Evropsko prvenstvo u fudbalu jedan je od najvećih sportskih događaja, odmah iza Mundijala i olimpijskih igara. Kada je tako, onda nije čudno da svi igrači sanjaju evropsku krunu, koja je mnogim velikanima ostala neostvarena želja.
Osvajali su nacionalna prvenstva i kupove, odlazili do kraja u evropskim klupskim takmičenjima, bili proglašavani najboljim svjetskim fudbalerima, ali do titule prvaka Evrope sa reprezentacijom nikada nisu stigli.
Žist Fonten: Igrao za Francusku od 1953. do 1960. Na SP 1958. je postavio teško dostižan rekord - postigao je 69 pogodaka. Učestvovao je samo na jednom EP i to onom prvom 1960. u Francuskoj, kada su "trikolori" završili na četvrtom mjestu.
Euzebio: Sjajni portugalski napadač nikada nije izborio završnicu evropskog prvenstva, a za reprezentaciju je od 1961. do 1973. u 64 nastupa zabio 41 gol.
Dragan Džajić: Najbolje godine proveo u Crvenoj zvezdi. Jedan od najvećih srpskih fudbalera za Jugoslaviju je igrao 15 godina, od 1964. Bio je jedna od zvijezda završnog turnira EP 1968. u Italiji, kada je domaćin u ponovljenoj finalnoj utakmici bio uspješniji sa 2:0.
Bobi Čarlton: Legenda Mančester junajteda je sa Englezima 1966. postao svjetski prvak. Te godine je i dobio "Zlatnu loptu". Ali, evropske krune se nije dokopao.
Kevin Kigen: Bio je najbolji strijelac kvalifikacija (sedam pogodaka), ali finale EP u Italiji 1980. nije vidio. Najspektakularnije nastupe imao je u Liverpulu, s kojim je osvojio sve najvažnije evropske i domaće trofeje.
Davor Šuker: Najbolji strijelac SP u Francuskoj 1998, a jedino EP mu je bilo 1996. u Engleskoj. Hrvatska je zastala u četvrtfinalu, a Šuker je na tom prvenstvu tri puta zatresao mrežu.
Hristo Stoičkov: Prgavi Bugarin najbolji je fudbaler svoje zemlje u istoriji. Na EP 1996. je igrao sjajno, ali njegova Bugarska nije imala snage za prolaz grupe.
George Hadži: Za Rumuniju nastupio 125 puta, a kakva je igračina bio dovoljno će reći nadimak Maradona sa Karpata. Učestvovao je na tri SP i isto toliko EP, ali bez značajnog uspjeha.
Paolo Maldini: S Milanom osvojio sve trofeje, ali s reprezentacijom se nikada nije popeo na sam vrh, iako je bio na tri SP i tri EP.
Andrij Ševčenko: Najveću slavu dostigao u Milanu, ali smotru najboljih evropskih reprezentacija s Ukrajinom nikada nije uspio da izbori.
Luis Figo: Za Portugal odigrao 117 utakmica, a najbliži tituli evropskog prvaka bio je na EP 2004, kada su Portugalci izgubili od Grčke u finalu.
Raul Gonzales: Legenda Reala, najbolji je golgeter Lige šampiona i "furije" svih vremena, ali rezultati s reprezentacijom kvare njegovu sjajnu statistiku. Nikada sa Španijom nije otišao do kraja.
Roberto Bađo: Najbolje godine proveo u Juventusu, ali reprezentacije se neće sjećati po dobrome. Na tri SP Italija je uvijek gubila na jedanaesterce, a EURO nikada nije vidio.