Nekada je bio jedan od najpoznatijih stadiona u Ljubljani i mjesto velikih fudbalskih utakmica, a danas je Plečnikov stadion za Bežigradom zatvoren, zarastao i gotovo neprepoznatljiv.
Stadion Bežigrad decenijama je bio jedan od simbola slovenačkog fudbala. Na njemu su igrali Olimpija i reprezentacija Slovenije, a kroz njegove tribine prošle su generacije navijača još iz vremena Jugoslavije.
Danas je slika potpuno drugačija. Teren i dijelove tribina preuzelo je rastinje, objekat je zatvoren za javnost, a nekadašnji sportski centar već godinama čeka rješenje za budućnost.
Kako piše Vijesti.ba, fotografije današnjeg Bežigrada teško je povezati sa stadionom na kojem su nekada igrane velike utakmice.
Kako je nastao čuveni Bežigrad?
Istorija stadiona seže čitav vijek unazad.
Gradnja je počela 1925. godine prema zamisli jednog od najpoznatijih slovenačkih arhitekata Jožeta Plečnika, a prvobitno je bio namijenjen katoličkom gimnastičkom društvu Orel.
Novac za izgradnju prikupljan je čak i putem lutrije, a radovi su trajali godinama. Novi veliki zahvat uslijedio je 1935. zbog euharistijskog kongresa u Ljubljani, dok je kompleks dodatno dograđivan i kasnije.
Poslije Drugog svjetskog rata stadion je postao prvenstveno sportski objekat i decenijama je bio dom ljubljanske Olimpije.
Na njemu su igrane i utakmice reprezentacije Slovenije, uključujući neke od najvažnijih mečeva iz perioda kada je slovenački fudbal počeo da bilježi velike međunarodne uspjehe.
Kako je stadion završio zaključan i zarastao?
Problemi su postajali sve veći početkom ovog vijeka. Stadion više nije mogao da zadovolji savremene zahtjeve za velike međunarodne fudbalske utakmice, a istovremeno su počele rasprave o njegovoj obnovi.
Poslovni čovjek Joc Pečečnik uključio se u projekat 2007. godine, kada je s Mestnom občinom Ljubljana i Olimpijskim komitetom Slovenije osnovana kompanija Bežigrajski športni park.
Ideja je bila da istorijski stadion bude obnovljen i uklopljen u savremeni sportsko-poslovni kompleks.
Planovi su, međutim, naišli na niz prepreka – od zaštite kulturnog nasljeđa i vlasničkih pitanja do protivljenja dijela stanovnika okolnih zgrada i problema s pribavljanjem potrebnih dozvola.
Slovenački N1 ranije je detaljno opisao kako je stadion nakon 2007. ograđen i zatvoren za javnost, dok je projekat obnove godinama ostajao zaglavljen između investitora, institucija i protivnika predloženog rješenja.
U međuvremenu je propadanje nastavljeno.
Stadion Bežigrad (znany też jako Plečnikov stadion), zbudowany w 1935 roku, a dzisiaj opuszczony i zarośnięty Kiedyś tu grała Olimpija Lublana i reprezentacja Słowenii pic.twitter.com/AZmp5QbeK8
— Wielkopolski Futbol (@WlkpFutbol) April 29, 2025
Zašto stadion ne može jednostavno biti srušen?
Bežigrad nije samo napušteni fudbalski stadion.
Riječ je o značajnom djelu Jožeta Plečnika i zaštićenom kulturnom nasljeđu, zbog čega eventualna obnova mora voditi računa o očuvanju njegovih arhitektonskih elemenata.
Koliko je njegova sudbina privukla pažnju izvan Slovenije pokazuje i činjenica da ga je organizacija Europa Nostra 2020. uvrstila među sedam najugroženijih lokaliteta kulturnog nasljeđa u Evropi.
Upravo je sukob između želje da stadion ponovo dobije funkciju i zahtjeva da se sačuva Plečnikovo nasljeđe jedan od razloga zbog kojih rješenje godinama nije pronađeno.
Ni danas priča nije završena. Stadion se i u slovenačkoj javnosti i tokom 2026. pominje kao jedan od velikih neriješenih projekata.
Na Bežigradu je slavila i BiH
Stadion ima posebno mjesto i u istoriji reprezentacije Bosne i Hercegovine.
BiH je 10. novembra 1996. upravo na Bežigradu igrala protiv Slovenije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine.
Reprezentacija BiH povela je već u petom minutu golom Elvira Bolića, a Meho Kodro je u 33. minutu pogodio za 2:0.
Zlatko Zahovič je iz penala smanjio na 2:1, ali je BiH sačuvala prednost i iz Ljubljane odnijela pobjedu.
Stadion na kojem više nema fudbala
Bežigrad je u međuvremenu ostao iza zatvorenih vrata, dok je ulogu glavnog ljubljanskog fudbalskog stadiona preuzeo moderni kompleks Stožice.
A mjesto na kojem su nekada bile pune tribine danas izgleda sasvim drugačije.