Kapa dole svim ljudi koji dolaze iz Republike Srpske da bodre reprezentaciju Srbije, Partizan ili Crvenu zvezdu. Njihova podrška nam je uvek davala dodatnu energiju i hvala im.
Ovo je za "Nezavisne" rekao Nenad Đorđević, legendarni fudbaler i kapiten "crno-bijelih", koji je bio član ekipe aktuelnog prvaka Srbije koja je pravila najbolje rezultate na međunarodnoj sceni u novijoj istoriji kluba. Prije nekoliko godina je u Švedskoj završio igračku karijeru i ostao je da živi na hladnom sjeveru. U Kalmaru je završio karijeru i tamo je ostao s porodicom, a uz to je u ovom klubu počeo da trenira mlađe kategorije. Ističe da mu je kao i svakom "našem čovjeku u tuđini" i dobro i loše.
"Ono što meni treba ovde nema. Drugačiji je način života, ovde nema društva. Što se tiče porodice, ovde je bolje nego u Srbiji. Čovek nikad nije zahvalan. Da sam u Beogradu ili Banjaluci verovatno bi mi dosadio takav način života. Ovde sada gradim neko novi put i videćemo dokle ću da doguram", izjavio je Đorđević, koji polako i sigurno plovi kroz trenerske vode.
NN: Kako je Vama izgledao prelazak iz igračkog na trenerski posao, koliko je bilo teško naučiti se na novu ulogu?
ĐORĐEVIĆ: Suočio sam se s prelaskom iz igračkog u, da kažem, neki normalan život. Mnogi su mi govorili da karijera kratko traje, ali sad kad pogledam bili su u pravu. Dok igraš nisi svestan situacije. Kada završiš onda kažeš - što je bilo lepo. Radio si što si voleo, putovao si, upoznao mnogo ljudi... Sad počinjem sve od nule. Kad sam završio lutao sam. Bilo je nešto kao daj da otvorim neki kafić. Ipak, skoro sam završio za A licencu i počeo s radim sa decom. Svi mislimo da imamo dara za trenera, ali ono što znam jeste da imam veliku volju da probam.
NN: Za mnoge uspješne fudbalere logičan je potez prelazak u trenerske vode. Ko je Vaš idol i na čiju fudbalsku ideologiju se najviše ugledate?
ĐORĐEVIĆ: Dosta godina proveo sam u Partizanu i tamo radio s mnogo trenera. Uvek se ugledam na Partizan, koji ima najbolju školu fudbala. Uzori su mi Ljubiša Tumbaković, Slaviša Jokanović, Vladimir Vermezović... Ako mogu da biram izabrao bih put kojim je išao Tumbaković, koji je veliki trener. Trenerska uloga je drugačija od igračke, to su dva različita pojma i veže nas samo fudbal.
NN: Igrali ste na vrlo zahtjevnoj poziciji, koga Vam je bilo najteže čuvati i od koga ste najviše učili tokom karijere?
ĐORĐEVIĆ: Moram da izdvojim jednu osobu. Bili smo saigrači, a svima nama je bio kao trener. To je Zoran - Bata Mirković. Danas smo kumovi, veliki prijatelji, od njega sam dosta učio. On je ostavio najveći pečat na mene. Što se tiče rivala, to je Arjen Roben, koji me uništio u meču s Holandijom (Mundijal 2006). Bili su tu još Filipo Inzagi, Ronaldo, Didije Drogba... Što se tiče domaćih igrača, najviše me namučio tandem Nikola Žigić - Marko Pantelić, koji su po mom mišljenju bili tada najbolji na Balkanu.
NN: Bili ste član posljednje generacije Partizana koja je prezimila u Evropi, te godine se stekao utisak da ste mogli još dalje, ali desio se CSKA u osmini finala Kupa UEFA.
ĐORĐEVIĆ: Možda smo mogli više, ali mislim da je to bio realan rezulatat. CSKA je tih godina vodio veliku ulogu u Evropi. Bilo je i dosta nesrećnih okolnosti. Igralo se na lošem terenu, bilo je blato. Ali za tu generaciju to je bila kruna. Prošli smo tada tešku grupu. Timski duh nas je vodio do uspeha. Slično je bilo i nekoliko godina ranije u Ligi šampiona.
NN: Spomenuli ste grupnu fazu Lige šampiona, tada je malo nedostajalo da u Beogradu padne veliki Real Madrid.
ĐORĐEVIĆ: Atmosfera u klubu je bila fenomenalna. Mnogo teže se dolazilo do grupne faze, mi smo morali da preskočimo Njukasl, koji je bio top klub. Doskora nisam bio svestan koliko smo dobrih šansi promašili i u Beogradu i Madridu. Suprotstavili smo se čuvenim "Galaktikosima", nadigravali smo se s njima. Kući smo bili bolja ekipa.
NN: Tada Vam je saigrač bio Taribo Vest, za kojeg kažu da je često znao da baca magiju. Da li je bilo nekih rituala prije utakmice?
ĐORĐEVIĆ: To se kitilo. Nije bilo magije. Samo je održao govor pred revanš u Njukaslu. Znao je da možeš da igraš protiv svakoga i tada je rekao da prolazimo sigurno. Bio je veliki igrač i svi smo ga voleli. Bila je privilegija igrati s njim.
NN: Partizan je ove godine prezimio u Evropi, kakve šanse dajete ovoj ekipi?
ĐORĐEVIĆ: I Zvezda i Partizan su napravili veliki uspeh. Partizan je izvukao protivnika po meri. Ali moraju meč da ga shvate ozbiljno. Partizan nije favorit, ali šanse su 50:50. Mislim da su se nadali jedni drugima.
NN: Nedavno je svjetlost dana ugledala Vaša fotografija sa Dejanom Stankovićem, Sašom Ilićem i Markom Pantelićem. To pokazuje veliko prijateljstvo i pored rivalstva?
ĐORĐEVIĆ: Teren je jedno, a prijatelji su večni. Drago mi je bilo kada je Vujadin Savić javno čestitao Partizanu na prolasku grupe Lige Evrope. Volim rivalitet i kada sedimo šalimo se između sebe. Svi volimo Partizan ili Zvezdu, ali ništa ne može da poremeti prijateljstvo.
NN: Za kraj da li se vidite na klupi Partizana?
ĐORĐEVIĆ: Trenutno ne, jer sam početnik, ali imam san da vodim Partizan. Kao igrač sam maštao da igrama u Partizanu, sada tako maštam i kao trener. Daću sve od sebe pa ćemo videti.
Verujem u ekipu
NN: Kakva su očekivanja od Srbije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji?
ĐORĐEVIĆ: Ova generacija ima potencijal. Imamo dobre pojedince. Imamo šanse da idemo dalje. Brazil, Švajcarska i Kostarika su jaki protivnici i neće nam biti lako. Iskreno verujem u ovaj tim da će proći grupu.
Visina samo izgovor
NN: U Rusiji ste svojevremeno dobili otkaz zbog visine, iako ste bili kapiten Krila Sovjetova. Kako ste reagovali na to?
ĐORĐEVIĆ: To je bio samo izgovor. Svaki trener hoće svoje strance. Fudbal je takav. Igrao sam i bio kapiten sezonu ranije i zatim je trener odlučio da svi stranci mogu da idu. Malo me to pogodilo, ali tako to funkcioniše u tom poslu.