Nema privredne oblasti koja nije teško pogođena svjetskom finansijskom krizom, pa tako je već žestoko načet i profesionalni fudbal, ocjenjuju njemački i drugi evropski analitičari.
"Površinski gledano, sve je u redu - igrači i treneri i dalje primaju plate kao i ranije, obavljaju se, mada mnogo skromnije nego ranije, transferi iz kluba u klub, ali ne lezi vraže, ispod Mire sto đavola vire", napisao je sportski magazin iz Nirnberga "Kiker", ukazujući na nevolje najvećih evropskih klubova.
U Njemačkoj, najuspješniji i najbogatiji klub je svakako aktuelni šampion Bajern iz Minhena, ali kako kaže menadžer Uli Henes, ni Bavarcima nije lako u ovo krizno vrijeme.
"Ovo će biti naša najteža poslovna godina za posljednje tri decenije", izjavio je Henes "Kickeru".
Bajern će, na primjer, morati da se na ljeto, u prelaznom roku, ponaša mnogo skromnije nego ranijih godina, kada je u svoje redove dovodio zvijezde poput Italijana Tonija, Francuza Riberija ili Nijemca Miroslava Klosea.
Slično je i s londonskim Čelsijem, koji se godinama razmetljivo razbacivao stotinama miliona evra za kupovinu novih igrača, pa je tako taj klub, vlasništvo ruskog milijardera Romana Abramoviča, stekao igrački visokokvalitetnu ekipu.
Drugo je pitanje, međutim, zašto ta i takva ekipa nije uspjela da se popne na sam vrh Evrope, a jedan od odgovora bi mogao biti - zato što novac može da pokrene mnogo šta, ali ne može baš sve.
Mančester junajted, na primjer, troši mnogo manje novca od Čelsija, ali ga troši pametno - za mlade igrače poput Kristijana Ronalda, koji je u Mančesteru stasao u jednog od najboljih na svijetu.
Upravo to je razlog što je klub menadžera Aleksa Fergusona već dvadesetak godina najbolji klub Engleske, a sada i zvanično najbolji u Evropi.
Ove godine, međutim, i Čelzi će morati da stegne kaiš, jer se Abramovičevo bogatstvo (do ljeta minule godine 23,5 milijarde evra) istopilo na svega 3,3 milijarde.
Ni drugim engleskim klubovima nije lako - duguju ukupno 2,5 milijarde evra. Nekoliko njih već je ponuđeno na prodaju (Everton, Njukasl, Portsmut...), ali nevolja je u tome što niko neće ili ne može da ih kupi.
Aktuelni mini-prelazni rok završen je, ali spektakularnih transfera nije bilo ni u Engleskoj, ni u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, pa ni u Španiji, fudbalskoj naciji poznatoj po tome što oduvijek živi iznad svojih mogućnosti.
U Engleskoj, slavni Liverpul je januara prošle godine potrošio 230 miliona evra (prema tadašnjem kursu) za kupovinu novih igrača, a sada klub menadžera Rafe Beniteza traži novog sponzora koji bi mu pokrio gubitak u visini 120 miliona evra.
U Francuskoj, sedmostruki uzastopni šampion Lion, koji je lani nerazumno potrošio 60 miliona evra za igrače osrednjeg kvaliteta, još nije kupio nijednog novog igrača, uprkos velikim kadrovskim problemima i u odbrani i u napadu.
"Moramo da se, u ovoj krizi, racionalnije ponašamo", kaže Bernar Lakomb, bivši slavni fudbaler kluba s ušća Sone u Ronu, specijalni savjetnik svemoćnog i veoma uspješnog predsjednika i vlasnika kluba Mišela Ole.
Klub je minule nedjelje saopštio da akcije Liona sada vrijede na berzi samo deseti dio onoga što su vrijedile prije nego što je buknula svjetska ekonomska kriza.
