On je jedan od najboljih fudbalskih golmana koje je BiH dala i jedan od legendarnih čuvara mreže beogradskog Partizana.
Fahrudin Omerović (50), rođeni Dobojlija, karijeru je počeo u Slogi, a proslavio se tuzlanskoj Slobodi i Partizanu. Igrao je i za turski Kodžaelispor i Istanbulspor. Što se tiče reprezentativne karijere, imao je tu "sreću" da je bio u selekciji reprezentacije Jugoslavije u vrijeme kada je u usponu snage bio Timislav Ivković pa je uglavnom "grijao" klupu. Za reprezentaciju BiH nastupio je u tri utakmice.
Na klupu slavnog Fenerbahčea došao je zajedno s Ajkutom Kocemanom, kojem je povjerena uloga sportskog direktora i šefa stručnog štaba.
"U Fenerbahče smo stigli u veoma nepovoljnom trenutku, poslije gubitka titule u posljednjem kolu. Imali smo na raspolaganju 15 igrača, od kojih su bila četiri juniora. S takvim igračkim kadrom dočekali smo utakmice sa Jang bojsom u kvalifikacijama za Ligu prvaka i PAOK-om u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Ispali smo, a onda smo za pojačanja dobili Nianga, Džoba, Diu...", kaže Omerović.
NN: Karijeru ste počeli u Slogi, nastupali ste za Slobodu, a u Partizanu ste bili od 1984. do 1992. godine. Šta se dešavalo poslije?
OMEROVIĆ: Iz Partizana sam otišao u Tursku. Postao sam član Kočaelispora. U prvoj sezoni borili smo se za titulu, što je ocijenjeno kao svojevrsna senzacija. Nismo uspjeli, ali smo igrali u Kupu UEFA sa Sportingom iz Lisabona. Karijeru sam okončao u Istanbulsporu.
NN: U Partizanu ste ispisali najljepša slova svoje igračke karijere. Imate li danas kontakte sa"crno-bijelima"?
OMEROVIĆ: U Partizanu sam ispunio svoje dječačke snove. Još dok sam bio klinac, navijao sam za Partizan i sanjao kako ću jednog dana braniti na Stadionu JNA. Ispunio sam svoje dječačke snove, a kao kapiten Partizana podigao sam pehar Kupa maršala Tita, koji smo osvojili poslije 32 godine "posta". Od bivših saigrača najviše sam bio u kontaktu sa Zvonkom Popovićem, potom sa fizioterapeutom Brankovićem, ekonomom, ali kontakti su se nekako zamrli, što zbog mojih obaveza, što zbog udaljenosti. Kada je riječ o emocijama, naravno da su prisutne, jer sam u Partizanu proveo svoje najbolje godine života.
NN: Jeste li poslije 1992. godine bili u Humskoj 1?
OMEROVIĆ: Samo jednom i to 1996. godine. Posjetio sam stadion, bio sam u klupskim prostorijama, a onda sam dobio posao u Istanbulu i počeo svoju trenersku karijeru. Radio sam sa Ajkutom Kocemanom, potom samostalno, tako da vrlo rijetko dolazim i u BiH. NN: Koje su Vam utakmice ostale u sjećanju iz bogate karijere kada su u pitanju nastupi za Partizan, SFRJ i reprezentaciju BiH?
OMEROVIĆ: Teško je birati, ali ako moram, to je utakmica sa Kvins Park Rendžersima. Izgubili smo u Londonu 6:2, a onda smo ih kod kuće nokautirali rezultatom 4:0. Bila je to nezaboravna utakmica, naša odlična igra i bespoštedna podrška sa tribina. Za reprezentaciju SFRJ sam veoma malo branio, zato ću izdvojiti učešće na Mundijalu u Italiji, jer je to vrh karijere svakog igrača. Kada je riječ o reprezentaciji BiH, onda ću izdvojiti utakmicu s Albanijom, koja je bila prva zvanična.
NN: Od 1998. i utakmice s Hrvatskom nema Vas ni blizu državnog tima. Zašto?
OMEROVIĆ: Poslije te utakmice rekao sam selektoru Fuadu Muzuroviću kako je vrijeme za mlađe golmane. Jedno vrijeme sam sarađivao sa Blažom Sliškovićem i Admirom Smajićem. No, tada sam imao angažman u Turskoj, a oni nisu pobornici da trener radi na dva mjesta. Nekako su mi progledali kroz prste. Ubrzo sam odlučio da razvijam svoju trenersku karijeru, radio sam u Istanbulsporu, Ankarasporu, Maltajasporu... Izgubio sam kontakte i veze s ljudima iz N/FS BiH. Ne kažem da je njihova krivica, možda je do mene, jer ja nisam tip koji zove i nudi se.
NN: U perspektivi biste radili u reprezentaciji BiH?
OMEROVIĆ: Naravno. Kruna trenerskog posla je selektorska pozicija. U igračkoj karijeri uvijek sam težio ka boljim rezultatima, tako je i u trenerskom poslu.
NN: Kakav je Vaš komentar dosadašnjeg učinka reprezentacije BiH pod vodstvom Safeta Sušića?
OMEROVIĆ: Prvo, raspravljati o Safetu Sušiću kao igračkoj veličini i treneru je zaista besmisleno. Od svih trenera s kojima sam radio izdvojio bih Ivicu Osima, Nenada Bjekovića i Safeta Sušića. No, Sušić je u reprezentaciju BiH došao u nepovoljnom momentu. Reprezentacija je ostvarila istorijski plasma u baraž i normalno je da poslije takvog rezultata dođe do određenog pada. Sušić je došao u reprezentaciju gdje je bila narušena atmosfera, ali smatram kako reprezentacija BiH ima velike šanse u nastavku kvalifikacionog ciklusa. Francuzi su u našoj grupi neprikosnoveni, a naša reprezentacija je prvi kandidat za plasman u baraž.
NN: Kako danas gledate na disoluciju SFRJ?
OMEROVIĆ: Raspad Jugoslavije doživljavam kao jednu veliku tragediju. Kamo sreće da je bilo mirnim putem, jer tragedije nikom nisu donijele dobro. No, znamo da svaka priča ima svoj početak i kraj. Tih godina možda nismo bili svjesni kakva nam tragedija prijeti. Danas je lako o tome govoriti.
Sportska porodica
Omerovići su prava sportska porodica. Fahrudinova supruga Merhunisa dugi niz godina igrala je za ŽKK Partizan. Kasnije je radila u omladinskom pogonu Fenerbahčea. Kćerka Nisa je igrala košarku, ali se u međuvremenu posvetila školovanju, dok je sin Dino u omladinskom pogonu Fenerbahčea.
Partizan kao kruna
Fahrudin Omerović je u top 5 po broju nastupa u Partizanu, čiji je dresu u svim utakmicama nosio 444 puta. Za Slobodu je branio oko 120 puta.
"U svim klubovima mi je bilo lijepo. U Slobodi su mi nudili novi ugovor, ali ja sam htio napredovati i ispuniti svoj dječački san. Uspio sam u tome, jer sam s Partizanom osvajao titule prvaka, Kup maršala Tita, igrao sam u Evropi, a iz Partizana sam dospio i do reprezentacije SFRJ."
Fahrudin Omerović
Datum rođenja: 26. avgust 1961.
Mjesto rođenja: Doboj
Golmanska karijera
Sloboda Tuzla 1980 - 1984.
Partizan 1984 - 1992.
Kodžaelispor 1992 - 1995.
Istanbulspor 1996 - 1998.
Jugoslavija 1989 - 1992.
BiH 1996.