za ovo sam dao obećanje i ovo je nešto posebno za mene. Zajedništvo je donelo titulu, iako se nije tako činilo u početku. Mnogo sam srećan, a u Borcu ću ostati i narednu sezonu, ako me ne otjeraju", kroz smijeh će prva vedeta crveno plavih.

Vranješ je postigao 15 golova, te je na vrhu liste strijelaca sa Nemanjom Bilbijom. Goran Zakarić je postigao 12, a Almedin Ziljkić sedam. Kada se tome pridoda da je napadač Jovo Lukić koji je propustio kompletan drugi dio sezone, a u prvom čak osam puta tresao mreže, dovoljno govori kakav napadački potencijal ima banjalučki klub. Svakako, tu treba spomenuti i Elvisa Mehanovića i grka Panajotisa, koji nisu golgeteri ali je njihov uticaj na igru neosporan.

Naravno, ne može se osporiti ni važnost ni kvalitet ostalih igrača.

Na golu je Bojan Pavlović, iskusni golman koji je svojevremeno branio i u Crvenoj Zvezdi, a u Premijer ligi je još nosio dresove Sarajeva i Čelika. Nebrojeno mnogo puta, Pavlović je bio nerješiva enigma za protivničke napadače, a ponajviše se pamti njegova odbrana protiv Sarajeva na Koševu, kada je odbranio čist zicer Sušiću pri rezultatu (0:0), što je svakako bio vjetar u leđa da njegov tim na kraju upiše pobjedu.

Od odbrambenih igrača svakako se izdvajaju bekovi Aleksandar Subić i Dino Ćorić koji su još jednom potvrdili svoju klasu. Nekadašnji štoper Partizana Marko Jovanović zbog povrede je propustio drugi dio sezone, ali su ga na pravi način zamijenili Dejan Uzelac, Đorđe Ćosić i Đorđe Milojević. Neizostavan tandem Borčeve sredine terena činili su Marko Brtan i Aleksandar Vojnović, a tu se pridodavao i Dejan Meleg, nekadašnji fudbaler Crvene Zvezde.

I naravno, već pomenuta potentna ofanzivna trojka Zakarić, Ziljkić, Vranješ koja je bila neizostavni dio crveno plave lokomotive.

Premijer liga još nije završena, ostalo je još jedno kolo, ali su stvari riješene, bar za Borac. Oni su pred svojim navijačima, na Gradskom stadionu, uz zvuke Lige šampiona proslavili dugo željenu titulu Premijer lige Bosne i Hercegovine. I nije to kraj. Borčev uspjeh može biti još veći. Tim Marka Maksimovića ima priliku da se domogne duple krune. U finalu Kupa BiH u srijedu će odigrati protiv Sarajeva. Igra se jedna utakmica, tako da je sve moguće. Borac je u naletu, puca od samopouzdanja, ima priliku da ispiše istoriju, dok bordo timu ne cvjetaju ruže.

Pogledaj sve kvote kladionice MOZZART na navedeni meč.

Najčitanije