Španija se sprema za svoje 17. učešće na Svjetskom prvenstvu i želi da se iskupi nakon razočaravajuće eliminacije u osmini finala na prethodnom Mundijalu u Kataru.
Evropska velesila sada je potpuno usmjerena ka Svjetskom prvenstvu 2026, prvom u istoriji koje će zajednički organizovati tri države – Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države.
Ekipa Luisa de la Fuentea na turnir stiže sa velikim samopouzdanjem i među glavnim favoritima za osvajanje titule, nakon što je osvojila Evropsko prvenstvo 2024. i stigla do finala UEFA Lige nacija 2024/25. Španci su imali gotovo savršene kvalifikacije i u posljednje kolo ušli znajući da im je protiv Turske dovoljan i izbjegnut težak poraz za ovjeru plasmana.
Sljedeći cilj je osvajanje druge titule svjetskog prvaka i nastavak puta kojim je nekada koračala legendarna zlatna generacija španskog fudbala.
De la Fuente vratio Španiju u vrh
Luis de la Fuente preuzeo je reprezentaciju u decembru 2022. godine, nakon što je promovisan iz omladinskog pogona poslije uspješnih mandata sa U-19 i U-21 selekcijama. Njegov mandat počeo je odmah po završetku Mundijala u Kataru, gdje je tim Luisa Enrikea eliminisan od Maroka u osmini finala.
Novi selektor ostao je vjeran filozofiji napadačkog fudbala, ali je igri dodao veću fleksibilnost. Uz prepoznatljivu kontrolu posjeda, Španija danas jednako uspješno koristi brze tranzicije i kontranapade.
Bivši bek posebno je zaslužan i za afirmaciju izuzetno talentovane generacije mladih igrača, među kojima se izdvajaju Pau Kubarsi, Din Huijsen, Niko Vilijams i Lamin Jamal, sa kojima je mnoge od prvih koraka već sarađivao u mlađim reprezentativnim selekcijama. Upravo ta kombinacija iskustva i mladosti vratila je “La Roju” u sami vrh svjetskog fudbala.
Gotovo savršene kvalifikacije
Španija je vrlo brzo ostavila iza sebe razočaranje iz Katara i gotovo bez greške prošla put do Sjeverne Amerike. Dva puta su savladali i Bugarsku i Gruziju, dok su jedine bodove ispustili protiv Turske.
Kvalifikacije su zaključili remijem 2:2 u Sevilji upravo protiv Turaka, čime su ovjerili plasman na Mundijal, nakon što su ih ranije u Konji deklasirali rezultatom 6:0.
Tiki-taka i put do svjetske krune
Put Španije do svjetske titule 2010. godine ostao je simbol jedne generacije koja je postavila standarde modernog fudbala svojom čuvenom “tiki-taka” filozofijom.
Pod vođstvom legendarnog Visentea del Boskea ekipu su predvodili velikani “El Klasika” – iz Barselone Karles Pujol, Ćavi, Serhio Buskets, Đerar Pike i Andres Inijesta, te iz Real Madrida Iker Kasiljas, Ćabi Alonso i Serhio Ramos.
Uz njih su bili i brojni drugi asovi poput Seska Fabregasa iz Arsenala, Fernanda Toresa iz Liverpula i Hesusa Navasa iz Sevilje. Ostavljajući po strani klupska rivalstva, ta izuzetno talentovana grupa igrača osvojila je svjetsku titulu spojem elegancije, discipline i pragmatičnosti, primivši svega nekoliko golova nakon početnog šoka protiv Švajcarske.
Katar 2022 – velika propuštena prilika
Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. za Špance je ostalo zapisano kao priča o propuštenoj prilici.
Tim Luisa Enrikea imao je veoma prepoznatljiv stil – gotovo opsesivnu kontrolu lopte, visok presing i strpljivu izgradnju napada od posljednje linije. Nakon što su na startu turnira oduševili i nametnuli se kao ozbiljan kandidat za titulu, nisu uspjeli da potvrde potencijal kada je bilo najvažnije.
“Crvena furija” otvorila je prvenstvo spektakularnom pobjedom 7:0 protiv Kostarike, zatim remizirala sa Njemačkom, da bi potom izgubila 2:1 od Japana.
Problem neefikasnosti, koji se pojavio protiv Japanaca, ponovo ih je skupo koštao u osmini finala. Marokanski čvrsti blok pokazao se kao nerješiva prepreka, a nakon 120 minuta bez pogodaka slavlje je pripalo Afričancima poslije izvođenja penala.
David Vilja i rekorderi "crvene furije"
Najbolji strijelac Španije u istoriji Svjetskih prvenstava je David Vilja sa devet pogodaka.
Napadač iz Asturije nastupio je na tri Mundijala – Njemačka 2006, Južna Afrika 2010. i Brazil 2014. Iako nije pogodio u finalnoj noći 11. jula 2010. kada je Španija podigla pehar u Johanesburgu, bio je jedan od ključnih ljudi u osvajanju titule.
Na drugom mjestu nalaze se četvorica igrača sa po pet golova. Emilio Butragenjo sve pogotke postigao je 1986. godine, Fernando Jero je tresao mreže 1994, 1998. i 2002, Fernando Morijentes briljirao je krajem devedesetih i početkom novog vijeka, dok je Raul pogađao na tri uzastopna Mundijala – 1998, 2002. i 2006.
Još četiri legende imaju po četiri gola – Estanislao Basora i Telmo Zara, koji su predvodili Španiju do četvrtog mjesta 1950, Mičel, koji je eksplodirao 1990, te Fernando Tores, čiji su golovi bili raspoređeni kroz tri Mundijala.
Kada je riječ o broju nastupa, vrh liste drže tri nezaboravna člana Del Boskeove generacije.
Iker Kasiljas, Serhio Ramos i Serhio Buskets odigrali su po 17 utakmica na četiri Svjetska prvenstva i zajedno dijele rekord Španije.
Odmah iza njih nalazi se golman Andoni Zubizareta sa 16 nastupa, dok petorku najboljih zatvara Ćavi sa 15 mečeva na najvećoj fudbalskoj pozornici.