Stefan Ristovski ovog ljeta stigao je u Sarajevo i obukao bordo dres. Iza sebe ima bogato iskustvo igranja u Italiji, Hrvatskoj i Portugalu, gdje je nastupao za velike klubove poput Dinama i Sportinga.
Sada je pred nekadašnjim reprezentativcem Sjeverne Makedonije novi izazov – Koševo i borba za trofeje sa Sarajevom, klubom koji svaku sezonu ulazi s jasnim ambicijama i pritiskom da je sve osim titula sezona ispod prosijeka. U razgovoru za "Nezavisne novine" govori o prvim utiscima iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, navijačima, planovima za sezonu, ali i prisjeća se najvažnijih trenutaka iz karijere te saradnje sa Brunom Fernandešom, sadašnjim kapitenom Mančester junajteda.
NN: Šta Vas je najviše iznenadilo u Bosni i Hercegovini i kulturi Sarajeva od kada ste ovdje?
RISTOVSKI: Najviše me iznenadilo koliko su ljudi otvoreni i direktni. Ovdje ti odmah pokažu da li te vole ili ne, nema skrivanja. Navijači Sarajeva su posebna priča, energija koju daju se rijetko gdje osjeti. Grad živi fudbal, i to mi leži.
NN: Koliko Vam dolazak u Sarajevo predstavlja novi početak u karijeri, a koliko nastavak jednog kontinuiteta?
RISTOVSKI: Za mene je svaki transfer novi izazov. Ali u Sarajevu nisam došao da "počnem ispočetka", došao sam da nastavim tamo gdje sam stao. Ovo je klub sa ambicijom, a ja sam igrač koji voli takav pritisak.
NN: Koji bi bio Vaš idealan scenario prve sezone na Koševu – lično i timski?
RISTOVSKI: Lično, da odigram sezonu bez povreda i da navijači kažu "to je pravi igrač za Sarajevo". A timski? Pa jasno je, želimo titulu. Sve ispod toga nije naš cilj.
NN: Vaše karijere vode od Skoplja, preko Italije, Hrvatske, Portugala pa sada do Sarajeva. Da možete ponovo birati, u kojoj zemlji biste najradije započeli profesionalnu karijeru i zašto?
RISTOVSKI: Iskreno, ne bih ništa mijenjao. Italija me naučila disciplini, Dinamo me gurnuo u vatru velikih utakmica, a Portugal mi dao iskustvi i tehniku. Svaka stanica je dio mene danas, zato nema "da sam mogao drugačije". Sve je došlo u pravo vrijeme.
NN: Prethodno ste nastupali za Dinamo iz Zagreba. Koji trenutak u dresu Dinama Vam je ostao urezan kao najveći – da li je to neka utakmica, osvajanje titule ili možda evropski nastup?
RISTOVSKI: Za mene je period koji sam proveo u Dinamu definitivno najbolji fudbalski period. Klub i grad su mi ušli u krv. Svaka utakmica, a posebno trofeji koje sam osvojio tamo, su nešto posebno. Napravili smo velike stvari, i mislim da će ljudi tek s vremenom shvatiti koliko je to bilo veliko.
NN: Igrali ste rame uz rame sa Brunom Fernandešom dok je bio u Sportingu, on je sada kapiten Mančester junajteda i polako stiče status legend ovog kluba. Da li imate neku anegdotu ili trenutak sa Brunom koji bi mogli da podijelite sa nama?
RISTOVSKI: Bruno je već tada bio kapiten bez trake. Uvijek prvi na treningu, uvijek posljednji odlazi. Anegdota? Znao je da digne svlačionicu s nekoliko rečenica i svi smo ga slušali. Nije me iznenadilo što je u Unitedu odmah postao vođa, to je imao u sebi oduvijek.
