Fudbal

Marić ide u penziju

Marić ide u penziju
Marić ide u penziju
N.N.

Nekadašnji golman Veleža Enver Marić (62), ovih dana završava svoju aktivnu sportsku karijeru i to kao trener golmana u sada već bivšem bundesligašu Herti, prenosi "Dojče vele".

"Panter sa Neretve" i "Leteći Mostarac", kako su ga svojevremeno zvali ljubitelji fudbala, iza sebe ima 42-godišnju sportsku karijeru, obilježenu uspjesima.

"Rado se sjećam svojih početaka u Veležu, daleke 1967. godine i divnih nastupa za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije, za koju sam prvi put zaigrao pet godina kasnije u Beogradu, protiv Sovjetskog Saveza. Imao sam čast da 'plavi' dres obučem 32 puta", priča Marić.

Gol Veleža branio je više od 600 puta, a poslije toga u njemačkom Šalkeu je zabilježio više od 150 nastupa. U popularni klub iz Gelzenkirhena došao je 1976. i ostao dvije godine. Nakon toga, srce ga je ponovo povuklo na Neretvu, u rodni Mostar, sve do ratne 1993. godine, kada je morao da napusti grad. Imao je sreću da nađe posao u timu koji se zove "sreća", u dizeldorfskoj Fortuni, s kojom je prošao trnovit put od Treće do Prve lige Njemačke. Nakog toga su mu bila otvorena vrata za berlinskog prvoligaša Hertu, gdje je ostao do dana današnjeg.

"U tih 12 godina bilo je jako lijepih momenata. Igrali smo čak i u Kupu evropskih šampiona, protiv timova kao sto su Čelsi i Inter. To je bilo sjajno vrijeme, puni stadioni", sjeća se Marić.

Protekla godina bila je veoma turbulentna za berlinski klub. Poslije velikog broja poraza i promjene trenera, Herta je ispala iz Bundes lige. Marić ne želi mnogo da priča o razlozima koji su odveli Hertu u niži rang:

"Morali smo zadržati igrače poput Marka Pantelića i Josipa Šimunića. Oni su otišli, a klub nije doveo igrače tog kvaliteta".

Marić želi posebno da istakne da ne napušta Hertu zbog ispadanja u Drugu ligu, jer, kako kaže, on nije čovjek koji bježi s "broda koji tone".

"Odlazak sam davno dogovorio s rukovodstvom kluba", ističe legendarni Mostarac.

Marić je odavno planirao da sredinom ove godine ode u zasluženu penziju, te da se posveti porodici. Njegov sin Leo živi u Dalasu i takođe se bavi fudbalom.

"Radujem se susretima s djecom i unucima. Imam tri unuke i jednog unuka, neki od njih žive u Americi, i posjećivaću ih redovno. Jednom nogom ću ostati i u Berlinu, ali želim se vratiti u rodni Mostar, to je za mene najljepši grad na svijetu", kaže Marić. 

"Leteći Mostarac", koji je branio i za reprezentaciju svijeta i Evrope, ubuduće će, dakle, letjeti između Evrope i Amerike, gdje mu žive djeca, dok će u Mostaru pomagati tamošnjim klincima, djeci koja sanjaju da jednog dana budu popularni i voljeni kao on.

4

godine (od 1972. do 1976.) Enver Marić je bio nezamjenjiv na golu reprezentacije Jugoslavije.

Najčitanije