Kada se sastanu Seltik i Lacio, priča gotovo nikada ne ostaje ograničena na teren, rezultat i fudbal.
Susreti škotskog i italijanskog kluba posljednjih godina postali su svojevrstan sudar dvije izrazito različite navijačke kulture - jedne čiji najaktivniji dio otvoreno njeguje ljevičarske i antifašističke poruke i druge čiji su pojedini najradikalniji navijački krugovi decenijama povezivani sa krajnjom desnicom, neofašizmom, rasizmom i antisemitizmom.
Zbog toga se pred njihove međusobne utakmice ne govori samo o taktici, sastavima i formi. U prvi plan ponovo izlaze Benito Musolini, politička istorija Italije, irski korijeni Seltika, ultrasi, zastave i transparenti, ali i pitanje koliko politika zapravo može biti odvojena od fudbala kada je decenijama ugrađena u identitet pojedinih navijačkih grupa.
Musolini na transparentu - ali naglavačke
Jedna od najupečatljivijih epizoda u odnosu dvije navijačke grupe dogodila se 2019. godine, kada su se Seltik i Lacio sastali u Ligi Evrope.
Prije utakmice u Glazgovu, grupa navijača Lacija privukla je pažnju prolazeći gradom uz fašističke pozdrave. Na stadionu ih je, međutim, dočekao odgovor Seltikovih pristalica - transparent sa likom Benita Musolinija prikazanog naglavačke i porukom "Follow Your Leader", odnosno "Slijedite svog vođu".
Simbolika je bila sasvim jasna.
Musolinija su italijanski partizani uhvatili i pogubili u aprilu 1945. godine, u posljednjim danima Drugog svjetskog rata u Evropi. Njegovo tijelo potom je odneseno u Milano i javno izloženo naglavačke. Upravo na tu istorijsku epizodu aludirao je transparent Seltikovih navijača.
Pol Mekvejd sa portala "Shamrock", posvećenog Seltiku, opisao je reakciju domaćih navijača kao izrazito pozitivnu.
"Koliko se sjećam, reakcija na stadionu bila je slavlje. Bio je to Musolini, znalo se da će to uznemiriti navijače Lacija, a istovremeno je podrška time svrstavana uz antifašizam. To je veoma dobro prihvaćeno", rekao je Mekvejd.
Lacio i krajnja desnica - veza koja traje decenijama
Važno je naglasiti da se politički stavovi radikalnih grupa ne mogu automatski pripisati svim navijačima jednog kluba. Treba znati da svi navijači Lacija ne dijele stavove najekstremnijih grupa.
Ipak, povezanost dijela Lacijeve ultra scene sa krajnjom desnicom dobro je dokumentovana.
Džejms Montagju, autor knjige "1312: Among the Ultras", objašnjava da su Lacijevi ultrasi od sedamdesetih godina prošlog vijeka razvijali izrazito desničarski i neofašistički identitet.
Problem se nije završio na političkoj ikonografiji.
Tokom godina bilježeni su slučajevi rasističkih i antisemitskih poruka, fašističkih pozdrava i veličanja Musolinija. U aprilu 2019. Lacio se javno distancirao od grupe svojih pristalica koje su u Milanu razvile transparent u čast Musolinija, dok su u odvojenom incidentu zabilježene rasističke uvrede na račun fudbalera Milana Tijemuea Bakajoka. Klub je tada tvrdio da je riječ o "izolovanim elementima" i odbacio generalizovanje ponašanja manjeg broja ljudi na kompletnu navijačku bazu.
Još jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 2017. godine, kada su Lacijevi navijači koristili naljepnice sa likom Ane Frank u dresu gradskog rivala Rome, uz antisemitske poruke.
"Dijabolik" - čovjek koji je simbolizovao moć ultrasa
Posebno mjesto u istoriji Lacijeve radikalne tribine zauzima grupa "Irriducibili", odnosno "Nesalomivi".
Njihov dugogodišnji vođa Fabricio Pišiteli, poznat pod nadimkom Dijabolik, postao je jedna od najmoćnijih figura italijanske ultra scene. Njegov uticaj odavno je prevazilazio organizovanje navijanja.
Pišiteli je bio povezan sa rimskim kriminalnim podzemljem, a bio je osuđivan i zbog krivičnih djela povezanih sa trgovinom drogom. Ubijen je 2019. godine u Rimu.
Njegova moć unutar navijačke scene bila je tolika da je imao pristup trening-centru Lacija i kontakt sa ljudima iz kluba. U jednom trenutku sastao se čak i sa tadašnjim kapitenom i budućim svjetskim prvakom Alesandrom Nestom kako bi razgovarao o lošoj formi ekipe.
Prema izvještajima iz tog perioda, Pišiteli je skoro tri decenije bio jedna od vodećih figura grupe "Irriducibili", dok su se oko njega preplitali ekstremna politika, biznis, navijački uticaj i organizovani kriminal.
