"Ne postoji veća tama od ignorisanja", lijepo zapisa Šekspir. A došla su takva vremena, mučna, u kojima ljudi nestaju sa lica zemlje jer njihove muke ignorišu mnogi.
Ignorišu čak i oni koji bi mogli da pomognu. Tako to biva - u društvu ispraznih tema, ignorisanje važnog je logična posljedica. A nema važnijeg od života. Naročito dječjeg. Zato je ovo jedna važna lekcija. Više podsjetnik, zapravo.
Sindrom iritabilnih creva (IBS) je jedna jako teška bolest. Crijeva ne funkcionišu kako treba, i to hronično. Neki bolesnici imaju konstantne zatvore, neki konstantne dijareje, a neki naizmjenično jedno pa drugo. Ljekari ni dan danas ne znaju šta je uzrok. Prosto, ne zna se. A kako izgledaju stalne, svakodnevne muke znaju samo bolesnici, i njihovi bližnji.

Ipak, ne mora u životu ljudi koji se muče da bude sve crno. Za jednu lekciju na tu temu pobrinuli su se u fudbalskom klubu Ajaks, koji su uz pomoć humanitarne fondacije učinili da mali, osmogodišnji Džej-Džej Vilems zaboravi na IBS koji ga muči i ostvari svoj san.
Pozvali su ga. Proveli kroz klupske prostorije. Potpisali ugovor sa njim. I omogućili mu da debituje.
Uoči utakmice sa NEC Bredom, na konferenciji za novinare trener slavnog amsterdamskog kluba Frank de Bur iznenadio je novinare:
"Dobar dan. Želimo da vam predstavimo našeg novog igrača. Džej-Džej je lijevo krilo i na treningu nas je oduševio. On je brz, pametan, odličan igrač. Zna mnogo o fudbalu, vidjećete i sami iz njegovih poteza. Obratite pažnju na ovog malog momka, još jedan heroj rođen je u Ajaksu", rekao je nekadašnji reprezentativac Holandije, sada strateg čuvenog kluba, poznatog upravo po slavnoj školi fudbala.

I, Džej-Džej je počeo da živi svoj san. Odradio je zagrijavanje zajedno sa prvim timom, baš pred meč sa Bredom. Izašao je na teren kao član prvog tima. Izveo početni udarac.
A taj udarac uzdrmao je temelje najveće tame ljudskog roda, ignorisanja onih kojima je pomoć potrebna.
Onako, među nama govoreći, ignorisanje uzmiče pred nastupima ljudskosti. Beži, u panici, jer radost nastupa. A nje najviše ima kada volimo one koji su pokraj nas - baš kao sebe same.
Ova priča služi samo da vas podsjeti na to.
