Fudbal

Odluka je pravična

Odluka je pravična
Odluka je pravična
Dino Skokić

Stefan Gavarić, prvotimac tuzlanske Slobode, ovoga proljeća zasjenio je najboljeg strijelca ili asistenta Premijer lige BiH.

Naime, slučaj "Gavarić" bio je centralna tema gotovo svih nogometnih razgovora u našoj zemlji, a Izvršni odbor IO N/FS BiH poslije tri mjeseca peripetija napokon je stavio tačku na "i" odlukom da susret 16. kola između Slobode i Sarajeva bude registrovan postignutim rezultatom u ponovljenoj utakmici (1:0).

"Zalagao sam se za pravično rješenje i smatram da je odluka upravo takva. Meni kao sportisti imponuje činjenica sa je moj klub u samo 10 dana u dva navrata na zelenom terenu savladao izuzetno kvalitetnu ekipu Sarajeva", kaže dvadesetdevetogodišnji Beograđanin u razgovoru za "Nezavisne".

NN: Nema sumnje da ste dobili na publicitetu, no uz Vaše ime nerijetko su se vezivale i nečasne radnje. Kako to komentarišete?

GAVARIĆ: Čuo sam za razne priče koje nemaju osnova i naravno da nisu tačne. Ne osjećam se krivim jer cjelokupni slučaj nije bio plod moje greške. Istina je da je Sloboda od Olimpika dobila praznu ispisnicu, te da od tada počinju svi problemi. Pošto je slučaj okončan, zaista ne bih, a i nemam snage vraćati se u 16. kolo. Gledam samo sadašnjost i budućnost, a moj klub je sa 39 bodova dospio do sedme pozicije.

NN: Ostavićemo slučaj "Gavarić" po strani. Vi ste u dosadašnjoj karijeti igrali u 14 klubova. Zbog čega ste "ptica selica"?

GAVARIĆ: Objašnjenje je sasvim jednostavno. Nisam jedini koji živi od fudbala i čim se finansijska situacija u nekom klubu zakomplikuje, gledam da promijenim sredinu. U Premijer ligi BiH igrao sam za Rudar iz Ugljevika, Slaviju, Olimpik i Slobodu. Igrao sam i za nekoliko klubova u Srbiji, za Zetu iz Crne Gore i Žilinu iz Slovačke.

NN: Gdje ste se osjećali najbolje, a gdje najviše zaradili?

GAVARIĆ: Definitivno mi je najbolje u BiH, a najviše sam zaradio u Slovačkoj. U biti, primanja u zemljama EU su neuporediva s ovdašnjim, ali šta da se radi, takav sam put odabrao. Imam 29 godina i još očekujem pravi inostrani angažman.

NN: Zašto ste se vratili iz Žiline?

GAVARIĆ: Igrao sam dobro, ali povreda prepona bila je presudna. U prvi mah nije na vrijeme dijagnosticirana. Patio sam, igrao pod bolovima i nakon toga došlo je do prekida saradnje. Ipak, od igranja u Žilini uspio sam da kupim stan u Beogradu, tako da sam bar nešto zaradio. Inače, za Žilinu sam odigrao i jedan susret u okviru Kupa UEFA s bečkom Austrijom.

NN: Igrali ste u dva razdoblja Premijer lige BiH. Tačnije, u sezoni 2004/2005. i u tekućoj. Kada je igran bolji nogomet?

GAVARIĆ: Bez ikakve sumnje 2004. godine kada sam nosio dres ugljevičkog Rudara. Ekipe su bile znatno bolje, a tada se i mnogo bolje zarađivalo. Igrao sam za Ugljevik koji se jedne godine borio za Evropu, a druge za opstanak. Ipak, ovogodišnja borba za opstanak u Premijer ligi BiH sa Slobodom za mene je najteže iskustvo. Na kraju smo uspjeli jer zaista imamo dobar tim i vrsnog trenera. Od saigrača bih pohvalio Denisa Mujkića i Semjona Miloševića.

NN: Pošto ste "ptica selica", koji Vam je trener najviše pomogao u karijeri, a koji odmogao?

GAVARIĆ: Zvonko Živković mi je kao drugi otac. On me doveo u Zemun, zbog njega sam igrao u Ugljeviku. Uvijek kada sam u Beogradu vidim se i popričam s njim. Zahvalan sam i Husrefu Musemiću, koji me prošle jeseni vratio u Premijer ligu BiH, ali i mom sadašnjem treneru Vlatku Glavašu, pred kojim je velika karijera. Nema onih koji su mi odmogli jer nikad nisam bio alibi igrač.

NN: S krajem prvenstva ističe Vam ugovor sa Slobodom. Ostajete li ili idete?

GAVARIĆ: U Slobodi sam izvanredno primljen. U posjetu su mi dolazili prijatelji, brat, snaha i svi su oduševljeni gradom. Iskreno, volio bih da ostanem, ali još nije bilo nikakvih pregovora. Mnogo toga će zavisiti od razgovora s rukovodstvom. Što se mene tiče, nemam ništa protiv ostanka na "Tušnju".

Daleko od reprezentacije

Stefan Gavarić rođeni je Beograđanin, koji je svojevremeno kao perspektivan sportista od Vijeća ministara BiH dobio državljanstvo naše zemlje. O mogućnosti igranja za reprezentaciju BiH kaže:

"Zaista ne mislim o tome i po mom mišljenju je to veoma, veoma daleko. Nakad sam bio kandidat za A2 reprezentaciju, ali nikada nisam debitovao. Ponavljam da je meni 29 godina i po mojoj procjeni, punom snagom mogu igrati još šest ili sedam godina", kaže Gavarić.

Najčitanije