Odakle uopšte dolazi kultura ultrasa?
Fenomen ultrasa mnogo je širi od Lacija.
Savremena ultras kultura razvila se u Italiji tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, a snažno se proširila tokom osamdesetih i devedesetih. U Italiji je dobila značaj koji prevazilazi klasično navijanje - postala je društveni, kulturni, politički, pa u pojedinim slučajevima i ekonomski fenomen.
Montagju razvoj te kulture povezuje i sa italijanskim konceptom "campanilismo" - snažnim osjećajem pripadnosti vlastitom gradu, kvartu ili lokalnoj zajednici.
Šezdesete i sedamdesete u Italiji istovremeno su bile period ogromnih političkih napetosti. Tokom takozvanih "Godina olova" zemlja je bila pogođena političkim nasiljem i terorizmom krajnje ljevice i krajnje desnice. Dio takve atmosfere preselio se i na stadione.
Tribine su postale prostor za zastave, pjesme, baklje, koreografije i političke poruke.
Kada je Serija A tokom devedesetih postala najatraktivnija fudbalska liga svijeta, globalnu popularnost nije stekla samo zahvaljujući zvijezdama na terenu. Spektakl na tribinama takođe je postao dio njenog identiteta, pa se italijanska ultra estetika proširila širom svijeta.
Seltikova priča počinje sa siromašnom djecom Glazgova
Na drugoj strani nalazi se Seltik, klub čiji je identitet neraskidivo povezan sa irskom zajednicom u Škotskoj.
Klub je osnovan 1887. godine, a centralna figura bio je brat Volfrid, irski marista koji je radio sa siromašnom djecom u Glazgovu. Ideja je bila da se kroz fudbalske događaje prikuplja novac kako bi se pomoglo u obezbjeđivanju hrane siromašnim učenicima.
"Volfrid je bio direktor škole u Bridžtonu i shvatio je da bi obezbjeđivanje hrane djeci podstaklo siromašne roditelje da ih šalju u školu. Nakon nekoliko humanitarnih fudbalskih utakmica vidio je da je to način da se prikupi novac za obroke. Zajedno sa ostalima iz parohije pomislio je da bi trebalo da osnuju svoj fudbalski klub", objasnio je Mekvejd.
Irska tradicija ubrzo je postala sastavni dio kluba, uključujući pjesme i organizovana gostovanja njegovih pristalica.
Nasljeđe osnivača i danas je vidljivo na Seltik parku, gdje se nalazi statua brata Volfrida, za koju su novac prikupili upravo navijači.
Green Brigade i politička ljevica
Seltikov irski identitet tokom vremena je dobio i snažnu političku dimenziju.
Klub se tradicionalno povezuje sa škotsko-irskom i katoličkom zajednicom, mada takve odrednice, kao i kod Lacija, ne mogu obuhvatiti desetine hiljada ljudi različitih političkih uvjerenja.
Posebno značajna postala je navijačka grupa Green Brigade iliti Zelena brigada, osnovana 2006. godine.
Njeni pripadnici poznati su po lijevim političkim stavovima i javnom isticanju tema poput antirasizma, socijalne nejednakosti i podrške Palestincima.
Džo Miler, dugogodišnji saradnik Seltikovog fanzina "Not The View", smatra da takve akcije mogu imati i edukativnu funkciju.
"Zelena Brigada govori o tome šta radi vlada, o rasizmu, bankama hrane - a tamo imate 60.000 ljudi. Možda nemaju svi isti stav, ali to su dobre vrijednosti", rekao je Miler.
"Ako jedno mlado dijete to vidi i počne da istražuje, onda je to dobro. To je obrazovanje koje ne dobijate na drugim mjestima", dodao je.
Paolo di Kanio - heroj oba kluba koji pokazuje koliko su se putevi razišli
Možda nijedna osoba ne simbolizuje politički paradoks odnosa Seltika i Lacija bolje od Paola di Kanija.
Italijan je tokom igračke karijere nosio dres oba kluba i među navijačima stekao status fudbalskog heroja. Međutim, kasnije je postao poznat i po svojim političkim stavovima i fašističkim gestovima.
Tokom rimskog derbija 2005. godine Di Kanio je prema tribini sa Lacijevim pristalicama uputio pozdrav ispruženom rukom, što je izazvalo ogromne kontroverze.
Mekvejd smatra da bi Di Kanijeva otvorena politička uvjerenja i tetovaža povezana sa Musolinijem danas značili da u Seltikovoj navijačkoj kulturi više ne bi bio prihvaćen na isti način, dok je među dijelom pristalica Lacija zadržao kultni status.
"Kada je bio kod nas, nismo u potpunosti razumjeli njegove političke stavove, a on ih je držao za sebe", rekao je Mekvejd.
Krađa zastave kao najveće poniženje
Iza političke priče kriju se i nepisana pravila evropske ultras scene.
