Španija se sprema za svoje 17. učešće na Svjetskom prvenstvu i želi da se iskupi nakon razočaravajuće eliminacije u osmini finala na prethodnom Mundijalu u Kataru.
Evropska velesila sada je potpuno usmjerena ka Svjetskom prvenstvu 2026, prvom u istoriji koje će zajednički organizovati tri države – Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države.
Ekipa Luisa de la Fuentea na turnir stiže sa velikim samopouzdanjem i među glavnim favoritima za osvajanje titule, nakon što je osvojila Evropsko prvenstvo 2024. i stigla do finala UEFA Lige nacija 2024/25. Španci su imali gotovo savršene kvalifikacije i u posljednje kolo ušli znajući da im je protiv Turske dovoljan i izbjegnut težak poraz za ovjeru plasmana.
Sljedeći cilj je osvajanje druge titule svjetskog prvaka i nastavak puta kojim je nekada koračala legendarna zlatna generacija španskog fudbala.
De la Fuente vratio Španiju u vrh
Luis de la Fuente preuzeo je reprezentaciju u decembru 2022. godine, nakon što je promovisan iz omladinskog pogona poslije uspješnih mandata sa U-19 i U-21 selekcijama. Njegov mandat počeo je odmah po završetku Mundijala u Kataru, gdje je tim Luisa Enrikea eliminisan od Maroka u osmini finala.
Novi selektor ostao je vjeran filozofiji napadačkog fudbala, ali je igri dodao veću fleksibilnost. Uz prepoznatljivu kontrolu posjeda, Španija danas jednako uspješno koristi brze tranzicije i kontranapade.
Bivši bek posebno je zaslužan i za afirmaciju izuzetno talentovane generacije mladih igrača, među kojima se izdvajaju Pau Kubarsi, Din Huijsen, Niko Vilijams i Lamin Jamal, sa kojima je mnoge od prvih koraka već sarađivao u mlađim reprezentativnim selekcijama. Upravo ta kombinacija iskustva i mladosti vratila je “La Roju” u sami vrh svjetskog fudbala.
Gotovo savršene kvalifikacije
Španija je vrlo brzo ostavila iza sebe razočaranje iz Katara i gotovo bez greške prošla put do Sjeverne Amerike. Dva puta su savladali i Bugarsku i Gruziju, dok su jedine bodove ispustili protiv Turske.
Kvalifikacije su zaključili remijem 2:2 u Sevilji upravo protiv Turaka, čime su ovjerili plasman na Mundijal, nakon što su ih ranije u Konji deklasirali rezultatom 6:0.
Tiki-taka i put do svjetske krune
Put Španije do svjetske titule 2010. godine ostao je simbol jedne generacije koja je postavila standarde modernog fudbala svojom čuvenom “tiki-taka” filozofijom.
Pod vođstvom legendarnog Visentea del Boskea ekipu su predvodili velikani “El Klasika” – iz Barselone Karles Pujol, Ćavi, Serhio Buskets, Đerar Pike i Andres Inijesta, te iz Real Madrida Iker Kasiljas, Ćabi Alonso i Serhio Ramos.
Uz njih su bili i brojni drugi asovi poput Seska Fabregasa iz Arsenala, Fernanda Toresa iz Liverpula i Hesusa Navasa iz Sevilje. Ostavljajući po strani klupska rivalstva, ta izuzetno talentovana grupa igrača osvojila je svjetsku titulu spojem elegancije, discipline i pragmatičnosti, primivši svega nekoliko golova nakon početnog šoka protiv Švajcarske.
Katar 2022 – velika propuštena prilika
Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. za Špance je ostalo zapisano kao priča o propuštenoj prilici.
Tim Luisa Enrikea imao je veoma prepoznatljiv stil – gotovo opsesivnu kontrolu lopte, visok presing i strpljivu izgradnju napada od posljednje linije. Nakon što su na startu turnira oduševili i nametnuli se kao ozbiljan kandidat za titulu, nisu uspjeli da potvrde potencijal kada je bilo najvažnije.
“Crvena furija” otvorila je prvenstvo spektakularnom pobjedom 7:0 protiv Kostarike, zatim remizirala sa Njemačkom, da bi potom izgubila 2:1 od Japana.
Problem neefikasnosti, koji se pojavio protiv Japanaca, ponovo ih je skupo koštao u osmini finala. Marokanski čvrsti blok pokazao se kao nerješiva prepreka, a nakon 120 minuta bez pogodaka slavlje je pripalo Afričancima poslije izvođenja penala.
David Vilja i rekorderi "crvene furije"
Najbolji strijelac Španije u istoriji Svjetskih prvenstava je David Vilja sa devet pogodaka.
Napadač iz Asturije nastupio je na tri Mundijala – Njemačka 2006, Južna Afrika 2010. i Brazil 2014. Iako nije pogodio u finalnoj noći 11. jula 2010. kada je Španija podigla pehar u Johanesburgu, bio je jedan od ključnih ljudi u osvajanju titule.
Na drugom mjestu nalaze se četvorica igrača sa po pet golova. Emilio Butragenjo sve pogotke postigao je 1986. godine, Fernando Jero je tresao mreže 1994, 1998. i 2002, Fernando Morijentes briljirao je krajem devedesetih i početkom novog vijeka, dok je Raul pogađao na tri uzastopna Mundijala – 1998, 2002. i 2006.
Još četiri legende imaju po četiri gola – Estanislao Basora i Telmo Zara, koji su predvodili Španiju do četvrtog mjesta 1950, Mičel, koji je eksplodirao 1990, te Fernando Tores, čiji su golovi bili raspoređeni kroz tri Mundijala.
Kada je riječ o broju nastupa, vrh liste drže tri nezaboravna člana Del Boskeove generacije.
Iker Kasiljas, Serhio Ramos i Serhio Buskets odigrali su po 17 utakmica na četiri Svjetska prvenstva i zajedno dijele rekord Španije.
Odmah iza njih nalazi se golman Andoni Zubizareta sa 16 nastupa, dok petorku najboljih zatvara Ćavi sa 15 mečeva na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Sljedeća reprezentacija je Zelenortska Ostrva, a tekst izlazi sutra u 18 časova.