Ima, doduše, u svijetu fudbala i onih - uglavnom naftnih bogataša iz arapskog svijeta - koji se još, ne samo razbacuju milijardama, već i nude za kupovinu novih igrača višestruko više cijene od tržišnih.
Tako je šeik Mansur bin Zajed al Nahjan prvo platio 42,5 miliona evra Realu iz Madrida za prelazak Robinja u Mančester Siti, bar dvostruko više nego što taj brazilski reprezentativac stvarno vrijedi, a potom je bacio pravu bombu na tržište transfera, ponudivši 271 milion evra za Brazilca Kaku iz Milana.
"Novac će uništiti fudbal", kaže Ivica Osim, nekadašnji jugoslovenski reprezentativac, a danas vrlo uspješan trener, uzimajući za primjer Mančester Siti.
"Čelnici Mančester Sitija nisu svjesni šta rade. Zar im nije jasno da će ostali igrači sutra zatražiti da i oni dobiju približno istu platu kao nove, skupo plaćene zvijezde", izjavio je Osim "Kikersu", dodajući da su igrači često spremni da, ako treba, bojkotuju preskupo plaćene kolege.
"Ljubomora je opasna stvar u životu", dodaje Osim, koji danas živi u Gracu, u Austriji.
Sreća je, ipak, za fudbal - i u tome se slažu svi ljubitelji fudbala - što se Kaka, na kraju, odlučio za fudbal, a ne za milione, kojih ionako ima dovoljno u Milanu.
"Pa, valjda u životu ima i nečega što se ne da kupiti za pare", s olakšanjem je odahnuo komentator italijanske televizije RAI Đanpjero Galeaci, neposredno pošto je saznao za odluku Kake da ostane u Milanu.
Osim smatra da "nepristojna ponuda" šeika iz Ujedinjenih arapskih emirata Kaki nije samo pitanje brazilskog igrača, već i test mogućnosti drugih velikih klubova.
"To je enormno mnogo novca, ponuda kojoj čovjek teško može odoljeti, pa to nije mogao ni Silvio Berluskoni, koji se već bio pomirio s gubitkom Kake. Jeste joj, srećom, odolio Kaka, odlučivši se radije za fudbal tamo gdje postoji radost igre, a ne za rad u najam", kaže Osim.
Španci pred ponorom
Analize španskih fudbalskih stručnjaka govore da se fudbal u ovoj sezmlji suočava s realnom mogućnošću velikog finansijskog kolapsa, jer samo pet klubova posluje s profitom. Analize pokazuju da su španski klubovi u sezoni 2006/2007. napravili ukupan dug od 2,78 miljardi dolara. Oko 40 odsto tog duga odnosi se na kratkotrajne pozajmice, koje su mnogi uzimali kako bi finansijski preživjeli samo jednu sezonu. Klubovi su se previše oslanjali na profit od prodaje igrača, a era velike potrošnje u transferima je stvar prošlosti. Kao rješenje za izlazak iz krize navodi se i promjena vlasničke strukture klubova, jer se pojedini klubovi, poput Reala i Barselone, vode se kao udruženja građana s posebnim ovlaštenjima.
Real bogatiji
Finansijska kriza udarila je cijeli fudbalski svijet, tačnije sve, osim klubova koje drže kladionice. Dok se gotovo svi engleski i većina svjetskih klubova hvata za glavu, madridski Real mogao bi postati još bogatiji. Najtrofejnijem evropskom fudbalskom gigantu glavni sponzor je internet kladionica Bwin, kojoj i dalje posao ide fantastično.
Glavobolja "đavola"
Finansijska kriza udarila je i Mančester junajted, koliko zbog kopnjenja bogatstva njegovih vlasnika, toliko i zbog velike krize njihovog glavnog sponzora. AIG, američka osiguravajuća kuća, umalo je bila pred bankrotom, pretrpjela je goleme gubitke koje je nedavno djelimično sanirala američka vlada, a nedavno su raskinuli saradnju s "crvenim đavolima".