Jedno od njih kaže da je među najvećim trofejima moguće ukrasti glavnu zastavu protivničke grupe, zatim je na svojoj tribini pokazati okrenutu naglavačke i na kraju spaliti.
Prema Montagjuu, gubitak najvažnijeg transparenta ili zastave tradicionalno se smatra tolikom sramotom da se od grupe očekuje čak i da prestane da postoji.
Kao jedan od najpoznatijih primjera navodi grupu "Fedayn" Rome, čiji su transparent oteli ultrasi Crvene zvezde, odnijeli ga u Beograd i spalili.
Zbog takvog mentaliteta transparent Seltikovih navijača sa Musolinijem nije predstavljao samo političku provokaciju. U svijetu ultras kulture on je postao simbol međusobnog neprijateljstva dvije tribine.
Duel iz 2019. nije ostao samo na transparentima
Atmosfera je bila napeta i na terenu.
Seltik je u oktobru 2019. na svom stadionu savladao Lacio rezultatom 2:1, a pobjedonosni pogodak postigao je Kristofer Žilijen u 89. minutu.
Dvije sedmice kasnije Škoti su napravili još veće iznenađenje.
Na Olimpiku u Rimu Lacio je poveo golom Ćira Imobilea, ali je Džejms Forest izjednačio, da bi Olivije Ntčam u petom minutu sudijske nadoknade pogodio za pobjedu Seltika od 2:1.
Bio je to istorijski rezultat - prva Seltikova pobjeda u Italiji iz 13 pokušaja, kojom je škotski klub osigurao evropsko proljeće dvije utakmice prije kraja grupne faze.
Nisu svi navijači Lacija desničari, niti svi navijači Seltika ljevičari
U priči koja lako može skliznuti u generalizacije, ova činjenica ostaje ključna.
Lacio ima i navijače koji su otvoreno antifašistički i antirasistički orijentisani. S druge strane, ni svaki čovjek koji dolazi na Seltik park nije politički aktivista niti dijeli sve stavove Zelene Brigade.
Miler je to opisao objašnjavajući da među njegovim prijateljima postoje brojni ljudi koji na utakmice dolaze jednostavno da gledaju fudbal i nisu uključeni u političku stranu navijačke kulture.
Upravo zato politički identiteti dva kluba prije svega predstavljaju dominantne karakteristike njihovih najglasnijih i najorganizovanijih navijačkih grupa, a ne političke deklaracije svakog pojedinačnog navijača.
Ultrasi kao mnogo složeniji fenomen
Iako se ultra kultura često povezuje sa nasiljem, ekstremizmom i incidentima, Montagju upozorava da ona nije svuda ista.
Kao primjer navodi Njemačku, gdje organizovane navijačke grupe imaju značajnu ulogu u zaštiti tradicionalnog modela vlasništva poznatog kao pravilo "50+1". Njemački ultrasi organizovali su i proteste protiv visokih cijena ulaznica, komercijalizacije fudbala, ograničenja za gostujuće navijače i veza velikog fudbala sa Katarom.
Zbog toga ultrasi mogu biti i kanal kroz koji mladi ljudi traže identitet, pripadnost i mogućnost da utiču na klub i društvo - bilo sa lijeve ili desne strane političkog spektra.
Problem nastaje kada taj identitet pređe granicu između političkog izražavanja i mržnje, rasizma, antisemitizma ili nasilja.
Istorija između Seltika i Lacija starija je od modernih ultrasa
Zanimljivo je da odnosi Seltika i Lacija nisu uvijek bili obilježeni današnjim političkim neprijateljstvom.
Dva kluba povezao je još papa Pije XII.
Povodom Svete godine 1950. organizovan je fudbalski susret koji je trebalo da simbolizuje evropsko pomirenje nakon Drugog svjetskog rata, a izabrani su upravo Seltik i Lacio. Škotski fudbaleri putovali su u Rim i Vatikan, gdje su se susreli sa papom.
Prijateljski ton nije dugo trajao na terenu - na utakmici su isključena dvojica fudbalera, dok je Seltik u revanšu u Glazgovu slavio sa ubjedljivih 4:0.
Više od sedam decenija kasnije, odnos dva kluba dobio je potpuno drugačiju simboliku.
Seltik i Lacio danas predstavljaju jedan od najupečatljivijih primjera koliko evropski fudbal može biti povezan sa istorijom, identitetom i politikom. Na jednoj strani stoje irsko nasljeđe Seltika, Zelena Brigada i antifašističke poruke, a na drugoj istorija krajnje desnice među dijelom organizovanih Lacijevih ultrasa.
Zbog toga Musolinijev lik na tribinama, politički transparent ili ukradena zastava u ovom slučaju nisu samo navijačka scenografija.
Oni predstavljaju nastavak mnogo starijih priča.
Jer kada se sastanu Seltik i Lacio, istorija ne ostaje izvan stadiona - ona ulazi na tribine zajedno sa navijačima.