Sad je stvarno dosta, na kraju sezone ću završiti karijeru, izjavio je legendarni Paolo Maldini za italijanske medije.
Oproštajne konferencije za medije nisu nikakva novost za kapitena Milana, a i javnost se pomalo navikla na tekstove o njegovom definitivnom povlačenju, po pravilu praćene onima o "samo još jednoj sezoni". Legendarni fudbaler Milana, u nekoliko navrata najavljivao je penzionisanje od 2005. godine, a sada je uveliko 2009. Ovog puta, poslije poraza u 172. derbiju protiv Intera, fudbaler koji će u junu napuniti 41 godinu rekao je:
"Danas sam ovdje pred vama jer i dalje osjećam zadovoljstvo dok igram fudbal. Smatram da je neophodno imati sreću, ali i izbjeći teške povrede da biste doživjeli karijeru kakvu imam ja. Ipak, čak je i moje tijelo počelo da osjeća ožiljke i ovo će definitivno biti moja posljednja sezona. Ne vjerujem da ću više moći da nastupam na ovako visokom nivou", izjavio je Maldini, koji je cijelu karijeru, tačnije 25 sezona, proveo u Milanu.
Paolo Maldini rodio se 26. juna 1968, naravno u Milanu. Kako mu je otac bio legenda kluba, bio je predodređen da se zaljubi u crveno-crnu kombinaciju. Odrastao je na stadionu, gledao stare majstore na terenu, ali i kod kuće. Živio je s klubom i u klubu. Kao klinac je prosto morao da se oproba s loptom. A kako je bio fantastično talentovan za ono što Italijani naročito znaju da cijene, za igru u odbrani, vrlo brzo je došao do prvog tima. Sa samo 16 godina 1985. debitovao je u Seriji A u meču s Udinezeom. Već sljedeće godine otac Ćezare ga uvodi u mladu reprezentaciju, za koju je odigrao 12 utakmica i postigao čak pet golova, mada je i tada više volio da bez faula, onako majstorski, italijanski, oduzme loptu.
Teško je nabrojati sve trofeje, titule, finala i velike utakmice koje je Paolo Maldini odigrao. Dosad je osvojio sedam "skudeta" i pet titula u Ligi šampiona, kao i pregršt trofeja u ostalim takmičenjima. Odigrao je i izgubio još tri finala Lige šampiona - s Marseljom 1993. i Ajaksom 1995, a poraz na penale od Liverpula 2005. godine (u regularnom dijelu rezultat je bio 3:3 iako je Milan na poluvremenu vodio 3:0) pamti kao najteži trenutak u karijeri. Međutim, majstor kakav jeste, upravo na toj utakmici postigao je najbrži gol u istoriji finala Lige šampiona, već u 55. sekundu. Na tom za njega i Milan "tragičnom" susretu je zapisan i u istoriju fudbala kao najstariji strijelac u finalu najelitnijeg evropskog takmičenja. Ali, dočekao je osvetu. Samo dvije godine kasnije Milan dobija Liverpul u reprizi finala i tako Maldini osvaja, zasad, posljednji trofej s klubom za koji je zvanično odigrao više od 1.000 utakmica. Kao nasljednik Franka Barezija, kapitensku traku nosio je većim dijelom klupske i reprezentativne karijere.
S reprezentacijom Italije Maldini nije učestvovao u pohodu na titulu prvaka svijeta 2006. godine, kada je već bio "penzionisan", ali je 1994. godine bio drugi, a 1990. godine treći. Na prvenstvima Evrope jednom je osvojio srebro (2000), a jednom bronzu (1988).
"Trica" rezervisana za sina
Tokom cijele karijere, pa tako i danas, Paolo Maldini nosi na dresu broj tri, koji u Milanu neće nositi više niko, osim ako se sin, trinaestogodišnji Kristijan, jednog dana ne probije do prvog tima. Tako bi se Milanova jedinstvena klupska tradicija nastavila.
Osvojio 25 trofeja s "rosonerima"
Paolo Maldini je s Milanom osvojio više trofeja od većine klubova na svijetu. U riznici su pet titula Kupa, odnosno Lige šampiona (1989, 1990, 1994, 2003, 2007), sedam titula prvaka Italije (1988, 1992, 1993, 1994, 1996, 1999, 2004), Kup Italije (2003), četiri Superkupa Italije (1992, 1993, 1994, 2004), pet Superkupova Evrope (1989, 1990, 1994, 2003, 2007), Internacionalni kup odnosno FIFA klupsko prvenstvo svijeta (1989, 1990, 2007).